< Psalm 90 >
1 Ein Gebet Mose's, des Mannes Gottes. Herr, Gott, du bist unsre Zuflucht für und für.
E KA Haku, he puuhonua no oe no makou i kela hanauna i keia hanauna.
2 Ehe denn die Berge wurden und die Erde und die Welt geschaffen wurden, bist du, Gott, von Ewigkeit zu Ewigkeit,
Mamua aku o ka hanau ana o na mauna, A me kou hoomaka ana i ka honua a me ke ao nei, O oe no ke Akua, mai kahiko loa mai, a mau loa aku no.
3 der du die Menschen lässest sterben und sprichst: Kommt wieder, Menschenkinder!
Ke hoihoi aku nei oe i ke kanaka i ka lepo; A olelo mai no hoi, E hoi oukou, e na keiki a kanaka.
4 Denn tausend Jahre sind vor dir wie der Tag, der gestern vergangen ist, und wie eine Nachtwache.
No ka mea, o na makahiki he tausani imua o kou mau maka, Ua like no me ka la inehinei i hala aku la, Me he kiai la hoi o ka po.
5 Du lässest sie dahinfahren wie einen Strom; sie sind wie ein Schlaf, gleichwie ein Gras, das doch bald welk wird,
Hookahe aku no oe ia lakou, he hiamoe no lakou; I ke kakahiaka kupu mai no ia me he mauu la.
6 das da frühe blüht und bald welk wird und des Abends abgehauen wird und verdorrt.
Pua mai no ia i ke kakahiaka a mohala iho, A i ke ahiahi ua okiia ia ilalo a mae wale iho la.
7 Das macht dein Zorn, daß wir so vergehen, und dein Grimm, daß wir so plötzlich dahinmüssen.
No ka mea, ua hoopauia makou i kou huhu, Ua oki loa hoi makou i kou inaina.
8 Denn unsere Missetaten stellst du vor dich, unsre unerkannte Sünde ins Licht vor deinem Angesicht.
Ua kau no oe i ko makou hewa imua ou, A mo ka makou mea malu, ma ka malamalama o kou maka.
9 Darum fahren alle unsere Tage dahin durch deinen Zorn; wir bringen unsre Jahre zu wie ein Geschwätz.
No ka mea, i kou huhu, ua hala'e ko makou mau la a pau; Ke hoopau nei makou i ko makou mau makahiki me he manao la.
10 Unser Leben währet siebzig Jahre, und wenn's hoch kommt, so sind's achtzig Jahre, und wenn's köstlich gewesen ist, so ist es Mühe und Arbeit gewesen; denn es fährt schnell dahin, als flögen wir davon.
O na la o ko makou mau makahiki. He kanahiku, makahiki iloko o laila; Aka, ina no ka ikaika he kanawalu makahiki lakou, Alaila, o ko lakou ikaika, he luhi wale no ia, a me ke kaumaha; No ka mea, hooki koke ia ia, a lele aku la makou.
11 Wer glaubt aber, daß du so sehr zürnest, und wer fürchtet sich vor solchem deinem Grimm?
Owai ka mea i ike i ka ikaika o kou huhu? No ka mea, e like me ka makau ia oe, pela no kou ukiuki mai.
12 Lehre uns bedenken, daß wir sterben müssen, auf daß wir klug werden.
E ao mai oe i ka helu i ko makou mau la, I komo mai ai ke akamai iloko o ko makou naau.
13 HERR, kehre doch wieder zu uns und sei deinen Knechten gnädig!
E hoi mai oe, e Iehova, pehea la ka loihi? A e minamina mai hoi i kau poe kauwa.
14 Fülle uns früh mit deiner Gnade, so wollen wir rühmen und fröhlich sein unser Leben lang.
E hoomaona koke mai oe ia makou i ka lokomaikai, I hauoli ai makou, a olioli hoi i ko makou mau la a pau.
15 Erfreue uns nun wieder, nachdem du uns so lange plagest, nachdem wir so lange Unglück leiden.
E hoohauoli mai oe ia makou, e like me na la o kou hoopilikia ana ia makou, A me na makahiki hoi a makou i ike ai i ka hewa.
16 Zeige deinen Knechten deine Werke und deine Ehre ihren Kindern.
E hoike mai oe i kau hana i kau poe kauwa, A me kou hanohano hoi i ka lakou poe keiki.
17 Und der HERR, unser Gott, sei uns freundlich und fördere das Werk unsrer Hände bei uns; ja, das Werk unsrer Hände wolle er fördern!
E hoonoho mai maluna o makou i ke aloha o Iehova ko makou Akua: E hoopaa mai oe i ka hana a ko makou lima me makou; Oia, o ka hana a ko makou mau lima, e hoopaa mai oe ia.