< Jeremia 32 >
1 Das Wort, das einst vom Herrn an Jeremias ging im zehnten Jahr des Judakönigs Sedekias, das ist im achtzehnten des Nebukadrezar.
Ko e folofola naʻe haʻu kia Selemaia meia Sihova ʻi hono hongofulu ʻoe taʻu ʻo Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻaia naʻe ʻi hono hongofulu ma valu taʻu ʻo Nepukanesa.
2 Damals lag vor Jerusalem das Heer des Babelkönigs, und Jeremias, der Prophet, war eingekerkert im Wachthof in dem Haus des Judakönigs.
He naʻe kāpui ʻa Selūsalema ʻe he kau tau ʻae tuʻi ʻo Papilone ʻi he ngaahi ʻaho ko ia: pea naʻe tuku ʻa Selemaia ko e palōfita ki he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula, ʻaia naʻe ʻi he fale ʻoe tuʻi ʻo Siuta.
3 Ihn hatte Judas König, Sedekias, eingekerkert, indem er sagte: "Was prophezeiest du: So spricht der Herr: 'Fürwahr, ich gebe diese Stadt dem Babelkönig zum Erobern.
He kuo tuku ia ki ai ʻe Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta, ʻo pehē, “Ko e hā ʻoku ke kikite ai, ʻo lea, ‘ʻoku pehē mai ʻa Sihova, Vakai, te u tukuange ʻae kolo ni ki he tuʻi ʻo Papilone, pea te ne kapa ia;
4 Und Judas König, Sedekias, entschlüpft mitnichten den Chaldäern. Er wird dem Babelkönig ausgeliefert. Der spricht von Mund zu Mund mit ihm, sieht ihm ins Auge.
Pea ʻe ʻikai hao ʻa Setikia ko e tuʻi ʻo Siuta mei he nima ʻoe kau Kalitia, ka ʻe tukuange moʻoni ia ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone, pea te ne alea mo ia, ko e ngutu ki he ngutu, pea ʻe mamata ia ki hono mata.
5 Nach Babel bringt er Sedekias, wo er bleibt, bis ich ihn heimsuche.' Ein Spruch des Herrn. 'Wenn ihr mit den Chaldäern kämpft, wird euch das Glück nicht lächeln.'"
Pea te ne tataki ʻa Setikia ki Papilone, pea te ne nofo ai, ke ʻoua ke u ʻaʻahi kiate ia,” ʻoku pehē ʻe Sihova: “pea kapau te mou tau mo e kau Kalitia, ʻe ʻikai te mou monūʻia.”’”
6 Darauf erzählte Jeremias: "Das Wort des Herrn erging an mich:
Pea naʻe pehē ʻe Selemaia, “Naʻe haʻu kiate au, ʻae folofola ʻa Sihova, ʻo pehē,
7 'Chanamel, deines Oheims Sallum Sohn, erscheint vor dir in kurzer Zeit und sagt zu dir: "Kauf meinen Acker, den zu Anatot! Du hast das Vorkaufsrecht."'
‘Vakai, ʻe haʻu kiate koe ʻa Hanamili ko e foha ʻo Salumi ko e tokoua ʻo hoʻo tamai, ʻo pehē, fakatau moʻou ʻae ngoue ʻaia ʻoku ʻi ʻAnatoti: he ʻoku totonu ke ke fakatau ia ʻo hangē ko e fono ʻoe huhuʻi.”’”
8 Da kam zu mir Chanamel, meines Oheims Sohn, ganz nach des Herren Worten, in den Wachthof. Er sprach zu mir: 'Kauf meinen Acker, der zu Anatot, in Benjamins Gebiet! Dir steht das Erbrecht samt dem Vorkaufsrechte zu! So kauf ihn doch!' Und ich sah ein, es war des Herren Wort.
“Ko ia naʻe haʻu kiate au ki he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula ʻa Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻeku tamai, ʻo hangē ko e folofola ʻa Sihova, pea ne pehē kiate au, ‘ʻOku ou kole kiate koe, ke ke fakatau ʻeku ngoue ʻaia ʻoku ʻi ʻAnatoti, ʻaia ʻoku ʻi he fonua ʻo Penisimani: he ʻoku ʻaʻau ia ʻo hangē ko e fono ʻoe hoko, pea ʻoku ʻiate koe hono huhuʻi; ke ke fakatau ia maʻau.’ “Pea naʻaku toki ʻilo tā ko e folofola eni ʻa Sihova.
