< Psalm 89 >

1 Ein Lehrgedicht von Ethan, dem Esrahiten. Die Gnadenerweise des HERRN will ich allzeit besingen,
Ko e Saame akonaki ʻa Itani ʻi he faʻahinga ʻo Esela. Te u hiva ʻaki ʻae ngaahi ʻaloʻofa ʻa Sihova ʻo taʻengata: te u fakaʻilo ʻaki hoku ngutu ʻa hoʻo moʻoni ki he toʻutangata kotoa pē.
2 Denn du, Herr, hast verheißen: »Auf ewig soll der Gnadenbund aufgebaut sein« fest wie den Himmel hast du deine Treue gegründet –:
He naʻaku pehē, “ʻE fokotuʻumaʻu pē ʻa e ʻaloʻofa ʻo taʻengata: ko hoʻo moʻoni te ke fakatuʻumaʻu ʻi he ngaahi langi.”
3 »Ich habe einen Bund geschlossen mit meinem Erwählten, habe David, meinem Knecht, geschworen:
Kuo u fai ʻae fuakava mo ʻeku fili, kuo u fuakava ki heʻeku tamaioʻeiki ko Tevita.
4 ›Deinem Geschlecht will ich ewige Dauer verleihen und aufbaun deinen Thron für alle Zeiten.‹« (SELA)
“Te u fakatuʻumaʻu ho hako ʻo taʻengata, te u fokotuʻu ho puleʻanga ki he toʻutangata kotoa pē.” (Sila)
5 Da priesen die Himmel deine Wundertat, o HERR, dazu deine Treue in der Versammlung der Heiligen.
Pea ʻe fakamālō ʻe he ngaahi langi ki hoʻo ngaahi ngāue fakaofo, ʻE Sihova: mo hoʻo moʻoni foki ʻi he fakataha ʻoe kau māʻoniʻoni.
6 Denn wer in der Wolkenhöhe kommt dem HERRN gleich, ist dem HERRN vergleichbar unter den Gottessöhnen,
He ko hai ʻi he langi ʻe fakatatau ia kia Sihova? Ko hai ʻi he ngaahi foha ʻoe mālohi ʻe faʻa fakatatau kia Sihova?
7 dem Gott, der gefürchtet ist im Kreise der Heiligen und furchtbar über alle um ihn her?
‌ʻOku totonu ke manavahē lahi ki he ʻOtua ʻi he fakataha ʻoe kau māʻoniʻoni, pea ke fakaʻapaʻapa ʻakinautolu kotoa pē ʻoku tuʻu takatakai kiate ia.
8 HERR, du Gott der Heerscharen, wer ist dir gleich? Stark bist du, HERR, und deine Treue ist rings um dich her.
‌ʻE Sihova ko e ʻOtua ʻoe ngaahi kautau, ko hai ʻoku tatau mo koe ko Sihova māfimafi? Pea ko hoʻo moʻoni ʻoku kāpui koe.
9 Du herrschest über das Ungestüm des Meeres: erheben sich seine Wogen – du besänftigst sie.
‌ʻOku ke puleʻi ʻae ngaue mālohi ʻoe tahi: ʻoka hou hono ngaahi peau, ʻoku ke fakatofukī ia.
10 Du hast Rahab zermalmt wie einen Durchbohrten, deine Feinde mit deinem starken Arm zerstreut.
Kuo ke fesiʻi ʻa Lehapi ke lailai, ʻo hangē ha taha kuo tāmateʻi; kuo fakahēʻi ho ngaahi fili ʻaki ho nima mālohi.
11 Dein ist der Himmel, dein auch die Erde, der Erdkreis und seine Fülle – du hast sie gegründet;
‌ʻOku ʻoʻou ʻae ngaahi langi, pea ʻoku ʻoʻou foki mo e fonua: ko māmani mo hono fonu ʻo ia kuo ke fakatuʻumaʻu ia.
