< Jakobus 1 >

1 Jakobus, Gottes und des Herrn Jesus Christus Knecht an die zwölf Stämme in der Diaspora seinen Gruß.
Ko au Semisi, ko e tamaioʻeiki ʻae ʻOtua, pea mo e ʻEiki ko Sisu Kalaisi, ki he faʻahinga ʻe hongofulu ma ua kuo fakahē mamaʻo, ʻofa atu.
2 Achtet es für lauter Freude, meine Brüder, wenn ihr in mancherlei Versuchungen fallt,
‌ʻE hoku kāinga, ʻoka mou ka tō ki he ngaahi ʻahiʻahi kehekehe, ui ia kotoa pē ko e meʻa fakafiefia;
3 in der Erkenntnis, daß eure Glaubensprobe Ausdauer wirkt.
‌ʻO ʻilo, ko e ʻahiʻahiʻi ʻo hoʻomou tui, ʻoku ne fakatupu ʻae kātaki.
4 Die Ausdauer aber soll es zum vollendeten Werk bringen, daß ihr vollkommen seid und ohne Fehl, in nichts zurück.
Kae tuku ʻae kātaki ke ngāue ki he haohaoa, koeʻuhi ke mou haohaoa mo māʻopoʻopo, ʻo taʻemasiva ʻi ha meʻa.
5 Wenn aber einer von euch an Weisheit zurück ist, so bitte er bei Gott, welcher allen gibt ohne weiteres, und nicht vorhält, so wird es ihm gegeben werden.
Ka ai hamou taha ʻoku masiva ʻi he poto, ke kole ʻe ia ki he ʻOtua, ʻaia ʻoku ne foaki lahi ki he kakai kotoa pē, pea ʻoku ʻikai valokiʻi; pea ʻe foaki ia kiate ia.
6 Er bitte aber im Glauben und ohne Zweifel; denn wer zweifelt, gleicht einer Meereswelle, die vom Winde bewegt und hin und her getrieben wird.
Ka ʻe lelei ʻene kole ʻi he tui, ʻo taʻefakataʻetaʻetui. He ko ia ʻoku fakataʻetaʻetui ʻoku hangē ia ko e peau ʻoe tahi ʻoku fakateka mo feliliʻaki ʻe he matangi.
7 Ein solcher Mensch meine doch nicht, daß er etwas von dem Herrn empfangen werde,
Ke ʻoua naʻa mahalo ʻe he tangata ko ia ʻe maʻu ʻe ia ha meʻa mei he ʻEiki.
8 ein Mann mit geteilter Seele, unbeständig in allen seinen Wegen.
Ko e tangata ʻoku lotolotoua, ʻoku taʻemaau ʻi heʻene anga kotoa pē.
9 Es rühme sich aber der niedrige Bruder über seine Höhe,
Ke fiefia ʻae tokoua ʻoku masiva ʻi hono hakeakiʻi:
10 der Reiche aber über seine Niedrigkeit, weil er wie die Blume des Grases vergehen wird.
Ka ko e maʻumeʻa, ʻi hono fakaangavaivaiʻi: koeʻuhi ʻe mole atu ia ʻo hangē ko e fisi ʻoe mohuku.
11 Denn die Sonne gieng auf mit ihrer Glut und verdorrte das Gras, und seine Blume fiel aus und ihr liebliches Ansehen war dahin; so wird auch der Reiche auf seinen Wegen verwelken.
He ʻoku ʻalu hake ʻae laʻā mo e vela lahi, pea ne fakamae ʻae mohuku, pea ngangana ai hono fisi ʻoʻona, pea ʻauha mo e fakaʻofoʻofa ʻo hono ngaohi: ʻe pehē foki ʻae ʻauha ʻoe tangata koloaʻia mei hono hala.
12 Selig der Mann, der Versuchung erduldet; denn wenn er bewährt ward, wird er den Kranz des Lebens empfangen, den er verheißen hat denen, die ihn lieben.
‌ʻOku monūʻia ʻae tangata ʻoku ne kātaki ʻae ʻahiʻahi: he ʻoka ʻilo ia ʻoku lelei, ʻe maʻu ʻe ia ʻae pale ʻoe moʻui, ʻaia kuo talaʻofa ki ai ʻae ʻEiki kiate kinautolu ʻoku ʻofa kiate ia.
13 Niemand sage, wenn er versucht wird: ich werde von Gott aus versucht; denn für Gott gibt es keine Versuchung zum Bösen, er versucht keinen.
Ke ʻoua naʻa pehē ʻe ha taha ʻoka ʻahiʻahi [koviʻi ]ia, Kuo ʻahiʻahi [koviʻi ]au ʻe he ʻOtua: he ʻoku ʻikai faʻa ʻahiʻahiʻi ʻae ʻOtua ʻe he kovi, pea ʻoku ʻikai ʻahiʻahi[koviʻi ]ʻe ia ha tokotaha:
14 Vielmehr wird jeder so versucht, daß er von seiner eigenen Lust hingezogen und gelockt wird.
Ka kuo ʻahiʻahi [koviʻi ]ʻae tangata, ʻaia kuo takiekina, pea fakaoloolo, ʻe heʻene holi ʻaʻana.
