< 1 Chronik 12 >

1 Und dies sind die Männer, die zu David nach Ziklag kamen, als er noch von Saul, dem Sohne des Kis, verbannt war; auch sie gehörten zu den Helden, die ihm im Kampf halfen,
Ko kinautolu eni naʻe haʻu kia Tevita ki Sikilaki lolotonga ʻa ʻene kei fakafufū ia koeʻuhi ko Saula ko e foha ʻo Kisi: pea naʻa nau kau mo e kau tangata toʻa, ko e kau tokoni ʻi he tau.
2 ausgerüstet mit Bogen und geübt, mit der Rechten und mit der Linken Steine zu schleudern und Pfeile mit dem Bogen zu schießen. Von den Stammesgenossen Sauls aus (dem Stamme) Benjamin waren da:
Ko honau mahafutau ʻae kaufana, pea naʻa nau faʻa ngāueʻaki honau nima toʻomataʻu mo honau toʻohema ʻi he lī ʻae maka mo e fanaʻi ʻae ngahau mei he kaufana, pea naʻa nau ʻoe kāinga ʻo Saula ʻia Penisimani.
3 der Oberste Ahieser und Joas, der Sohn Semaas aus Gibea; ferner Jesiel und Pelet, die Söhne Asmaweths, Beracha und Jehu aus Anathoth,
Ko ia naʻe ʻeiki hake ko ʻAhiesa, pea hoko mo ia ʻa Soasi, ko e ongo foha ʻo Simaʻa ko e tangata Kipea; mo Sisieli, mo Peleti, ko e ongo foha ʻo ʻAsimaveti; mo Pilaka, mo Sehu ko e tangata ʻAnatoti,
4 Jismaja aus Gibeon, ein Held unter den Dreißig und der Anführer der Dreißig; ferner Jeremia, Jahasiel und Johanan; Josabad aus Gedera;
Mo Isimaia ko e tangata Kipione, ko e tangata toʻa ia ʻi he “Toko Tolungofulu,” pea naʻe pule ia ki he “Toko Tolungofulu;” mo Selemaia, mo Sehesili, mo Sohanani, mo Sosapati ko e tangata Kitala,
5 Elusai, Jerimoth, Bealja und Semarja; Sephatja aus Hariph;
Mo Elusei, mo Selimoti, mo Pealia, mo Simalia, mo Sifatia ko e tangata Halufi,
6 Elkana, Jissija, Asarel, Joeser und Jasobam, die Korhiter;
Mo ʻElikena, mo Sisia, mo ʻAsalili, mo Soesa, mo Sasopeami, ko e kau tangata Kola,
7 Joela und Sebadja, die Söhne Jerohams, aus Gedor.
Mo Soela, mo Sepatia, ko e ongo foha ʻo Silohami ko e tangata Kitoa.
8 Von den Gaditen aber gingen tapfere Helden zu David nach der Bergfeste in der Wüste über, kampfgeübte Krieger, die Schild und Lanze zu führen wußten, die anzusehen waren wie Löwen und schnellfüßig wie Gazellen auf den Bergen:
Pea naʻe ai ʻae kakai Kata naʻe mavahe ʻakinautolu kia Tevita ke [nofo ]mo ia ʻi he potu mālohi ʻi he toafa, ko e kau tangata mālohi, mo e kau tangata ngalingali mo e fai ʻae tau, naʻa nau faʻa toʻo ʻae pā pea mo e tao, pea naʻe tatau ʻa honau mata mo e mata ʻoe fanga laione, pea naʻa nau veʻevave ʻo hangē ko e fanga tia ʻi he funga moʻunga;
9 der Oberste war Eser, der zweite Obadja, der dritte Eliab,
Ko e ʻuluaki ʻa Eseli, ko hono toko ua ʻa ʻOpataia, ko hono toko tolu ʻa ʻIliapi,
10 der vierte Mismanna, der fünfte Jeremia,
Ko hono toko fā ʻa Misimani, ko hono toko nima ʻa Selemaia,
11 der sechste Atthai, der siebte Eliel,
Ko hono toko ono ʻa ʻAtai, ko hono toko fitu ʻa Ilieli.
12 der achte Johanan, der neunte Elsabad,
Ko hono toko valu ʻa Sohanani, ko hono toko hiva ʻa Elisapati.
13 der zehnte Jeremia, der elfte Machbannai.
Ko hono toko hongofulu ʻa Selemaia, pea ko hono toko hongofulu ma taha ʻa Makipanai.
