< Josua 6 >
1 Jericho aber war verschlossen und verwahrt vor den Kindern Israel, daß niemand aus oder ein kommen konnte,
Pea ko eni, naʻe tāpuni maʻu ʻa Seliko koeʻuhi ko e fānau ʻa ʻIsileli: naʻe ʻikai hū kituʻa ha tokotaha, pe hū ha tokotaha ki loto.
2 Aber der HERR sprach zu Josua: Siehe da, ich habe Jericho samt seinem König und seinen Kriegsleuten in deine Hände gegeben.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Siosiua, “Vakai, Kuo u tuku ʻa Seliko ki ho nima, mo hono tuʻi, mo e kau tangata toʻa ʻo ia.
3 Laß alle Kriegsmänner rings um die Stadt her gehen einmal, und tue sechs Tage also.
Pea ko kimoutolu ʻae kau tangata tau kotoa pē, te mou ʻāʻi ʻae kolo, ʻo ʻalu ʻo takatakai ʻo tuʻo taha. Pea ke fai pehē pe ʻi he ʻaho ʻe ono.
4 Und laß sieben Priester sieben Posaunen des Halljahrs tragen vor der Lade her, und am siebenten Tage geht siebenmal um die Stadt, und laß die Priester die Posaunen blasen.
Pea ʻe fua ʻe he taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava ʻae meʻalea ʻe fitu, ko e nifo ʻoe sipitangata: pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho te mou ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo ke liunga fitu, pea ʻe ifi ʻe he kau taulaʻeiki ʻae meʻalea.
5 Und wenn man das Halljahrshorn bläst und es lange tönt, daß ihr die Posaune hört, so soll das ganze Volk ein großes Feldgeschrei machen, so werden der Stadt Mauern umfallen, und das Volk soll hineinsteigen, ein jeglicher stracks vor sich.
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka nau ka ifi fakamānavaloloaʻaki ʻae meʻalea ko e nifo ʻoe sipitangata, pea ka mou ka ongoʻi ʻae longoaʻa ʻoe meʻalea, ʻe kaila ʻe he kakai kotoa pē ʻi he fuʻu kaila lahi; pea ʻe hinga lafalafa ai ʻae ʻā ʻoe kolo, pea ʻe ʻalu hake fakahangatonu atu ki ai ʻae tangata kotoa pē.”
6 Da rief Josua, der Sohn Nuns, die Priester und sprach zu ihnen: Tragt die Lade des Bundes, und sieben Priester laßt sieben Halljahrsposaunen tragen vor der Lade des HERRN.
Pea naʻe fekau ʻe Siosiua, ko e foha ʻo Nuni ki he kau taulaʻeiki, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Mou toʻo hake ʻae puha ʻoe fuakava, pea ke fua ʻe he taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻae meʻalea ʻe fitu ko e nifo ʻoe sipitangata, ʻi he ʻao ʻoe puha tapu ʻo Sihova.”
7 Zieht hin und geht um die Stadt; wer gerüstet ist, gehe vor der Lade des HERRN her.
Pea pehē ʻe ia ki he kakai, “Mou ʻalu atu, ʻo kāpui ʻae kolo, pea ko ia ʻoku toʻo mahafutau ke ʻalu muʻomuʻa ia ʻi he puha tapu ʻo Sihova.”
8 Da Josua solches dem Volk gesagt hatte, trugen die sieben Priester sieben Halljahrsposaunen vor der Lade des HERRN her und gingen und bliesen die Posaunen; und die Lade des Bundes des HERRN folgt ihnen nach.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻae lea ʻa Siosiua, ki he kakai, ko e kau taulaʻeiki ʻe toko fitu, ʻaia naʻe fua ʻae meʻalea ʻe fitu, ʻae nifo ʻoe sipitangata, naʻa nau ʻalu muʻomuʻa ʻi he ʻao ʻo Sihova ʻo ifi ʻae ngaahi meʻalea: pea naʻe muimui ʻiate kinautolu ʻae puha ʻoe fuakava ʻa Sihova.
9 Und wer gerüstet war, ging vor den Priestern her, die die Posaunen bliesen; und der Haufe folgte der Lade nach, und man blies Posaunen.
Pea naʻe ʻalu muʻomuʻa ʻae kau tangata toʻo mahafutau ʻi he kau taulaʻeiki naʻe ifi ʻae meʻalea, pea naʻe muimui ʻi he puha ʻae tau lahi, naʻe fai ʻae ʻalu atu mo e ifi ʻaki ʻae meʻalea.
10 Josua aber gebot dem Volk und sprach: Ihr sollt kein Feldgeschrei machen noch eure Stimme hören lassen, noch soll ein Wort aus eurem Munde gehen bis auf den Tag, da ich zu euch sagen werde: Macht ein Feldgeschrei! so macht dann ein Feldgeschrei.