9 Da kaufte ich den Acker von Chanamel, dem Sohne meines Oheims zu Anatot, und zahlte ihm den Preis von siebzehn Silberlingen.
Pea naʻaku fakatau ʻae ngoue ʻa Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻo ʻeku tamai, ʻaia naʻe ʻi ʻAnatoti, pea u fakatatau ʻae paʻanga kiate ia, ko e sikeli siliva ʻe hongofulu ma fitu.
10 Dann brachte ich es zu Papier und siegelte, zog Zeugen bei und wog das Silber auf der Waage dar.
Pea naʻaku tohi ʻae tohi, pea fakamaʻu ia, pea naʻe fakamoʻoni ʻe he kau fakamoʻoni, pea u fakamamafa kiate ia ʻae paʻanga ʻi he meʻa fakatatau.
11 Ich nahm darauf den Kaufbrief, den nach Vorschrift und Gesetz gesiegelten, sowie den offenen,
Pea ne u toʻo fakatouʻosi ʻae fakamoʻoni ki he fakatau, ʻaia naʻe fakamaau, pea mo ia naʻe ʻikai fakamaau, ʻo hangē ko e anga ʻoe fono:
12 und übergab den Kaufbrief Baruch, dem Sohn des Neria, Maasejas Enkel, in Gegenwart Chanamels, meines Vetters, sowie in Gegenwart der Zeugen, die diesen Kaufbrief unterzeichnet hatten, in Gegenwart all der Judäer, die im Wachthof weilten.
Pea u foaki ʻae fakamoʻoni ʻae fakatau kia Paluki ko e foha ʻo Nelia, ko e foha ʻo Māseia, ʻi he ʻao ʻo Hanamili ko e foha ʻoe tokoua ʻo ʻeku tamai, pea ʻi he ʻao ʻoe kau fakamoʻoni naʻe tohi ʻi he tohi ʻoe fakatau, pea ʻi he ʻao ʻoe kau Siu naʻe nofo ʻi he lotoʻā ʻoe fale fakapōpula.
13 Ich trug in ihrer Gegenwart dem Baruch auf:
“Pea naʻaku fekau kia Paluki ʻi honau ʻao, ʻo pehē,
14 'So spricht der Herr der Heerscharen, Gott Israels: Hier diese Briefe nimm, sowohl den Kaufbrief, den gesiegelten, als diesen offenen Brief, und gib sie in ein irdenes Gefäß, damit sie viele Jahre sich erhalten!'
ʻOku pehē mai ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘Toʻo ʻae ngaahi fakamoʻoni ki he fakatau, ʻaia ʻoku fakamaʻu, mo ia ʻoku taʻefakamaʻu fakatouʻosi; pea ʻai ia ki he ipu kelekele, koeʻuhi ke tolonga ia ki he ngaahi ʻaho lahi.’
15 Ja, also sprach der Herr der Heerscharen, Gott Israels: 'Es sollen wieder Häuser-, Äcker-, Weinbergskäufe im Lande abgeschlossen werden.'
He ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli; ‘ʻE toe maʻu ʻae ngaahi fale, mo e ngaahi ngoue, pea mo e ngaahi ngoue vaine ʻi he fonua ni.’
16 Da betete ich zu dem Herrn, nachdem ich dem Neriasohne Baruch den Kaufpreis zugestellt:
Pea hili ʻeku tukuange ʻae fakamoʻoni ʻoe fakatau kia Paluki ko e foha ʻo Nelia, naʻaku toki lotu kia Sihova, ʻo pehē,
17 Herr! Herr! Du schufst den Himmel und die Erde durch Deine große Macht und Deinen ausgestreckten Arm. Kein Ding ist Dir unmöglich.
“ʻEiki ko Sihova! Vakai, kuo ke ngaohi ʻae langi pea mo māmani ʻi ho mālohi lahi pea mo e nima mafao, pea ʻoku ʻikai ha meʻa ʻe taha ʻoku faingataʻa kiate koe:
18 Du schenkest Gnade Tausenden, doch zahlst Du später erst der Väter Sünden heim den Söhnen, Du großer, Du gewaltiger Gott; Dein Name 'Herr der Heerscharen'.