14 Diese, von den Gaditen, waren Heerführer, deren unbedeutendster es mit hundert, deren tüchtigster es mit tausend Mann aufnehmen konnte.
Ko e ngaahi foha eni ʻo Kata, naʻe ʻeiki pule ki he kautau: ko ia naʻe siʻi hifo ʻiate kinautolu naʻe pule ki he toko teau, pea ko ia naʻe lahi hake naʻe pule ki he toko afe.
15 Diese waren es, die (einst) im ersten Monat über den Jordan setzten, als er alle seine Ufer überflutet hatte, und alle Bewohner der Niederungen, im Osten wie im Westen, in die Flucht jagten.
Ko kinautolu eni naʻe ʻalu atu ʻi he Soatani ʻi he ʻuluaki māhina, lolotonga ʻa ʻene malofa atu ʻae vai ki hono kau vai kotoa pē; pea naʻa nau tuli ʻakinautolu kotoa pē naʻe nofo ʻi he ngaahi teleʻa, ki he feituʻu hahake, pea ki he lulunga.
16 Als aber einmal auch von den Benjaminiten und Judäern Leute zu David nach der Bergfeste kamen,
Pea naʻe haʻu foki ha niʻihi mei he fānau ʻa Penisimani mo Siuta ki he kolo mālohi kia Tevita.
17 trat David draußen vor sie hin und redete sie mit folgenden Worten an: »Kommt ihr als Freunde zu mir, um mir zu helfen, so will ich mich zu herzlicher Gemeinschaft mit euch vereinigen; wollt ihr mich aber an meine Feinde verraten, wiewohl kein Unrecht an meinen Händen klebt, so möge der Gott unserer Väter dareinsehen und es strafen!«
Pea naʻe ʻalu atu ʻa Tevita ke fakafetaulaki kiate kinautolu, pea naʻa ne lea ʻo pehē kiate kinautolu, “Kapau kuo mou omi fakamelino pe kiate au ke tokoni kiate au, ʻe kautaha ʻa hoku loto mo kimoutolu: ka ko eni, kapau kuo mou haʻu ke lavakiʻi au ki hoku ngaahi fili, ka ʻoku ʻikai ha fai fakamālohi ʻi hoku nima, ke ʻafioʻi ia ʻe he ʻOtua ʻoe tau ngaahi tamai, pea ne valoki ia.”
18 Da rief Abisai, der (spätere) Hauptmann der Dreißig, von Begeisterung ergriffen, aus: »Dein sind wir, David, und mit dir halten wir es, Sohn Isais! Heil, Heil dir und Heil denen, die es mit dir halten! Denn dir hilft dein Gott!« Darauf nahm David sie an und machte sie zu Anführern von Kriegerscharen.
Pea naʻe toki hoko ʻae Laumālie kia ʻAmasai ʻaia naʻe ʻeiki hake ʻi he ngaahi ʻeikitau, [pea naʻa ne pehē], “ʻOku ʻoʻou [ʻakimautolu], ʻe Tevita, pea ʻoku [mau ]kau kiate koe, ʻa koe ko e foha ʻo Sese: ke melino, ke melino pe koe, pea ke melino ʻakinautolu ʻoku tokoni kiate koe; he ʻoku tokoni ʻe ho ʻOtua kiate koe. Pea naʻe toki maʻu ʻakinautolu ʻe Tevita, pea naʻa ne fakanofo ʻakinautolu ko e ngaahi ʻeikitau ki he kongakau.
19 Auch von den Manassiten traten einige zu David über, als er mit den Philistern gegen Saul zu Felde zog – ohne ihnen jedoch Hilfe zu leisten; denn die Fürsten der Philister hatten ihn aus ihrem Heere entlassen, nachdem sie eine Beratung gehalten hatten, weil sie sich sagten: »Um den Preis unserer Köpfe könnte er zu Saul, seinem Herrn, übergehen« –;
Pea naʻe tō mai kia Tevita ha niʻihi meia Manase, ʻi heʻene omi fakataha mo e kakai Filisitia ke tauʻi ʻa Saula: ka naʻe ʻikai maʻu ʻekinautolu ʻenau tokoni: he naʻe loto ʻae houʻeiki ʻoe kau Filisitia ke ne ʻalu, ʻonau pehē, “ʻE kau atu ia ki heʻene ʻeiki ko Saula, pea [ʻe tuʻutāmaki ai ]ʻa hotau ʻulu ʻotautolu.”
20 während er dann also (wieder) nach Ziklag zog, fielen ihm folgende Manassiten zu: Adnah, Josabad, Jediael, Michael, Josabad, Elihu und Zillethai, Häupter der Tausendschaften von Manasse.
