< Job 6 >
1 Hiob antwortete und sprach:
OLELO mai la o Ioba, i mai la,
2 Wenn man doch meinen Unmut wöge und mein Leiden zugleich in die Waage legte!
Ina paha e kaupaona pono ia kuu luuluu, A e kauia ma ka mea kaupaona kuu ehaeha!
3 Denn nun ist es schwerer als Sand am Meer; darum gehen meine Worte irre.
No ka mea, ano, ua oi kona kaumaha mamua o ke one o ke kai: Nolaila, ua ilihia ka'u mau huaolelo.
4 Denn die Pfeile des Allmächtigen stecken in mir: derselben Gift muß mein Geist trinken, und die Schrecknisse Gottes sind auf mich gerichtet.
No ka mea, o na pua pana o ka Mea mana, eia iloko o'u, A ke inu nei ka wela o ia mau mea i kuu uhane; O na mea weliweli o ke Akua, ke ku e mai nei ia'u.
5 Das Wild schreit nicht, wenn es Gras hat; der Ochse blökt nicht, wenn er sein Futter hat.
E uwe anei ka hoki hihiu imua o ka weuweu? A ke uwo anei ka bipi maluna o kana mea ai?
6 Kann man auch essen, was ungesalzen ist? Oder wer mag kosten das Weiße um den Dotter?
E hiki anei ke aiia ka mea mananalo, ke ole ka paakai. He mea ono anei ke ewe o ka hua moa?
7 Was meine Seele widerte anzurühren, das ist meine Speise, mir zum Ekel.
Aole au e hiki ke hoopa aku, Ua like ia me ka hoopailua o ko'u ai.
8 O, daß meine Bitte geschähe und Gott gäbe mir, was ich hoffe!
Ina paha e haawiia mai kuu mea e noi aku ai, Ina paha e haawi mai ke Akua i kuu mea i kuko aku ai!
9 Daß Gott anfinge und zerschlüge mich und ließe seine Hand gehen und zerscheiterte mich!
A ina paha e oluolu ke Akua e ulupa mai ia'u, Ina e hookuu mai ia i kona lima, a e oki mai ia'u!
10 So hätte ich nun Trost, und wollte bitten in meiner Krankheit, daß er nur nicht schonte, habe ich doch nicht verleugnet die Reden des Heiligen.
Alaila e oluolu hou iho no wau, A e hauoli aku au i ka eha: Mai aua mai ia; no ka mea, aole au i hoole i na olelo a ka Mea Hemolele.
11 Was ist meine Kraft, daß ich möge beharren? und welches ist mein Ende, daß meine Seele geduldig sein sollte?
Heaha kuu ikaika, i kakali aku ai au? Heaha hoi kuu hope, i hooloihi aku ai au i kuu ola?
12 Ist doch meine Kraft nicht steinern und mein Fleisch nicht ehern.
He ikaika anei ko'u e like me ka ikaika o na pohaku? He keleawe anei ko'u io?
13 Habe ich doch nirgend Hilfe, und mein Vermögen ist dahin.
Aole anei ka'u kokua iloko o'u? A ua holo aku anei ka mea e pakele ai mai o'u aku la?
14 Wer Barmherzigkeit seinem Nächsten verweigert, der verläßt des Allmächtigen Furcht.
O ka mea ehaeha e alohaia oia e kona hoalauna; Aka, ua haalele aku ia i ka makau i ka Mea mana.
15 Meine Brüder trügen wie ein Bach, wie Wasserströme, die vergehen,
Ua hana hoopunipuni mai ko'u mau hoahanau, e like me ke kahawai; Ua nalowale aku lakou, e like me ka wai kahe o na awawa;
16 die trübe sind vom Eis, in die der Schnee sich birgt:
I uliuli i ka waipaa, Malaila i hunaia'i ka hau.
17 zur Zeit, wenn sie die Hitze drückt, versiegen sie; wenn es heiß wird, vergehen sie von ihrer Stätte.
I ka wa e ololi ai lakou, ua hoopauia lakou; I ke kau wela, ua maloo aku la mai ko lakou wahi aku.
18 Die Reisezüge gehen ab vom Wege, sie treten aufs Ungebahnte und kommen um;
Ua huli ae na huakai ma ko lakou ala ilaila; Hele lakou a nalowale, a pau.
19 die Reisezüge von Thema blicken ihnen nach, die Karawanen von Saba hofften auf sie:
Nana aku la, na huakai hele o Tema, A o na poe hele o Seba, i kakali aku ia lakou.
20 aber sie wurden zu Schanden über ihrer Hoffnung und mußten sich schämen, als sie dahin kamen.
Ua hoka lakou, no ka mea, ua lana wale ka manao: Hele lakou ilaila, a hoohilahilaia lakou.
21 So seid ihr jetzt ein Nichts geworden, und weil ihr Jammer sehet, fürchtet ihr euch.
No ka mea, ua like oukou me ka mea ole; Ua ike oukou i ka popilikia, a makau iho la.
22 Habe ich auch gesagt: Bringet her von eurem Vermögen und schenkt mir
Ua olelo anei au, E lawe mai no'u? A e haawi mai i makana no'u mailoko mai o ko oukou waiwai?
23 und errettet mich aus der Hand des Feindes und erlöst mich von der Hand der Gewalttätigen?
A e hoopakele paha oukou ia'u mai ka lima mai o ka enemi? A e hoola ia'u, mai ka lima mai o ka poe ikaika?
24 Lehret mich, so will ich schweigen; und was ich nicht weiß, darin unterweist mich.
E ao mai oukou ia'u, a e noho malie iho au: E hoike mai oukou ia'u i kuu mea i lalau ai.
25 Warum tadelt ihr rechte Rede? Wer ist unter euch, der sie strafen könnte?
Nani ka ikaika o na olelo oiaio! Aka, heaha la ka ka oukou olelo hoino e hooiaio ai?
26 Gedenket ihr, Worte zu strafen? Aber eines Verzweifelten Rede ist für den Wind.
Ke manao nei anei oukou e hoohewa i na hua olelo? A o na olelo a ka mea paupauaho, Ua like me ka makani?
27 Ihr fielet wohl über einen armen Waisen her und grübet eurem Nachbarn Gruben.
Oiaio, ke hoohina nei oukou i ka mea makua ole, A ke eli iho oukou i lua no ko oukou hoalauna.
28 Doch weil ihr habt angehoben, sehet auf mich, ob ich vor euch mit Lügen bestehen werde.
Ano hoi, e noho malie oukou, e nana mai ia'u; No ka mea, ua akaka ia oukou, ke hoopunipuni au.
29 Antwortet, was recht ist; meine Antwort wird noch recht bleiben.
E hoi hou, ke noi aku nei au ia oukou, mai hoolilo ia i hewa; Oia e hoi hou hoi, A o ko'u pono aia iloko o ia mea.
30 Ist denn auf meiner Zunge Unrecht, oder sollte mein Gaumen Böses nicht merken?
He hewa anei iloko o kuu alelo? Aole anei au e ike i na mea hewa?