Kuo ke fakahā ʻa hoʻo ʻulungāanga ʻofa ki he ngaahi toko afe, pea ʻoku ke totongi ʻae hia ʻae ngaahi tamai ki he fatafata ʻo ʻenau fānau ʻoku muimui ʻiate kinautolu: ko e ʻOtua Lahi, pea Māfimafi, Ko Sihova ʻoe ngaahi kautau hono huafa,
19 So groß an Rat, an Tat so mächtig, Du, dessen Augen auf aller Menschenkinder Wege blicken, um jeglichen nach seinen Wegen zu entlohnen, gemäß den Früchten seiner Taten,
Ko e lahi ia ʻi he fakakaukau, pea mālohi ʻi he ngāue: he ʻoku ʻi he ngaahi faianga ʻoe ngaahi fānau ʻae tangata ʻa ho fofonga: ke ʻatu taki taha kiate kinautolu ʻo hangē ko hono ngaahi hala, pea hangē ko e fua ʻo ʻenau ngaahi faianga:
20 Du, der Du wunderbare Zeichen im Ägypterland gewirkt, bis heute noch in Israel und bei den andern. So schufest Du Dir Deinen jetzigen Namen.
ʻA koe naʻa ke fakahā ʻae ngaahi fakaʻilonga mo e ngaahi meʻa fakaofo ʻi he fonua ko ʻIsipite, pea mo ʻIsileli, pea ki he ngaahi kakai kehe, ʻo aʻu ki he ʻaho ni; pea kuo ke fakaongoongoa ho huafa, ʻo hangē ko ia ʻi he ʻaho ni;
21 Du hast doch Israel, Dein Volk, aus dem Ägypterland geführt mit Zeichen und mit Wundern, mit starker Hand und ausgestrecktem Arm und unter großem Schrecken,
Pea kuo ke ʻomi ʻa hoʻo kakai ʻIsileli mei he fonua ko ʻIsipite mo e ngaahi fakaʻilonga, pea mo e ngaahi meʻa fakaofo, ʻaki ʻae nima mālohi, pea mo e nima mafao atu, pea mo e meʻa fakailifia lahi;
22 gabst ihnen dieses Land, das ihren Vätern zu verleihen Du geschworen, ein Land, von Milch und Honig fließend.
Pea kuo ke foaki kiate kinautolu ʻae fonua ni, ʻaia naʻa ke fuakava ki heʻenau ngaahi tamai te ke foaki kiate kinautolu, ko e fonua ʻoku fetāfeaki ai ʻae huʻahuhu pea mo e meʻa huʻamelie
23 Sie zogen ein und nahmen's in Besitz; sie aber hörten nicht auf Deine Stimme und lebten nicht nach Deiner Lehre und taten nichts von alldem, was Du sie geheißen. Da ließest Du sie treffen all dies Unheil.
Pea naʻa nau hū ki ai, ʻo maʻu ia ka naʻe ʻikai te nau talangofua ki ho leʻo, pe ʻaʻeva ʻi hoʻo fono; naʻe ʻikai te nau fai ha meʻa ʻe taha ʻi he meʻa kotoa pē naʻa ke fekau kiate kinautolu ke nau fai: ko ia kuo ke fakahoko kiate kinautolu ʻae ngaahi kovi ni kotoa pē:
24 Nun reichen schon die Wälle an die Stadt, sie zu bezwingen, und preisgegeben wird die Stadt in der belagernden Chaldäer Hand, durch Schwert, durch Hunger und durch Pest. Was Du gedroht, geschieht, und ruhig schaust Du zu.
“Vakai ki he teu tau, kuo nau haʻu ki he kolo ke kapa ia; pea kuo tukuange ʻae kolo ki he nima ʻoe kau Kalitia, ʻoku tauʻi ʻaki ia ʻae heletā, mo e honge, mo e mahaki fakaʻauha, pea ko ia naʻa ke folofola ki ai kuo hoko; pea vakai, ʻoku ke ʻafio ki ai.
