< Sprueche 25 >

1 Auch dies sind Sprüche Salomos, die aufgezeichnet von den Männern Hizkias, des Herrschers über Juda.
Ko eni foki ʻae ngaahi lea fakatātā ʻa Solomone, ʻaia naʻe hiki ʻe he kau tangata ʻa Hesekaia ko e tuʻi ʻo Siuta.
2 Für Gott ist's eine Ehre, geheimnisvolle Worte auszusprechen; dagegen ist es eine Ehre für die Könige, Befehle unzweideutig auszugeben.
Ko e nāunau ia ʻoe ʻOtua ke fakafufū ha meʻa: ka ko e meʻa ʻe ongoongolelei ai ʻae ngaahi tuʻi ke kumi ke ʻilo ʻae ngaahi meʻa.
3 Gleichwie des Himmels Höhe und der Erde Tiefe, so unerforschlich ist auch eines Königs Herz.
Ko e langi ʻi hono māʻolunga, mo e māmani ʻi hono taumamaʻo, mo e loto ʻoe ngaahi tuʻi, ʻoku taʻefaʻaʻiloʻi.
4 Entfernt man Schlacken aus dem Silber, dann gelingt dem Goldschmied ein Gefäß.
Ke toʻo atu ʻae ʻuli mei he siliva, pea ʻe ngaohi mei ai ha ipu ʻe ia ʻoku ne fakamaʻa siliva.
5 Entferne Frevler aus des Königs Dienst, dann hat sein Thron Bestand durch die Gerechtigkeit.
Ke ʻave ʻae angahala mei he ʻao ʻoe tuʻi, pea ʻe fokotuʻumaʻu ai hono nofoʻa fakaʻeiʻeiki ʻi he māʻoniʻoni.
6 Vor einem König prunke nicht! Tritt nimmer auf den Platz der Großen!
‌ʻOua naʻa ke hiki hake koe ʻi he ʻao ʻoe tuʻi, pea ʻoua naʻa ke tuʻu ʻi he potu ʻoe kakai māʻolunga.
7 Weit besser, daß man zu dir sagt: "Rück doch herauf, hierher!", als daß man dich hinunterrücken läßt vor einem Vornehmern, wie du es selber schon gesehen haben magst.
He ʻoku lelei hake ke lea ʻo pehē kiate koe, “ʻAlu hake koe ki heni;” ʻi he tuku koe ʻo fakamaʻulalo ʻi he ʻao ʻoe tuʻi kuo ke mamata ki ai.
8 Voreilig fange keinen Streit an! Kannst du noch später etwas machen, wenn dich dein Freund beschämt?
‌ʻOua naʻa ke ʻalu fakavave atu ke fakakikihi, telia naʻa ʻe ʻikai te ke ʻilo ʻae meʻa ke fai ʻoka ʻosi ia, ʻoka fakamaaʻi koe ʻe ho kaungāʻapi.
9 Hast du mit deinem Freunde Streit, verrate niemals ein Geheimnis einem andern,
Ke mo fai toko ua pe hoʻo mo fakakikihi mo ho kaungāʻapi; pea ʻoua naʻa fakahā ha tala fakalilolilo ki ha taha kehe:
10 daß er dich nicht verlästre, falls er's hört! Nicht kehrt ja deine üble Nachrede zurück.
Telia naʻa fakamaaʻi koe ʻe ia ʻoku fanongo ki ai, pea ʻikai toe foki meiate koe ho ongoongo kovi.
11 Goldenen Äpfeln in Silberschalen gleicht ein Wort, zur rechten Zeit gesprochen.
Ko e lea ʻoku ngali mo totonu hono leaʻaki, ʻoku hangē ia ko e ʻapele koula ʻi ha ipu siliva.
12 Ein goldener Ring, ein Schmuck aus feinem Gold, das ist ein weiser Mahner für den aufmerksamen Hörer.
‌ʻO hangē ko e hau koula mo e teunga ʻoe koula lelei, ʻoku pehē ia ʻaia ʻoku valoki fakapotopoto kiate ia ʻoku telinga ongo.
13 Wie kühles Eis bei Erntehitze, so kann ein Bote, seinen Auftraggebern treu, das Leben seinem Herrn erhalten.
‌ʻO hangē ko e momoko ʻoe ʻuha hinehina ʻi he lolotonga ʻae ututaʻu, ʻoku pehē ʻae talafekau totonu kiate kinautolu ʻoku nau fekauʻi ia: he ʻoku ne fakafiemālie ʻe ia ki he loto ʻo ʻene houʻeiki.
14 Wie Wolken, Wind und doch kein Regen, so ist ein Mann, der mit Geschenken prahlt und sie nicht gibt.
Ko ia ia ʻoku polepole ʻi ha foaki loi, ʻoku hangē ia ko e ngaahi ʻao mo e matangi taʻehanoʻuha.