Pea kuo ʻosi hono fekau ʻe Siosiua ki he kakai, ʻo pehē, ʻoua naʻa mou kaila, pe fai ha longoaʻa ʻaki homou leʻo, pea ʻoua naʻa ʻalu atu ha lea mei homou ngutu, kaeʻoua ke hokosia ʻae ʻaho ʻaia te u fekau ke mou kaila; pea te mou toki kaila.
11 Also ging die Lade des HERRN rings um die Stadt einmal, und sie kamen in das Lager und blieben darin über Nacht.
Ko ia, naʻe ʻalu takatakai ʻi he kolo ʻae puha tapu ʻo Sihova, ʻo ʻalu fakatakamilo tuʻo taha: pea naʻa nau toe haʻu ki he ʻapitanga, ʻo mohe ʻi he ʻapitanga.
12 Und Josua machte sich des Morgens früh auf, und die Priester trugen die Lade des HERRN.
Pea naʻe tuʻu hengihengi hake ʻa Siosiua ʻi he pongipongi, pea toʻo hake ʻe he kau taulaʻeiki ʻae puha tapu ʻo Sihova.
13 So trugen die sieben Priester die sieben Halljahrsposaunen vor der Lade des HERRN her und gingen und bliesen Posaunen; und wer gerüstet war, ging vor ihnen her, und der Haufe folgte der Lade des HERRN, und man blies Posaunen.
Pea naʻe ʻaluʻalu maʻu pe ʻae kau taulaʻeiki ʻe toko fitu ʻo muʻomuʻa ʻi he puha ʻo Sihova ʻonau toʻo ʻae meʻalea ʻe fitu ko e nifo ʻoe sipitangata, ʻo ifi pe ʻae ngaahi meʻalea: pea naʻe ʻalu muʻomuʻa ʻiate kinautolu ʻae kau tangata toʻo mahafutau: pea muimui ʻi he puha tapu ʻo Sihova ʻae tau lahi, kae ʻalu ai pe ʻae kau taulaʻeiki ʻo ifi ʻaki ʻae meʻalea.
14 Des andern Tages gingen sie auch einmal um die Stadt und kamen wieder ins Lager. Also taten sie sechs Tage.
Pea ko hono ua ʻoe ʻaho naʻa nau takatakai ʻae kolo ʻo tuʻo taha, pea toe haʻu ki he ʻapitanga: pea naʻa nau fai pehē pe ʻi he ʻaho ʻe ono.
15 Am siebenten Tage aber, da die Morgenröte aufging, machten sie sich früh auf und gingen nach derselben Weise siebenmal um die Stadt, daß sie desselben einen Tages siebenmal um die Stadt kamen.
Pea ʻi hono fitu ʻoe ʻaho naʻe hoko ʻo pehē, naʻa nau tuʻu hengihengi hake ʻo feʻunga mo e maʻa ʻae ʻaho, ʻonau takatakai pehē pe ʻae kolo ke liunga fitu: ka ko e ʻaho pē taha ko ia naʻa nau ʻalu fakatakamilo ʻi he kolo ʻo liunga fitu.
16 Und beim siebentenmal, da die Priester die Posaunen bliesen, sprach Josua zum Volk: Macht ein Feldgeschrei; denn der HERR hat euch die Stadt gegeben.
Pea ʻi hono liunga fitu naʻe pehē, ʻi he ifi ʻe he kau taulaʻeiki ʻae ngaahi meʻalea, naʻe pehē ʻe Siosiua ki he kakai, “Mou kaila; he kuo foaki kiate kimoutolu ʻe Sihova ʻae kolo.
17 Aber diese Stadt und alles, was darin ist, soll dem HERRN verbannt sein. Allein die Hure Rahab soll leben bleiben und alle, die mit ihr im Hause sind; denn sie hat die Boten verborgen, die wir aussandten.
Pea ʻe fakamalaʻiaʻi ʻae kolo, ʻaia mo ia kotoa pē ʻoku ʻi ai kia Sihova: ka ʻe moʻui ʻa Lehapi pē, ko e angahala, ko ia mo ia kotoa pē ʻoku ʻiate ia ʻi he fale, ko e meʻa ʻi heʻene fufū ʻae ongo mataki naʻa tau fekau.
18 Allein hütet euch von dem Verbannten, daß ihr euch nicht verbannt, so ihr des Verbannten etwas nehmt, und macht das Lager Israel verbannt und bringt's in Unglück.
Pea ko kimoutolu, mou taʻofi muʻa ʻakimoutolu mei he meʻa malaʻia, telia naʻa mou fakamalaʻiaʻi ʻakimoutolu, ʻi hoʻomou ala ki he meʻa malaʻia, ʻo fakamalaʻiaʻi ʻae ʻapitanga ʻo ʻIsileli, ʻo fakamamahiʻi ia.
19 Aber alles Silber und Gold samt dem ehernen Geräte soll dem HERRN geheiligt sein, daß es zu des HERRN Schatz komme.
Ka ko e siliva kotoa pē, mo e koula, mo e ngaahi ipu palasa mo e ʻaione, kuo fakatapui kia Sihova: ʻe ʻomi ia kotoa pē ki he fale koloa ʻo Sihova.”