12 Norden und Süden – du hast sie geschaffen, der Thabor und Hermon bejubeln deinen Namen.
Kuo ke ngaohi ʻae potu tokelau mo e potu tonga: ko Tepoa mo Heamoni ʻe fiefia ʻi ho huafa.
13 Du hast einen Arm voll Heldenkraft: stark ist deine Hand, deine Rechte hoch erhoben.
‌ʻOku ʻiate koe ʻae nima māfimafi ʻoku mālohi ho nima, pea māʻolunga ho nima toʻomataʻu.
14 Gerechtigkeit und Recht sind deines Thrones Stützen, Gnade und Treue gehen vor dir her.
Ko e angatonu mo e fakamaau ko e tuʻunga ia ʻo ho ʻafioʻanga: ʻe muʻomuʻa ʻi ho ʻao ʻae ʻaloʻofa mo e moʻoni.
15 Wohl dem Volk, das zu jubeln versteht, das, o HERR, im Licht deines Angesichts wandelt:
‌ʻOku monūʻia ʻae kakai ʻoku nau ʻiloʻi ʻae ongoongo fakafiefia: tenau ʻaʻeva, ʻE Sihova, ʻi he maama ʻo ho fofonga.
16 ob deinem Namen frohlocken sie allezeit, ob deiner Gerechtigkeit sind sie hochgemut.
Te nau fiefia ʻi ho huafa ʻi he ʻaho kotoa pē: pea ʻi hoʻo māʻoniʻoni ʻe hakeakiʻi ai ʻakinautolu.
17 Denn du bist ihr Ruhm und ihre Stärke, und durch deine Gnade ragt hoch unser Horn;
He ko koe ko e vikivikiʻanga ʻo honau mālohi: pea ʻi hoʻo ʻofa ʻe hiki ai ki ʻolunga honau nifo.
18 denn dem HERRN gehört unser Schild und dem Heiligen Israels unser König.
He ko homau hūfanga ʻa Sihova; pea ko e tokotaha māʻoniʻoni ʻo ʻIsileli ko homau tuʻi.
19 Damals hast du in einem Gesicht zu deinem Frommen gesprochen: »Ich habe die Hilfe einem Helden übertragen, einen Auserwählten über das Volk erhöht:
Pea naʻa ke toki folofola ʻi he meʻa ha mai ki hoʻo tokotaha māʻoniʻoni, ʻo pehē, “Kuo u hilifaki ʻae tokoni ki ha tokotaha ʻoku mālohi; kuo u fakahikihiki ʻae tokotaha kuo fili mei he kakai.
20 ich habe David als meinen Knecht gefunden, mit meinem heiligen Öl ihn gesalbt,
Kuo u ʻiloʻi ʻa Tevita ko ʻeku tamaioʻeiki; pea kuo u tākai ʻaki ia ʻa ʻeku lolo māʻoniʻoni:
21 damit meine Hand beständig mit ihm sei und mein Arm ihm Stärke verleihe.
‌ʻE tuʻumaʻu hoku nima mo ia: ko hoku nima foki ʻe fakamālohiʻi ia.
22 Kein Feind soll ihn überlisten und kein Ruchloser ihn überwältigen;
‌ʻE ʻikai fai fakamālohi kiate ia ʻe he fili; pe fakamamahiʻi ia ʻe he foha ʻoe angakovi.
23 nein, seine Gegner will ich vor ihm zerschmettern, und die ihn hassen, will ich niederschlagen.
Pea te u taaʻi hifo hono ngaahi fili ʻi hono ʻao, pea tautea ʻakinautolu ʻoku fehiʻa kiate ia.
24 Doch mit ihm soll meine Treue und Gnade sein, durch meinen Namen soll sein Horn hoch ragen;
Ka ʻe ʻiate ia ʻa ʻeku moʻoni mo ʻeku ʻaloʻofa: pea ʻi hoku huafa ʻe hiki ki ʻolunga ai ʻa hono nifo.
25 ich will das Meer unter seine Hand tun und seine Rechte auf die Ströme legen.