25 Und doch hast Du zu mir gesprochen, Herr: 'Den Acker kaufe dir um Geld! Dazu nimm Zeugen!', obschon die Stadt in der Chaldäer Hand gerät."
Pea naʻa ke pehē kiate au, ‘ʻE ʻEiki ko Sihova, Ke ke fakatauʻaki ʻae ngoue ʻae paʻanga, pea fili ha kau fakamoʻoni;’ he kuo tukuange ʻae kolo ki he nima ʻoe kau Kalitia.”
26 Darauf erging das Wort des Herrn an Jeremias:
Pea naʻe toki hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Selemaia, ʻo pehē,
27 "Fürwahr! Ich bin der Herr, der Gott der Fleischeswesen insgesamt. Ist irgend etwas mir unmöglich?"
“Vakai, Ko au ko Sihova, Ko e ʻOtua ʻoe kakai kotoa pē: ʻoku ai ha meʻa ʻe faingataʻa kiate au?
28 Deshalb sprach so der Herr: "Ich gebe diese Stadt in der Chaldäer Hand und in die Hand Nebukadrezars, des Babelkönigs; er nimmt sie ein.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova; Vakai, te u tukuange ʻae kolo ni ki he nima ʻoe kau Kalitia, pea ki he nima ʻo Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone, pea te ne maʻu ia:
29 Und die Chaldäer, die die Stadt belagern, werden eindringen und diese Stadt anzünden und verbrennen, und zwar die Häuser, auf deren Dächern sie dem Baal einst geräuchert und andern Göttern Trankspenden gegossen, mich zu verdrießen.
Pea ʻe haʻu ʻae kau Kalitia, ʻo tauʻi ʻae kolo ni, pea te nau tutu ʻaki ʻae afi ʻae kolo ni, pea tungia mo e ngaahi fale, ʻaia naʻa nau tutu ai ʻi he tuʻa fale ʻae meʻa namu kakala kia Peali, pea lilingi ʻae ngaahi feilaulau inu ki he ngaahi ʻotua kehe, ke fakahouhauʻi au.
30 Die Söhne Israels und Judas taten ja von ihren Jugendzeiten an nur das, was mir mißfiel. Die Söhne Israels verdrossen immer mich durch ihrer Hände Werk." Ein Spruch des Herrn.
“He kuo fai kovi pe ʻi hoku ʻao ʻae fānau ʻa ʻIsileli mo e fānau ʻa Siuta talu ʻenau kei siʻi: he kuo fakahouhau ʻaki pe au ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻae ngāue ʻa honau nima, ʻoku pehē ʻe Sihova.
31 "Zum Zorn und Grimm ward diese Stadt mir schon vom Tage an, da man sie aufgebaut, bis auf den heutigen Tag. Aus meinem Antlitz muß ich sie hinwegräumen
He kuo hoko kiate au ʻae kolo ni ko e tupuʻanga ʻo ʻeku tuputāmaki mo hoku houhau talu mei he ʻaho naʻa nau langa ai ia ʻo aʻu ki he ʻaho ni; koeʻuhi ke u hiki ia mei hoku ʻao,
32 ob all der Bosheit bei den Söhnen Israels und Judas, die sie verübt mich zu verdrießen, sie, ihre Könige und Fürsten und ihre Priester und Propheten, die Männer Judas wie Jerusalems Bewohner.
Koeʻuhi ko e kovi kotoa pē ʻae fānau ʻa ʻIsileli pea mo e fānau ʻa Siuta, ʻaia kuo nau fakahouhauʻi au, ko kinautolu, mo honau ngaahi tuʻi, mo honau houʻeiki, mo honau kau taulaʻeiki, pea mo honau kau palōfita, pea mo e kau tangata ʻo Siuta, pea mo e kakai ʻo Selūsalema.
33 Sie kehrten mir den Rücken zu, nicht das Gesicht. Ich lehrte sie und lehrte sie vom frühen Morgen an; sie aber hörten nicht, daß Zucht sie angenommen hätten.
Pea kuo nau fulituʻa kiate au, pea fakahanga atu honau mata: ka naʻaku ako kiate kinautolu, ʻo tuʻu hengihengi hake ke akoʻi ʻakinautolu, ka naʻe ʻikai te nau tokanga ke maʻu ʻae akonaki.
