< Psalm 106 >
1 Alleluja! Dem Herrn sagt Dank! Denn er ist gut! Auf ewig währet seine Huld.
Whakamoemititia a Ihowa. Whakawhetai ki a Ihowa; he pai hoki ia: he pumau tonu hoki tana mahi tohu.
2 Wer redet würdig von des Herren großen Taten, verkündet all sein Lob?
Me wai e korero nga mahi nunui a Ihowa: e whakakite katoa nga whakamoemiti ki a ia?
3 Heil denen, die das Richtige befolgen und es zu jeder Zeit recht machen! -
Ka hari te hunga e mau ana ki te whakarite tika; me te kaimahi i te tika i nga wa katoa.
4 Gedenke meiner, Herr, begnadigst Du Dein Volk und kommt Dein Heil, so denk auch meiner,
Maharatia mai ahau, e Ihowa, kia rite ki tau manako ki tau iwi: tirotirohia mai ahau i runga i tau whakaoranga.
5 daß Deiner Auserwählten Glück ich noch erlebe und mich der Freude Deines Volkes freue und mit den ewig Deinen jubiliere!
Kia kite ai ahau i te pai o au i whiriwhiri ai: kia koa ai, koa tahi me tau iwi; kia whakamanamana tahi ai me tou kainga tupu.
6 Gesündigt haben wir mit unsren Vätern, unrecht und frevelhaft gehandelt.
Kua hara tahi matou me o matou matua, kua mahi matou i te kino, i te mea he.
7 Schon unsere Väter merkten nicht auf Deine Wunder in Ägypten und dachten nicht an Deine Gnadenfülle. - Sie haderten am Meer, des Schilfmeers wegen.
Kihai o matou matua i mohio ki au mea whakamiharo i Ihipa, kihai hoki i mahara ki te tini o au arohatanga; engari ia i whakatoi ratou ki a koe i te moana, ae, i te Moana Whero.
8 Um seines Namens willen half er ihnen, um seine Stärke kundzutun.
Otira whakaorangia ana ratou e ia, he whakaaro ki tona ingoa, kia matauria ai tona kaha.
9 Er schalt das Schilfmeer; es versiegte. Er führte sie durch Fluten wie durch eine Trift,
I riria ano e ia te Moana Whero, a kua maroke: na arahina ana ratou e ia i nga rire, ano ko waenga koraha.
10 entriß sie aus der Hasser Hand, befreite sie aus Feindes Macht.
Na whakaorangia ake ratou e ia i te ringa o te tangata i kino ki a ratou; a hokona ana ratou i roto i te ringa o te hoariri.
11 Das Wasser deckte ihre Dränger; nicht einer blieb von ihnen übrig.
A taupokina ana e nga wai o ratou hoariri, hore rawa tetahi morehu.
12 Da glaubten sie an seine Worte und stimmten einen Lobgesang ihm an.
Na whakapono ana ratou ki ana kupu: a waiata ana i te whakamoemiti ki a ia.
13 Doch schnell vergaßen sie dann seine Taten und harrten seines Rates nicht.
Hohoro tonu to ratou wareware ki ana mahi: kihai i taria e ratou tona whakaaro:
14 Sie wurden in der Wüste lüstern, versuchten Gott im wasserlosen Land.
Engari i whakaputa nui i o ratou hiahia i te tahora; whakamatautau ana ratou i te Atua i te koraha.
15 Da gab er ihnen ihr Begehr: Erbrechen sandte er in ihren Hals.
Na ka hoatu e ia ta ratou i inoi ai; otira i tukua atu e ia te hiroki ki to ratou wairua.
16 Im Lager aber wurden sie auf Moses eifersüchtig und auf den Heiligen des Herrn, auf Aaron.
I hae hoki ratou ki a Mohi i te puni, ki a Arona ano, ki te tangata tapu a Ihowa.
17 Die Erde tat sich auf, verschlang den Dathan, begrub die Rotte Abirams.
Ko te hamamatanga o te whenua, na horomia ana a Ratana; a taupokina iho te ropu o Apirama.
18 In ihrer Rotte flammte Feuer auf, und eine Flamme fraß die Frevler. -
A mura ana te ahi i to ratou ropu; wera ana i te mura te hunga kino.
19 Am Horeb machten sie ein Kalb und beteten ein Gußbild an,
I hanga e ratou he kuao kau ki Horepa, a koropiko ana ki te whakapakoko i whakarewaina.
20 vertauschten ihres Gottes Herrlichkeit mit der Gestalt des Stiers, der Gras verzehrt,
Koia i whitia ai e ratou to ratou kororia mo te mea i rite ki te puru kai tarutaru.
21 vergaßen Gott, der sie gerettet, der Großes in Ägypten hat getan,
Wareware ake i a ratou te Atua, to ratou kaiwhakaora, i mahi nei i nga mea nunui ki Ihipa.
22 Erstaunliches im Lande Chams, Erschreckliches am Roten Meer.
I nga mahi whakamiharo ki te whenua o Hama, i nga mea whakamataku ki te Moana Whero.
23 Er dachte dran, sie zu vertilgen; da trat vor ihm sein Auserwählter, Moses, in die Bresche, um seinen Grimm vom Unheil abzuwenden. -
Na ka mea ia, kia whakangaromia ratou, me i kaua a Mohi, tana i whiriwhiri ai, te tu ki tona aroaro i te takiwa, hei papare ake i tona riri, kei huna ratou e ia.