Lolotonga ʻa ʻene ʻalu ki Sikilaki, naʻe hoko mai kiate ia meia Manase, ʻa ʻAtina, mo Sosapati, mo Sitieli, mo Mikaeli, mo Sosapati, mo Ilihu, mo Silitei, ko e ngaahi ʻeiki pule [ʻakinautolu ]ki he ngaahi toko afe ʻo Manase.
21 Diese leisteten dem David Beistand gegen die Streifschar; denn sie waren sämtlich tapfere Krieger und wurden Anführer im Heere.
Pea naʻa nau tokoni ʻa Tevita ʻaki ha kautau: he ko e kau tangata toʻa lahi ʻaupito ʻakinautolu kotoa pē, pea ko e ngaahi ʻeiki pule ʻakinautolu ʻi he kautau.
22 Denn Tag für Tag kamen Leute zu David, um Kriegsdienste bei ihm zu tun, bis es ein großes Heer geworden war wie ein Heer Gottes.
He ko e kuonga ko ia naʻe haʻu ai [ʻae kakai ]kia Tevita ʻi he ʻaho kotoa pē ke tokoni kiate ia, pea naʻe fakaʻaʻau ʻo fuʻu tokolahi ʻa ʻene kautau, ʻo hangē ko e kautau ʻoe ʻOtua.
23 Folgendes sind nun die Zahlen der zum Heeresdienst Gerüsteten, die sich bei David in Hebron einfanden, um ihm nach dem Befehl des HERRN das Königtum Sauls zu übertragen:
Pea ko hono lau eni ʻoe ngaahi kongakau naʻe tali teuteu ki he tau, mo nau omi kia Tevita ʻi Hepeloni, ke liliu ʻae puleʻanga ʻo Saula kiate ia, ʻo tatau mo e folofola ʻa Sihova.
24 Von den Judäern, die Schild und Lanze führten, waren es 6800 zum Kriegsdienst Gerüstete; –
Ko e fānau ʻa Siuta naʻe fua ʻae pā mo e tao ko e toko ono afe mo e valungeau, naʻe tali teuteu ki he tau.
25 von den Simeoniten 7100 tapfere Krieger; –
‌ʻOe fānau ʻa Simione, ko e kau tangata mālohi mo toʻa ki he tau, ko e toko fitu afe mo e toko teau.
26 von den Leviten 4600;
‌ʻOe fānau ʻa Livai ko e toko fā afe mo e onongeau.
27 dazu Jojada, der Fürst über die zum Hause Aarons gehörigen Krieger, und mit ihm 3700 Mann;
Pea ko Sihoiata ko ia naʻe tataki ʻae kakai ʻElone, pea naʻe ʻiate ia ʻae toko tolu afe ma fitungeau:
28 sodann Zadok, ein tapferer junger Held, dessen Familie 22 Hauptleute stellte; –
Mo Satoki, ko e tangata talavou naʻe mālohi mo toʻa lahi, pea mei he fale ʻo ʻene tamai ʻae ngaahi ʻeikitau ʻe toko uofulu ma ua.
29 von den Benjaminiten, Sauls Stammesgenossen, 3000 Mann; denn bis dahin hielt der größte Teil von ihnen noch treu zum Hause Sauls; –
Pea ʻoe fānau ʻa Penisimani, ko e kāinga ʻo Saula, ko e toko tolu afe: he naʻe fai ʻo aʻu ki he kuonga ko ia ʻe honau tokolahi, ʻae tauhi ʻi he fale ʻo Saula.
30 von den Ephraimiten 20800 tapfere, in ihren Familien hochangesehene Männer; –
Pea ʻoe fānau ʻa ʻIfalemi ko e toko ua mano mo e valungeau, ko e kau tangata mālohi mo toʻa, ko e kau ongoongo ʻi he fale ʻo ʻenau ngaahi tamai.
31 vom halben Stamm Manasse 18000, die mit Namen aufgeführt worden waren, daß sie hinziehen sollten, um David zum König zu machen; –
Pea mei hono vahe ua ʻoe faʻahinga ʻo Manase [naʻe haʻu ]ʻae tokotaha mano mo e valungeau, ʻaia naʻe lau honau hingoa, ke haʻu ʻo fakanofo ʻa Tevita ke tuʻi.