15 Durch Milde wird ein Fürst begütigt; die sanfte Rede kann selbst Starres brechen.
‌ʻOku fakalotoʻi ʻae tuʻi ʻi he fai fakakukafi, pea ʻoku fesiʻi ʻae hui ʻe he ʻelelo molū.
16 Hast Honig du gefunden, iß soviel, wie du vertragen kannst! Sonst mußt du ihn erbrechen, hast du daran dich übersättigt.
Kuo ke ʻilo ha honi? Kai ai koe ke mākona lelei pe, telia naʻa ke fatufāʻia ai, pea lua ʻaki.
17 Laß deinen Fuß im Hause deines Nächsten selten sein, daß er nicht deiner überdrüssig werde und dich gleichgültig behandle!
Ke taʻofi ho vaʻe mei he fale ʻo ho kaungāʻapi; telia naʻa fiu ia ʻiate koe, pea fehiʻa ai kiate koe.
18 Was Keule und was Schwert und was ein scharfer Pfeil, das ist der Mensch, der gegen seinen Nächsten auftritt als ein falscher Zeuge.
Ko e tangata ʻoku fakamoʻoni loi ki hono kaungāʻapi, ʻoku hangē ia ko e ʻakau fakapō, mo e heletā, pea mo e ngahau māsila.
19 Ein böser Zahn, ein kranker Fuß: das ist ein falscher Freund, auf den man sich verläßt am Tag der Not!
Ko e falala ʻi he tuʻutāmaki ki ha tangata taʻeangatonu, ʻoku hangē ia ko e nifo popo, pe ko e vaʻe kuo tapeva.
20 Wie einer, der an kaltem Tag den Rock auszieht, wie Essig auf das Natron wirkt, ist einer, der mit Singenden bei traurigem Gemüte singt.
‌ʻOku hangē ko e tangata ʻoku toʻo ʻo ʻave ha kofu ʻi he faʻahitaʻu momoko, pea hangē ko e fefiofi ʻae vaimahi mo e naita, ʻoku pehē ʻaia ʻoku hiva ʻaki ʻae ngaahi fasi ki he loto māfasia.
21 Wenn's deinen Hasser hungert, speise ihn mit Brot! Und wenn's ihn dürstet, tränke ihn mit Wasser!
Kapau ʻoku fiekaia ho fili, foaki ki ai ʻae mā ke ne kai; pea kapau ʻoku fieinua, foaki kiate ia ʻae vai ke inu:
22 Denn damit scharrst du glühende Kohlen auf sein Haupt; der Herr vergilt es dir.
He te ke hilifaki ai ʻae malalaʻi afi ki hono ʻulu, pea ʻe totongi lelei ʻe Sihova kiate koe.
23 Der Nordwind hemmt den Regen, verdrießliches Gesicht die Zunge der Verleumdung.
‌ʻOku tupu ʻae ʻuha mei he matangi tokelau; ʻoku pehē foki ʻoku tupu ʻae matalili mei he ʻelelo ʻoe fakakovi.
24 Viel lieber in dem Winkel eines Daches ruhen, als ein gemeinsames Haus mit einem Weib, das zänkisch ist!
‌ʻOku lelei hake ʻae nofo ʻi he tuliki ʻi he tuʻa fale, ʻi he nofo mo ha fefine faʻa kē ʻi ha fale ʻoku fuʻu ʻatā.
25 Was für die durstige Seele frisches Wasser, ist gute Nachricht aus der Ferne.
‌ʻOku hangē ko e vai momoko kiate ia ʻoku fieinua, ʻoku pehē ʻae ongoongolelei mei he fonua mamaʻo.
26 Getrübter Born, verderbte Quelle, das ist ein Frommer, der vor einem Frevler weicht.
Ko e hinga ʻae tangata māʻoniʻoni ʻi he ʻao ʻoe kau angahala, ʻoku hangē ia ko e matavai kuo fakangaueue, mo e vaitafe kuo fakaʻuliʻi.
27 Nicht gut ist, zuviel Honig zu verzehren; in Menge davon zu erbrechen, eine Buße.
‌ʻOku ʻikai lelei ke kai lahi ʻi he honi: pea pehē, ko e kumi ʻe he kakai honau ongoongolelei ʻonautolu pe ʻoku ʻikai ko e ongoongolelei ia.
28 Was eine offne, mauerlose Stadt, das ist ein Mann, dem Selbstbeherrschung fehlt.
Ko ia ia ʻoku ʻikai faʻa puleʻi hono laumālie ʻoʻona, ʻoku tatau ia mo e kolo kuo holoki hifo, pea ʻoku ʻikai hano ʻā.

< Sprueche 25 >