Te u ʻai foki hono nima ki he tahi, mo hono nima toʻomataʻu ki he ngaahi vaitafe.
26 Er soll zu mir rufen: ›Mein Vater bist du, mein Gott und der Fels meines Heils!‹
‌ʻE tangi ia kiate au, ‘Ko koe ko ʻeku Tamai, ko hoku ʻOtua, mo e maka ʻo hoku fakamoʻui.’
27 So will auch ich ihn zum Erstgeborenen machen, zum höchsten unter den Königen der Erde.
Pea te u ngaohi foki ia ko hoku ʻuluaki foha, ʻe māʻolunga lahi ia ʻi he ngaahi tuʻi ʻo māmani.
28 Für immer will ich ihm meine Gnade bewahren, und mein Bund soll fest ihm bleiben;
Te u tuku ʻeku ʻaloʻofa maʻana ʻo taʻengata, pea ʻe tuʻumaʻu ʻeku fuakava mo ia.
29 für immer will ich sein Geschlecht erhalten und seinen Thron, solange der Himmel steht.
Te u ngaohi foki hono hako kenau tolonga ʻo taʻengata, mo hono nofoʻa ʻo hangē ko e ngaahi ʻaho ʻoe langi.
30 Wenn seine Söhne mein Gesetz verlassen und nicht in meinen Rechten wandeln,
“Kapau ʻe liʻaki ʻeku akonaki ʻe heʻene fānau, ʻo ʻikai ʻaʻeva ʻi heʻeku ngaahi fakamaau;
31 wenn sie meine Satzungen entweihen und meine Gebote nicht beachten:
Kapau tenau maumauʻi ʻeku ngaahi tuʻutuʻuni, pea ʻikai tauhi ʻeku ngaahi fekau;
32 so werde ich zwar mit der Rute ihren Abfall strafen und ihre Übertretung mit Schlägen,
Pea te u toki ʻaʻahi ʻenau ngaahi talangataʻa ʻaki ʻae meʻa kini, mo ʻenau hia ʻaki ʻae ngaahi tā.
33 doch meine Gnade will ich ihm nicht entziehen und meine Treue nimmer verleugnen;
Ka ʻe ʻikai te u hiki ʻaupito ʻeku manavaʻofa ʻiate ia, pe tuku taʻehoko ʻa ʻeku moʻoni.
34 ich werde meinen Bund nicht entweihen und den Ausspruch meiner Lippen nicht ändern.
‌ʻE ʻikai te u liʻaki ʻeku fuakava, pe fakakehe ʻae meʻa kuo ʻalu atu ʻi hoku loungutu.
35 Ein für allemal hab’ ich bei meiner Heiligkeit geschworen niemals werde ich David belügen –:
“Kuo u fuakava tuʻo taha ʻi heʻeku māʻoniʻoni ʻe ʻikai te u loi kia Tevita.
36 ›Sein Geschlecht soll ewig bestehn, sein Thron wie die Sonne vor mir,
‌ʻE tolonga ʻene fānau ʻo taʻengata, mo hono nofoʻa ʻo hangē ko e laʻā ʻi hoku ʻao.
37 wie der Mond soll für immer er bleiben‹: der Zeuge in Wolkenhöhen ist treu!« (SELA)
‌ʻE fakatuʻumaʻu ia ke taʻengata ʻo hangē ko e māhina, pea hangē ko e fakamoʻoni ʻi he langi.” (Sila)
38 Und dennoch hast du verworfen und verstoßen, hast Zorn gegen deinen Gesalbten betätigt;
Ka kuo liʻaki mo fākaliliʻa, mo ke houhau kiate ia naʻa ke pani.
39 du hast den Bund mit deinem Knecht gebrochen, seine Krone entweiht und zu Boden geschleudert;
Kuo ke fakataʻeʻaongaʻi ʻae fuakava ʻa hoʻo tamaioʻeiki: kuo ke fakakoviʻi hono tatā ʻi hoʻo lī ia ki he kelekele.