32 von den Issaschariten, die sich auf die Zeitverhältnisse verstanden, um zu wissen, was Israel tun müsse: ihre 200 Häupter und unter deren Befehl ihre sämtlichen Stammesgenossen; –
Pea ʻoe fānau ʻa ʻIsaka, ʻakinautolu naʻe poto ʻi he ʻilo ʻae anga ʻoe kuonga, pea ke ʻilo ʻaia naʻe totonu ke fai ʻe ʻIsileli; ko e ngaahi ʻeiki ʻiate kinautolu ko e toko uangeau; pea naʻe tali ʻenau fekau ʻe honau kāinga kotoa pē.
33 von Sebulon 50000 Mann, die zum Heeresdienst auszogen, in voller Kriegsrüstung und einmütig (zum Kampfe) sich ordnend; –
‌ʻOe fānau ʻa Sepuloni, ʻakinautolu naʻe ʻalu atu ki he tau, mo poto ʻi he tau, ʻi he ngaahi mahafutau kotoa pē, ko e toko nima mano, ʻaia naʻe faʻa tutuʻu fakataha lelei ʻi he tau: naʻe ʻikai te nau lotolotoua.
34 von Naphthali 1000 Anführer und mit ihnen 37000 Mann mit Schild und Speer; –
Pea ʻo Nafitali, ko e ngaahi ʻeikitau ʻe toko taha afe, pea naʻe kau mo kinautolu ʻae toko tolu mano mo e toko fitu afe naʻe toʻo ʻae pā mo e tao.
35 von den Daniten 28600 kampfgerüstete Leute; –
Pea ʻoe faʻahinga ʻo Tani naʻe poto ʻi he tau, ko e toko ua mano, ma valu afe mo e onongeau.
36 von Asser 40000 Mann, die zum Heeresdienst auszogen, zum Kampfe bereit; –
Pea ʻo ʻAseli, ʻakinautolu naʻe ʻalu atu ki he tau, mo poto ʻi he tau, ko e toko fā mano.
37 von jenseits des Jordans: von den Rubeniten, Gaditen und dem halben Stamm Manasse: 120000 Mann in voller feldmäßiger Kriegsrüstung.
Pea ʻi he kau vai ʻe taha ʻo Soatani, ʻoe kau Lupeni, mo e kau Kata, pea mei hono vahe ua ʻoe faʻahinga ʻo Manase, ko e tokotaha kilu mo e ua mano, naʻe toʻo ʻae ngaahi mahafutau kehekehe ʻi he tau.
38 Alle diese Kriegsleute, zum Kampf in Schlachtreihen geordnet, kamen einmütigen Sinnes nach Hebron, um David zum König über ganz Israel zu machen; aber auch das ganze übrige Israel war einmütig in dem Entschluß, David zum König zu machen.
Ko e kau tangata faʻa tau eni kotoa pē, naʻe faʻa tutuʻu lelei, pea naʻa nau omi kia Tevita ʻi he loto moʻoni ki Hepeloni, ke fakanofo ʻa Tevita ke tuʻi ki ʻIsileli kātoa: pea ko hono toe foki [ʻoe kakai ]ʻi ʻIsileli naʻe loto taha pe ke fakanofo ʻa Tevita ke tuʻi.
39 Drei Tage lang blieben sie dort bei David, aßen und tranken; denn ihre Volksgenossen hatten für ihren Unterhalt gesorgt;
Pea naʻa nau ʻi ai mo Tevita ʻi he ʻaho ʻe tolu, pea naʻa nau kai mo inu: he naʻe fai ʻa honau tali ʻe honau ngaahi kāinga.
40 außerdem brachten die in ihrer Nähe bis nach Issaschar, Sebulon und Naphthali hin Wohnenden Lebensmittel auf Eseln, Kamelen, Maultieren und Rindern herbei: Mundvorrat von Mehl, Feigenkuchen und Rosinenkuchen, Wein und Öl, auch Rinder und Kleinvieh in Menge; denn es herrschte eine freudige Stimmung in Israel.
Pea ʻilonga ʻae kakai naʻe vāofi mo kinautolu, kia ʻIsaka, mo Sepuloni, mo Nafitali, naʻa nau ʻomi ʻae mā kuo fakaheka ki he fanga ʻasi, pea ki he fanga kāmeli, pea ki he fanga miuli, pea ki he fanga pulu, pea [naʻe ʻomi ]mo e mangisi, ko e mahoaʻa, mo e ngaahi fiki fakamōmoa, mo e ngaahi fuhinga kālepi, mo e uaine, mo e lolo, mo e fanga pulu, mo e fanga sipi lahi ʻaupito: he naʻe lahi ʻae fakafiefia ʻi ʻIsileli.

< 1 Chronik 12 >