< Sprueche 31 >

1 Dies sind die Worte des Königs Lamuel, die Lehre, die ihn seine Mutter lehrte.
NA olelo a Lemuela ke alii, ka wanana a kona makuwahine i ao mai ai ia ia.
2 Ach mein Auserwählter, ach du Sohn meines Leibes, ach mein gewünschter Sohn,
Heaha, e ka'u keiki? Heaha, e ke keiki a ko'u opu? Heaha hoi, e ke keiki no ko'u hoohiki ana?
3 laß nicht den Weibern deine Kraft und gehe die Wege nicht, darin sich die Könige verderben!
Mai haawi aku i kou ikaika i na wahine, Aole hoi i kou aoao i ka mea e make ai na alii.
4 O, nicht den Königen, Lamuel, nicht den Königen ziemt es, Wein zu trinken, noch den Fürsten starkes Getränk!
Aole na na'lii, e Lemuela e, Aole na na'lii e inu i ka waina, Aole hoi na ka poe aialo e inu i ka mea ikaika;
5 Sie möchten trinken und der Rechte vergessen und verändern die Sache aller elenden Leute.
O inu lakou a hoopoina i ke kanawai, A kapae i ka pono o ka poe pilikia.
6 Gebt starkes Getränk denen, die am Umkommen sind, und den Wein den betrübten Seelen,
E haawi i ka mea ikaika i ka mea e make ana, A i ka waina hoi i ka poe i kaumaha ka naau.
7 daß sie trinken und ihres Elends vergessen und ihres Unglücks nicht mehr gedenken.
E inu iho oia a o hoopoina i kona ilihune, Aole hoi e hoomanao hou ae i kona mea kaumaha.
8 Tue deinen Mund auf für die Stummen und für die Sache aller, die verlassen sind.
E oaka oe i kou waha no ka mea kuli, No ka hoopono i na keiki makua ole a pau.
9 Tue deinen Mund auf und richte recht und räche den Elenden und Armen.
E oaka oe i kou waha, e hooponopono ma ka pololei, E imi hoi i ka pono no ka poe ilihune a me ka mea nele.
10 Wem ein tugendsam Weib beschert ist, die ist viel edler denn die köstlichsten Perlen.
Owai ka mea i loaa ia ia ka wahine noho pono? He waiwai oia i oi aku i ko na momi.
11 Ihres Mannes Herz darf sich auf sie verlassen, und Nahrung wird ihm nicht mangeln.
Paulele ia ia ka naau o kana kane, Aole e nele oia i ka loaa ole.
12 Sie tut ihm Liebes und kein Leides ihr Leben lang.
He maikai no kana e hana'i ia ia aole hoi ho hewa, I na la a pau loa o kona ola ana.
13 Sie geht mit Wolle und Flachs um und arbeitet gern mit ihren Händen.
Imi oia i ka huluhipa a me ke olona, Oluolu oia i ka hana me kona mau lima.
14 Sie ist wie ein Kaufmannsschiff, das seine Nahrung von ferne bringt.
Ua like no ia me na moku kalepa, Mai kahi loihi e mai i loaa'i ia ia kana ai.
15 Sie steht vor Tages auf und gibt Speise ihrem Hause und Essen ihren Dirnen.
I ka wanaao, ala oia a haawi i ka ai na ko kona hale, A me ka mea e maona ai na kana poe kauwawahine.
16 Sie denkt nach einem Acker und kauft ihn und pflanzt einen Weinberg von den Früchten ihrer Hände.
Noonoo oia i ka mahinaai a kuai lilo mai; Me ka hua o kona mau lima, kanu iho no oia i ka malawaina.
17 Sie gürtet ihre Lenden mit Kraft und stärkt ihre Arme.
Kaei oia i kona puhaka me ka ikaika, Hooikaika hoi oia i kona mau lima.
18 Sie merkt, wie ihr Handel Frommen bringt; ihre Leuchte verlischt des Nachts nicht.
Hoao oia i kona waiwai i maikai ia; Aole i pio kona kukui i ka po.
19 Sie streckt ihre Hand nach dem Rocken, und ihre Finger fassen die Spindel.
O aku kona mau lima ma kahi e kau ai ke olona, Lalau kona mau lima i ka mea milo lope.
20 Sie breitet ihre Hände aus zu dem Armen und reicht ihre Hand dem Dürftigen.
O aku oia i kona mau lima i ka poe nele; Kikoo oia i kona mau lima i ka poe ilihune.
21 Sie fürchtet für ihr Haus nicht den Schnee; denn ihr ganzes Haus hat zwiefache Kleider.
Aole ona makau e ana ko kona hale; No ka mea, pau ko kona hale i ke komo kapa ulaula.
22 Sie macht sich selbst Decken; feine Leinwand und Purpur ist ihr Kleid.
Hana oia i na kapa hoalii nona iho; O ke kilika a me ka mea ulaula, oia kona kahiko ana.
23 Ihr Mann ist bekannt in den Toren, wenn er sitzt bei den Ältesten des Landes.
Ua ikeia kana kane ma na ipuka, I kona noho pu ana me na lunakahiko o ka aina.
24 Sie macht einen Rock und verkauft ihn; einen Gürtel gibt sie dem Krämer.
Hana oia i ka lole olona maikai, a kuai aku; Haawi oia i na kaei i ka poe kalepa.
25 Kraft und Schöne sind ihr Gewand, und sie lacht des kommenden Tages.
O ka ikaika, a o ka hanohano, oia kona kahiko ana; E hauoli oia i ka manawa mahope aku.
26 Sie tut ihren Mund auf mit Weisheit, und auf ihrer Zunge ist holdselige Lehre.
Oaka oia i kona waha ma ka naauao; A o ke aloha oia ke kanawai o kona alelo.
27 Sie schaut, wie es in ihrem Hause zugeht, und ißt ihr Brot nicht mit Faulheit.
Kiai oia i ka hele ana o ko kona hale, A o ka ai no ka palaualelo, aole oia e ai iho.
28 Ihre Söhne stehen auf und preisen sie selig; ihr Mann lobt sie:
Ku ae kana mau keiki a hoomaikai ia ia; O kana kane hoi, mahalo oia ia ia.
29 “Viele Töchter halten sich tugendsam; du aber übertriffst sie alle.”
Nui na kaikamahine i hana pono, A ua oi aku oe mamua o lakou a pau.
30 Lieblich und schön sein ist nichts; ein Weib, das den HERRN fürchtet, soll man loben.
He hoopunipuni ke alohaia mai, he mea ole ka maka maikai; O ka wahine hoi i makau ia Iehova, oia ke hiilaniia.
31 Sie wird gerühmt werden von den Früchten ihrer Hände, und ihre Werke werden sie loben in den Toren.
E haawi aku nana i ka hua o kona mau lima; O kana mau hana, oia ke hiilani ia ia ma na ipuka.

< Sprueche 31 >