40 all seine Mauern hast du eingerissen, seine festen Plätze in Trümmer gelegt.
Kuo ke maumauʻi hifo hono ngaahi ʻā kotoa pē; kuo ke fakaʻauha hono ngaahi potu mālohi.
41 Es plündern ihn alle, die des Weges ziehen, seinen Nachbarn ist er zum Spott geworden.
Ko kinautolu kotoa pē ʻoku ʻalu ʻi he hala ʻoku nau kaihaʻa ʻiate ia: ko e manukiʻanga ia ʻo hono ngaahi kaungāʻapi.
42 Du hast den Arm seiner Dränger hoch erhoben und all seine Feinde mit Freude erfüllt;
Kuo ke hiki hake ʻae nima toʻomataʻu ʻo hono ngaahi fili; kuo ke fakafiefiaʻi ʻa hono ngaahi fili kotoa pē.
43 auch hast du rückwärts gewandt sein scharfes Schwert und im Krieg ihn nicht aufrecht gehalten (siegreich erhalten);
Kuo ke liliu foki ʻae mata ʻo ʻene heletā, pea ʻe ʻikai te ke ngaohi ia ke tuʻu ʻi he tau.
44 du hast seinem Glanz ein Ende gemacht und seinen Thron zu Boden gestürzt;
Kuo ke fakaʻosi hono nāunau, pea lī hono nofoʻa ki he kelekele.
45 du hast die Tage seiner Jugend verkürzt, hast ihn mit Schande bedeckt. (SELA)
Kuo ke fakafuonounou ʻae ngaahi ʻaho ʻo ʻene talavou: kuo ke ʻufiʻufi ʻaki ia ʻae mā. (Sila)
46 Bis wann, HERR, willst du dich ganz verbergen? Bis wann soll lodern wie Feuer dein Zorn?
‌ʻE Sihova, ʻe fēfē hono fuoloa? Te ke fakafufū koe ʻo taʻengata? ʻE vela ho houhau ʻo hangē ko e afi?
47 Bedenke, wie kurz meine Lebenszeit ist, wie vergänglich du alle Menschenkinder geschaffen!
Manatu ki hono fuonounou ʻo ʻeku moʻui: ko e hā kuo ke ngaohi ʻae kakai kotoa pē ke taʻeʻaonga?
48 Wo ist ein Mensch, der leben bleibt und den Tod nicht sieht, seine Seele errettet vor des Totenreichs Macht? (Sheol h7585)
Ko hai ʻae tangata ko ia ʻoku moʻui, pea ʻe ʻikai te ne mamata ki he mate? ʻE fakamoʻui ʻe ia ʻa hono laumālie mei he nima ʻoe faʻitoka? (Sila) (Sheol h7585)
49 Wo sind deine früheren Gnadenverheißungen, Allherr, die du David zugeschworen in deiner Treue?
‌ʻE ʻEiki, ko e fē hoʻo ngaahi ʻaloʻofa ʻi muʻa, ʻaia naʻa ke fuakava ʻaki kia Tevita ʻi hoʻo moʻoni?
50 Gedenke, Allherr, der Schmach deiner Knechte, daß ich tragen muß in meinem Busen den Hohn von all den vielen Völkern,
Manatu, ʻE ʻEiki, ki he manukiʻi ʻo hoʻo kau tamaioʻeiki; mo ʻeku fua ʻi hoku fatafata ʻae manuki ʻae kakai mālohi kotoa pē;
51 womit deine Feinde, o HERR, geschmäht uns haben, womit geschmäht sie haben die Fußstapfen
‌ʻAia kuo manuki ʻaki ʻe ho ngaahi fili, ʻE Sihova; ʻaia kuo nau manuki ʻaki ʻae ngaahi ʻaluʻanga ʻo ia kuo ke pani.
52 Gepriesen sei der HERR in Ewigkeit! Amen, ja Amen!
Fakafetaʻi kia Sihova ʻo taʻengata. ʻEmeni, mo ʻEmeni.

< Psalm 89 >