< Job 40 >
1 Und der HERR antwortete Hiob und sprach:
Pea naʻe folofola pe ʻa Sihova kia Siope, ʻo pehē,
2 Wer mit dem Allmächtigen hadern will, soll's ihm der nicht beibringen? Und wer Gott tadelt, soll's der nicht verantworten?
“Ko ia ʻoku ne fakakikihi ki he Māfimafi te ne akonaki ia? Ko ia ʻoku ne valokiʻi ʻae ʻOtua, tuku ke ne talia ia.”
3 Hiob aber antwortete dem HERRN und sprach:
Pea naʻe toki tali ʻe Siope kia Sihova, ʻo ne pehē,
4 Siehe, ich bin zu leichtfertig gewesen, was soll ich antworten? Ich will meine Hand auf meinen Mund legen.
“Vakai kuo u kovi; ko e hā te u tali ʻaki koe? Te u ʻai hoku nima ki hoku ngutu.
5 Ich habe einmal geredet, darum will ich nicht mehr antworten; hernach will ich's nicht mehr tun.
Kuo u lea ʻo tuʻo taha ka ʻe ʻikai te u toe lea: ʻio, kuo tuʻo ua ka ʻe ʻikai te u toe lea atu.”
6 Und der HERR antwortete Hiob aus einem Wetter und sprach:
Pea naʻe toki folofola ʻa Sihova kia Siope mei he ʻahiohio, ʻo pehē,
7 Gürte wie ein Mann deine Lenden; ich will dich fragen, lehre mich!
“Ko eni, ke ke nonoʻo ho noʻotangavala ʻo taau mo e tangata: pea te u ʻeke kiate koe, pea ke fakahā mai kiate au.
8 Solltest du mein Urteil zunichte machen und mich verdammen, daß du gerecht seiest?
Te ke fakataʻeʻaongaʻi ʻa ʻeku fakamaau foki? Te ke fakahalaia au, koeʻuhi ke ke māʻoniʻoni koe?
9 Hast du einen Arm wie Gott und kannst mit gleicher Stimme donnern, als er tut?
Kuo ke maʻu ʻae nima ʻo hangē ko e ʻOtua? Pe ʻoku ke faʻa mana koe ʻaki ʻae leʻo ʻo hangē ko ia?
10 Schmücke dich mit Pracht und erhebe dich; zeuch dich löblich und herrlich an!
“Ko eni, ke ke teuʻi koe ʻaki ʻae māfimafi mo e ngeia; mo ke kofuʻaki koe ʻae nāunau mo e toulekeleka.
11 Streue aus den Zorn deines Grimms; schaue an die Hochmütigen, wo sie sind, und demütige sie.
Tufaki ke mamaʻo ʻae tuputāmaki ʻo ho houhau: pea vakai kiate kinautolu taki taha kotoa pē ʻoku laukau, ʻo fakavaivai ia.
12 Ja, schaue die Hochmütigen, wo sie sind, und beuge sie und mache die Gottlosen dünne, wo sie sind.
Vakai kiate ia kotoa pē ʻoku fielahi, pea ʻohifo ia ki lalo; pea molomoloki hifo ʻae kau angahala ʻi honau potu.
13 Verscharre sie miteinander in der Erde und versenke ihre Pracht ins Verborgene,
Fakafufū ʻakinautolu fakataha ʻi he efu; pea nonoʻo honau mata ʻi he lilo.
14 so will ich dir auch bekennen, daß dir deine rechte Hand helfen kann.
Pea te u toki fakamoʻoni kiate koe, ʻe faʻa fakamoʻui koe ʻe ho nima toʻomataʻu ʻoʻou.
15 Siehe, der Behemoth, den ich neben dir gemacht habe, frißt Heu wie ein Ochse.
“Ko eni, ke ke vakai ki he Piʻimote, ʻaia kuo u ngaohi mo koe; ʻoku ne kai mohuku ʻo hangē ko e fanga pulu:
16 Siehe, seine Kraft ist in seinen Lenden und sein Vermögen im Nabel seines Bauchs.
Vakai, ʻoku ʻi hono fasiʻatuʻa ʻa hono mālohi, mo ʻene mafai ʻoku ʻi he pito ʻo hono kete.
17 Sein Schwanz strecket sich wie eine Zeder, die Adern seiner Scham starren wie ein Ast.
ʻOku ne ueʻi hono iku ʻo hangē ko e sita: ko e uoua ʻo hono tenga ʻoku fefihitaki fakataha.
18 Seine Knochen sind wie fest Erz, seine Gebeine sind wie eiserne Stäbe.
Ko hono ngaahi hui ʻoku tatau mo e ngaahi konga palasa mālohi; ʻoku tatau hono ngaahi hui mo e ngaahi vaʻa ʻaione.
19 Er ist der Anfang der Wege Gottes; der ihn gemacht hat, der greift ihn an mit seinem Schwert.
Ko e lahi ia ʻoe ngaahi ngāue ʻae ʻOtua: ko ia naʻa ne ngaohi ia ʻoku ne faʻa fai ke fakaofi ʻene heletā kiate ia.
20 Die Berge tragen ihm Kräuter, und alle wilden Tiere spielen daselbst.
Ko e moʻoni, ʻoku tupu hake ʻi he ngaahi moʻunga ʻae meʻakai maʻana, ʻaia ʻoku fakavā ai ʻae ngaahi manu kotoa pē ʻoe ngoue.
21 Er liegt gern im Schatten, im Rohr und im Schlamm verborgen.
ʻOku tokoto ia ʻi he lolo ʻakau malumalu, ʻi he lilolilo ʻoe kaho, mo e ngaahi ano.
22 Das Gebüsch bedeckt ihn mit seinem Schatten, und die Bachweiden bedecken ihn.
Ko e ngaahi ʻakau malumalu ʻoku ʻufiʻufi ia ʻaki honau ata; ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia ʻae ngaahi uilou ʻoe vaitafe.
23 Siehe, er schluckt in sich den Strom und achtet es nicht groß; läßt sich dünken, er wolle den Jordan mit seinem Munde ausschöpfen.
Vakai, ʻoku ne inu ʻae vaitafe ʻo maha, pea ʻikai toʻotoʻo: ʻoku tui ia te ne faʻa mimisi hake ʻa Sioatani ki hono ngutu.
24 Noch fähet man ihn mit seinen eigenen Augen, und durch Fallstricke durchbohret man ihm seine Nase.
ʻOku ne maʻu ia ʻaki hono mata: ʻoku ne tuiʻi ʻae ngaahi tauhele ʻaki hono iku.