20 Da machte das Volk ein Feldgeschrei, und man blies die Posaunen. Denn als das Volk den Hall der Posaunen hörte, machte es ein großes Feldgeschrei. Und die Mauer fielen um, und das Volk erstieg die Stadt, ein jeglicher stracks vor sich. Also gewannen sie die Stadt
Ko ia naʻe kaila ʻae kakai ʻi he ifi ʻae meʻalea ʻe he kau taulaʻeiki: pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi he fanongo ʻae kakai ki he ifi ʻoe meʻalea, pea kaila ʻe he kakai ʻi he fuʻu kaila lahi, naʻe hinga lafalafa ʻae ā ki lalo, pea ʻalu hangatonu hake ʻae kakai ki loto kolo, ʻo ʻalu hangatonu atu ʻae tangata kotoa pē, ʻonau maʻu ʻae kolo.
21 und verbannten alles, was in der Stadt war, mit der Schärfe des Schwerts: Mann und Weib, jung und alt, Ochsen, Schafe und Esel.
Pea naʻa nau fakaʻauha ʻaia kotoa pē naʻe ʻi he kolo, ʻae tangata mo e fefine, ʻae talavou mo e mātuʻa, mo e fanga pulu, mo e ʻasi, mo e sipi, ʻaki ʻae mata ʻoe heletā.
22 Aber Josua sprach zu den zwei Männern, die das Land ausgekundschaftet hatten: Geht in das Haus der Hure und führt das Weib von dort heraus mit allem, was sie hat, wie ihr versprochen habt.
Ka naʻe fekau ʻe Siosiua ki he ongo tangata naʻe mataki ʻae fonua, “Mo hū ki he fale ʻoe fefine angahala, pea ʻomi mei ai ʻae fefine, mo ia kotoa pē ʻoku ne maʻu ʻo hangē ko hoʻomo fuakava kiate ia.”
23 Da gingen die Jünglinge, die Kundschafter, hinein und führten Rahab heraus samt Vater und Mutter und Brüdern und alles, was sie hatte, und alle ihre Geschlechter und ließ sie draußen, außerhalb des Lagers Israels.
Pea naʻe hū ki ai ʻae ongo talavou ʻaia ko e ongo mataki, ʻo ʻomi kituʻa ʻa Lehapi, mo ʻene tamai, mo ʻene faʻē, mo hono ngaahi kāinga, mo ia kotoa pē naʻa ne maʻu; pea naʻa nau ʻomi kituʻa hono ngaahi kāinga, ʻo tuku ʻakinautolu ʻi he tuʻa ʻapitanga ʻo ʻIsileli.
24 Aber die Stadt verbrannten sie mit Feuer und alles, was darin war. Allein das Silber und Gold und eherne und eiserne Geräte taten sie zum Schatz in das Haus des HERRN.
Pea naʻa nau tutu ʻae kolo ʻaki ʻae afi, mo ia kotoa pē naʻe ʻi ai: ka ko e koula, mo e siliva, mo e ngaahi ipu palasa mo e ʻaione, naʻa nau tuku ki he fale koloa ʻo Sihova.
25 Rahab aber, die Hure, samt dem Hause ihres Vaters und alles, was sie hatte, ließ Josua leben. Und sie wohnt in Israel bis auf diesen Tag, darum daß sie die Boten verborgen hatte, die Josua auszukundschaften gesandt hatte gen Jericho.
Pea naʻe fakamoʻui ʻe Siosiua ʻa Lehapi ko e angahala, mo e fale ʻo ʻene tamai, mo ia kotoa pē naʻa ne maʻu; pea ʻoku nofo ia ʻi ʻIsileli ʻo aʻu ki he ʻaho ni; ko e meʻa ʻi heʻene fufū ʻae ongo tangata fekau, ʻaia naʻe fekauʻi ʻe Siosiua ke mataki ʻae fonua.
26 Zu der Zeit schwur Josua und sprach: Verflucht sei der Mann vor dem HERRN, der sich aufmacht und diese Stadt Jericho wieder baut! Wenn er einen Grund legt, das koste ihn den ersten Sohn; wenn er ihre Tore setzt, das koste ihn seinen jüngsten Sohn!
Pea naʻe lea tuki ʻa Siosiua kiate kinautolu ʻi he kuonga ko ia, ʻo pehē, “Malaʻia ki he tangata ʻi he ʻao ʻo Sihova, ʻoku tuʻu hake ʻo toe langa ʻae kolo ni ko Seliko: ʻe ʻai ʻe ia ʻa hono tuʻunga ʻi heʻene ʻuluaki tupu, pea ʻi hono foha kimui te ne fokotuʻu ʻa hono matapā.”
27 Also war der HERR mit Josua, daß man von ihm sagte in allen Landen.
Pea naʻe pehē ʻae ʻia Siosiua ʻa Sihova; pea naʻe ongona hono ongoongolelei ʻi he potu kotoa pē ko ia.