< Hosea 7 >
1 Wenn ich Israel heilen will, so findet sich erst die Sünde Ephraims und die Bosheit Samaria, wie sie Abgötterei treiben. Denn wiewohl sie unter sich selbst mit Dieben und auswendig mit Räubern geplagt sind,
ʻI he ʻeku tokanga ke fakamoʻui ʻa ʻIsileli, naʻe toki hā ʻae angahala ʻa ʻIfalemi, pea mo e angakovi ʻa Samēlia: he ʻoku nau fai kākā; pea ʻoku hū ki loto ʻae kaihaʻa, pea ʻoku maumau ʻituʻa ʻe he fakataha ʻoe kau kaihaʻa.
2 dennoch wollen sie nicht merken, daß ich alle ihre Bosheit merke. Ich sehe aber ihr Wesen wohl, das sie allenthalben treiben.
Pea ʻoku ʻikai te nau tokanga ʻi honau loto, ʻoku ou manatu ki heʻenau angakovi kotoa pē: ko eni, ʻoku kāpui ʻakinautolu ʻe heʻenau faianga ʻanautolu; ʻoku ʻi hoku ʻao ia.
3 Sie vertrösten den König durch ihre Bosheit und die Fürsten durch ihre Lügen
ʻOku nau fakafiefiaʻi ʻae tuʻi ʻi heʻenau angakovi, pea mo e houʻeiki ʻi heʻenau ngaahi loi.
4 und sind allesamt Ehebrecher, gleichwie ein Backofen, den der Bäcker heizet, wenn er hat ausgeknetet, und läßt den Teig durchsäuern und aufgehen.
Ko e kau feʻauaki ʻakinautolu kotoa pē: ʻo hangē ko e ngotoʻumu kuo fakaʻafu ʻe he tangata taʻo mā, ʻoku ne tuku ia hili ʻene natu ʻae mā, kaeʻoua ke tupu.
5 Heute ist unsers Königs Fest (sprechen sie), da fahen die Fürsten an vom Wein toll zu werden; so zeucht er die Spötter zu sich.
ʻI he ʻaho ʻo hotau tuʻi kuo fakakona ia ʻe he houʻeiki ʻaki ʻae ngaahi hina uaine; naʻa ne mafao hono nima mo e kau manuki.
6 Denn ihr Herz ist in heißer Andacht wie ein Backofen, wenn sie opfern und die Leute betrügen; aber ihr Bäcker schläft die ganze Nacht, und des Morgens brennet er lichterlohe.
Kuo nau teuteu honau loto hangē ko e ngotoʻumu, ʻi heʻenau kei lama: ʻoku mohe ʻi he pō kotoa ʻenau tangata taʻo mā; ʻi he pongipongi ʻoku vela ia hangē ko e afi ulo.
7 Noch sind sie so heißer Andacht wie ein Backofen. Obgleich ihre Richter aufgefressen werden und alle ihre Könige fallen, noch ist keiner unter ihnen, der mich anrufe.
ʻOku nau vela kotoa pē hangē ko e ngotoʻumu; kuo nau kai ʻo ʻosi ʻenau kau fakamaau; kuo hinga honau ngaahi tuʻi kotoa pē: ʻoku ʻikai ha tokotaha ʻiate kinautolu ʻoku ui kiate au.
8 Ephraim menget sich unter die Völker; Ephraim ist wie ein Kuchen, den niemand umwendet,
Kuo fakataha ia mo e kakai ʻa ʻIfalemi; ko e foʻi mā taʻefokihi ʻa ʻIfalemi.
9 sondern Fremde fressen seine Kraft, noch will er's nicht merken. Er hat auch graue Haare gekriegt; noch will er's nicht merken.
Kuo kai hono mālohi ʻe he kau muli, ka ʻoku ʻikai te ne ʻilo; ʻio, ko e louʻulu hinehina ʻoku ʻiate ia ʻi heni mo ʻena, ka ʻoku ʻikai te ne ʻilo ia.
10 Und die Hoffart Israels wird vor ihren Augen gedemütiget; noch bekehren sie sich nicht zum HERRN, ihrem Gott, fragen auch nicht nach ihm in diesem allem.
Pea ko e fielahi ʻa ʻIsileli, ʻoku fakatōhifo ia ʻi hono ʻao: pea ʻoku ʻikai te nau tafoki kia Sihova ko honau ʻOtua, pe kumi kiate ia ʻi he ngaahi meʻa ni kotoa pē.
11 Denn Ephraim ist wie eine verlockte Taube, die nichts merken will. Jetzt rufen sie Ägypten an, dann laufen sie zu Assur.
“ʻOku hangē foki ʻa ʻIfalemi ko e lupe vale ʻoku ʻikai hano loto: ʻoku nau ui ki ʻIsipite, pea nau ʻalu ki ʻAsilia.
12 Aber indem sie hin und her laufen, will ich mein Netz über sie werfen und herunterrücken wie die Vögel unter dem Himmel; ich will sie strafen, wie man prediget in ihrer Sammlung.
ʻOka nau ka ʻalu te u fola hoku kupenga kiate kinautolu; te u ʻomi ʻakinautolu ki lalo ʻo hangē ko e fanga manupuna ʻoe langi: te u tautea ʻakinautolu, ʻo fakatatau mo e fanongo ʻa ʻenau fakataha.
13 Wehe ihnen, daß sie von mir weichen! Sie müssen verstöret werden, denn sie sind abtrünnig von mir worden. Ich wollte sie wohl erlösen, wenn sie nicht wider mich Lügen lehreten.
Malaʻia kiate kinautolu! He kuo nau hola meiate au: fakaʻauha ʻakinautolu! Koeʻuhi kuo nau talangataʻa kiate au: neongo ʻa ʻeku huhuʻi ʻakinautolu, kuo nau lea loi kiate au.
14 So rufen sie mich auch nicht an von Herzen, sondern lören auf ihren Lagern. Sie versammeln sich um Korn und Mosts willen und sind mir ungehorsam.
Pea ʻoku ʻikai te nau tangi kiate au, ʻaki honau loto ʻi heʻenau kaila ʻi honau mohenga: ʻoku nau fakataha ʻakinautolu ki he koane mo e uaine, pea ʻoku nau angatuʻu kiate au.
15 Ich lehre sie und stärke ihren Arm; aber sie denken Böses von mir.
Neongo ʻeku nonoʻo mo fakamālohi honau nima, ka ʻoku nau filioʻi kovi kiate au.
16 Sie bekehren sich, aber nicht recht, sondern sind wie ein falscher Bogen; darum werden ihre Fürsten durchs Schwert fallen; ihr Dräuen soll in Ägyptenland zum Spott werden.
ʻOku nau tafoki, kae ʻikai ki he Fungani Māʻolunga: ʻoku nau hangē ko e kaufana kākā: ʻe tō ʻi he heletā honau houʻeiki, ko e meʻa ʻi he ʻita ʻa honau ʻelelo; ko honau manuki eni ʻi he fonua ko ʻIsipite.