15 Dann, wenn die Lust empfangen hat, gebiert sie Sünde; die Sünde aber, wenn sie vollbracht ist, gebiert Tod.
Pea ʻoka tuituʻia ʻae holi kovi, ʻoku fanauʻi ko e angahala: pea ka kakato ʻae angahala, ʻoku fanauʻi ai ʻae mate.
16 Lasset euch nicht täuschen, meine teuren Brüder;
‌ʻE hoku kāinga ʻofeina, ʻoua naʻa mou hē.
17 alles was gute Gabe und vollkommenes Geschenk ist, ist von oben her, es kommt herab vom Vater der Lichter, bei welchem keine Veränderung statthat noch ein Schatten von Wandel.
Ko e foaki lelei kotoa pē mo e foaki haohaoa kotoa pē ʻoku mei ʻolunga, pea ʻoku ʻalu hifo ia mei he Tamai ʻoe ngaahi maama, ʻaia ʻoku ʻikai ʻi ai ha fetoʻoaki, pe ko e ʻata ʻae feliliuʻaki.
18 Er hat es gewollt und hat uns geboren durch das Wort der Wahrheit, daß wir seien eine Art Erstlingsfrucht unter seinen Geschöpfen.
Pea ko hono finangalo pe ʻoʻona naʻa ne fakatupu ai ʻakitautolu ʻaki ʻae folofola ʻoe moʻoni, koeʻuhi ke tau hoko ko e ʻuluaki fua ʻi hono kakai.
19 Ihr wißt es, meine geliebten Brüder. Es sei jeder Mensch rasch zum Hören, langsam zum Reden, langsam zum Zorne.
Ko ia, ko hoku kāinga ʻofeina, ke fakavave ʻae tangata kotoa pē ki he fanongo, pea fakatuotuai ki he lea, ʻo fakatotoka ki he ʻita:
20 Denn eines Mannes Zorn wirkt nicht Gottes Gerechtigkeit.
He ʻoku ʻikai ke fakatupu ʻae māʻoniʻoni ʻoe ʻOtua ʻe he ʻita ʻae tangata.
21 Darum leget allen Schmutz und Auswuchs von Bosheit ab, und nehmet in Sanftmut das echte Wort an, das eure Seelen erretten kann.
Ko ia mou liʻaki ʻae ʻuli kotoa pē pea mo hono lahi fau ʻoe angahala, pea tali ʻi he angavaivai ʻae folofola kuo tō, ʻaia ʻoku mālohi ke fakamoʻui homou laumālie.
22 Werdet aber Thäter des Wortes und nicht allein Hörer, euch selbst zu betrügen.
Ka ke fai ʻekimoutolu ki he folofola, pea ʻoua naʻa ngata ʻi he fanongo, ʻo mou kākaaʻi ʻakimoutolu.
23 Denn wenn einer Hörer des Wortes ist und nicht Thäter, der gleicht einem Manne, der sein natürliches Antlitz im Spiegel betrachtet.
He kapau ʻoku fanongo ʻe ha taha ki ne folofola, kae ʻikai fai, ʻoku tatau ia mo ha taha ʻoku ne fakasio ki he mata ʻo hono sino ʻi ha sioʻata:
24 Er betrachtete sich, und gieng hin und vergaß alsbald, wie er war.
He ʻoku ne fakasio kiate ia, pea ʻalu, pea ngalo leva ʻiate ia pe ʻoku matamata fēfē ia.
25 Wer aber hineingesehen hat in das vollkommene Gesetz der Freiheit und dabei blieb, wer nicht ein vergeßlicher Hörer war sondern ein wirklicher Thäter, der wird selig sein in seinem Thun.
Ka ko ia ʻoku sio fakamamaʻu ki he fono haohaoa ʻoe tauʻatāina, pea fai maʻuaipē ki ai, pea ʻoku ʻikai fanongo mo ngalo, ka ʻoku fai ʻe ia ʻae ngāue, ʻe monūʻia ʻae tangata ni ʻi heʻene ngāue.
26 Wenn einer meint fromm zu sein, und zügelt seine Zunge nicht, sondern betrügt sein Herz, dessen Frömmigkeit ist umsonst.
Kapau ʻoku ai ha taha ʻiate kimoutolu ʻoku ne mahalo ko e lotu ia, kae ʻikai taʻofi hono ʻelelo, kae kākaaʻi hono loto ʻoʻona, ʻoku taʻeʻaonga ʻae lotu ʻae tangata ko ia.
27 Reine Frömmigkeit, fleckenlose vor Gott dem Vater ist das: nach den Waisen und Witwen sehen in ihrer Trübsal, sich selbst frei halten vom Schmutz der Welt.
Ko e lotu māʻoniʻoni mo taʻehanomele ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua ko e Tamai, ko eni ia, Ke ʻaʻahi ki he ngaahi tamai mate mo e kau fefine kuo mate honau husepāniti, ʻi heʻenau mamahi, pea ke fakaʻehiʻehi ia mei māmani ke taʻehanomele.

< Jakobus 1 >