24 Doch sie verschmähten das ersehnte Land und glaubten seinem Worte nicht.
Ae ra, i whakahawea ratou ki te whenua ahuareka; kihai ratou i whakapono ki tana kupu;
25 In ihren Zelten murrten sie, gehorchten nicht des Herren Stimme.
Heoi amuamu ana i roto i o ratou teneti, kihai i whakarongo ki te reo o Ihowa.
26 Da schwur er ihnen hoch und teuer, sie in der Wüste zu vertilgen,
Na reira ka ara tona ringa ki a ratou, ki te turaki i a ratou i te koraha;
27 den Heiden preiszugeben ihren Stamm und diesen in die Länder zu versprengen. -
Ki te turaki i o ratou uri i roto i nga iwi: ki te whakamarara i a ratou ki nga whenua.
28 Sie paarten sich zu Ehren Baal Peors und aßen Totenopfer.
I whakauru atu hoki ratou ki a Paarapeoro: a kai ana i nga patunga tapu ma nga mea mate.
29 Sie reizten ihn durch ihre Taten; da brach die Pest bei ihnen aus.
Koia i whakapataritari ai ratou i a ia ki a ratou hanga kia riri; a pakaru ana mai te mate uruta ki a ratou.
30 Und Pinechas stand auf und schlichtete; da ward die Pest gehemmt.
Na ko te whakatikanga ake o Pinehaha, ki te whakaputa whakawa: a mutu iho te mate.
31 Ihm ward es zum Verdienst gerechnet und seinen Enkeln immerfort.
I kiia ai ia he tika i nga whakatupuranga katoa ake ake.
32 Und sie erzürnten ihn am Haderwasser, und ihretwegen mußte Moses leiden.
I whakapataritari ano ratou i a ia ki nga wai o Meripa; na hemanawa ana a Mohi mo ratou:
33 Denn sie verbitterten ihm das Gemüt so daß er unbedacht mit seinen Worten war.
Na ratou hoki i whakatoi tona wairua, i he ai te kupu a ona ngutu.
34 Sie tilgten auch die Völker nicht, wie's ihnen doch der Herr gebot.
Kihai ratou i whakangaro i nga iwi i kiia nei e Ihowa ki a ratou;
35 Sie mischten sich mit Heiden und lernten ihre Sitten.
Heoi uru ana ki roto ki nga tauiwi, a ako ana i a ratou mahi.
36 Sie dienten ihren Götzen, und diese brachten sie zu Fall.
I mahi hoki ratou ki a ratou whakapakoko, i mahangatia ai ratou.
37 So opferten sie ihre Söhne und ihre Töchter den Dämonen.
Ae, i patua e ratou a ratou tama me a ratou tamahine ma nga atua maori;
38 Unschuldig Blut vergossen sie, das Blut der eigenen Söhne und der Töchter, die sie den Götzen Kanaans zum Opfer brachten. So ward das Land durch Mord entweiht.
I whakahekea hoki te toto harakore, nga toto o a ratou tama, o a ratou tamahine, i patua nei e ratou ma nga whakapakoko o Kanaana; a poke iho te whenua i te toto.
39 Sie selbst bedeckten sich durch ihre Taten; durch ihre Werke wurden sie so untreu.
Na poke iho ratou i a ratou mahi: a puremu ana ki a ratou mahi.
40 Da zürnte seinem Volk der Herr aufs heftigste, zum Abscheu wurde ihm sein Erbe.
Koia i mura ai te riri o Ihowa ki tana iwi; a whakarihariha ana ia ki tona kainga tupu.
41 Er gab sie in der Heiden Hand, und ihre Hasser herrschten über sie.
A tukua ana ratou e ia ki te ringa o nga tauiwi; waiho ana te hunga i kino ki a ratou hei rangatira mo ratou.
42 Und ihre Feinde drückten sie; sie mußten ihrer Macht sich beugen. -
Na ka tukinotia ratou e o ratou hoariri: ka pehia ki raro i o ratou ringa.
43 Zu vielen Malen hat er sie befreit; sie aber blieben voller Trotz bei ihrem Plan, verkamen so durch ihre Sünde.
He maha ana whakaoranga i a ratou: ko ratou ia i whakatoi ki a ia i o ratou whakaaro, a whakaititia ana i ta ratou kino.
44 Er sah auf ihre Not, sooft er ihre Klage hörte, dachte er
Ahakoa ra, i titiro ia ki to ratou matenga, i tona rongonga i ta ratou tangi:
45 an seinen Bund mit ihnen, ward andern Sinns in seiner großen Huld
I mahara hoki ia ki tana kawenata ki a ratou, a rite tonu ki te tini o ana mahi aroha te putanga ketanga o ona whakaaro:
46 und ließ sie Mitleid finden bei allen ihren Siegern. -
I meinga hoki ratou e ia kia arohaina e te hunga katoa i whakaraua atu ai ratou.
47 Zu Hilfe uns, Herr, unser Gott! - Bring uns zusammen aus den Heidenvölkern, auf daß wir Deinem heiligen Namen danken, uns rühmen Deines Ruhmes! -
Whakaorangia matou, e Ihowa, e to matou Atua, kohikohia matou i roto i nga tauiwi: kia whakawhetai ai ki tou ingoa tapu, kia whakamanamana ai ki tou whakamoemiti.
48 Gepriesen sei der Herr, Gott Israels, von Ewigkeit zu Ewigkeit, und alles Volk soll sprechen: "Amen! Alleluja!"
Kia whakapaingia a Ihowa, te Atua o Iharaira, i tua whakarere ano, a ake ake. A kia mea katoa te iwi, Amine. Whakamoemititia a Ihowa.