34 Sie stellten vielmehr ihre Greuelgötzen in dem Hause auf, das meinen Namen trägt, und machten's dadurch unrein.
Ka naʻa nau fokotuʻu ʻenau ngaahi meʻa fakalielia ʻi he fale, ʻaia ʻoku ui ʻaki ʻa hoku huafa, ke fakaʻuliʻi ia.
35 Sie bauten Baalshöhlen im Ben Hinnomstale und brachten Sohn und Tochter selbst dem Moloch dar. Nie hab ich dies geboten; nie ist's mir in den Sinn gekommen, sie sollten solche Greuel tun und Juda so mit Schuld beladen."
Pea kuo nau langa ʻae ngaahi potu māʻolunga ʻo Peali, ʻaia ʻoku ʻi he teleʻa ʻoe foha ʻo Henomi, ke pule ki honau ngaahi foha mo e ngaahi ʻofefine ke ʻalu [ʻi he afi ]kia Moleki; ʻaia naʻaku fekau kiate kinautolu ke ʻoua naʻa nau fai ia, pea naʻe ʻikai siʻi te u loto ki ai, ke ʻoua naʻa nau fai ʻae meʻa fakalielia ni, ke fakaangahalaʻi ʻaki ʻa Siuta.”
36 Nun aber spricht aus diesem Grund der Herr, Gott Israels, von dieser Stadt, von der ihr sagt, sie sei dem Babelkönig preisgegeben durch Schwert, durch Hunger und durch Pest:
Pea ko eni, ʻoku pehē mai ʻe Sihova, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ki he kolo ni, ʻaia ʻoku mou pehē ki ai, “ʻE tukuange ia ki he nima ʻoe tuʻi ʻo Papilone ʻi he heletā, mo e honge, pea mo e mahaki fakaʻauha:”
37 "Ich bin's, der aus den Ländern sie versammelt, in die ich sie in meinem Zorn und Grimm verstoßen in großem Ärger. Ich führte sie zu diesem Orte heim und lasse sie allhier in Ruhe wohnen.
“Vakai, te u tānaki fakataha ʻakinautolu mei he ngaahi fonua kotoa pē, ʻaia naʻaku kapusi ʻakinautolu ki ai ʻi heʻeku tuputāmaki, mo hoku houhau, pea mo hoku houhau lahi; pea te u toe ʻomi ʻakinautolu ki he potu ni pea te u pule ke nau nofo ʻi he fiemālie:
38 Sie werden mir zum Volk und ich zum Schutzgott ihnen.
Pea te nau hoko ko hoku kakai, pea te u hoko ko honau ʻOtua:
39 E i n Herz und e i n e n Weg verleih ich ihnen, daß sie mich fürchten alle Zeit zum Heil für sie und ihre Söhne später.
Pea te u foaki kiate kinautolu ʻae loto pe taha, mo e hala pe taha, koeʻuhi ke nau manavahē kiate au ʻo taʻengata, koeʻuhi ke nau lelei ai, pea lelei mo ʻenau fānau ki mui ʻiate kinautolu:
40 Ich schließe einen ewigen Bund mit ihnen; dann kann ich ihnen allzeit Gutes tun und lege ihnen meine Furcht ins Herz, und nimmer weichen sie von mir.
Pea te u fai mo kinautolu ʻae fuakava taʻengata, ʻe ʻikai te u tafoki meiate kinautolu, ʻi he fai lelei kiate kinautolu; ka te u ʻai ki honau loto ʻae manavahē kiate au, koeʻuhi ke ʻoua naʻa nau liʻaki au.
41 Voll Freude über sie erweis ich ihnen Gutes nur und pflanze sie in diesem Lande auf die Dauer ein, mit meinem ganzen Herzen und mit meiner ganzen Seele ihnen zugetan."
ʻIo, te u fiefia ʻiate kinautolu, ke fai lelei kiate kinautolu, pea ko e moʻoni te u tō ʻakinautolu ʻi he fonua ni ʻaki hoku loto kotoa pea mo hoku laumālie kotoa.”
42 So spricht der Herr: "So wie ich über dieses Volk all dieses schwere Ungemach gebracht, so bring ich ihnen auch das Gute all, wie ich es ihnen hab versprochen.
“He ʻoku pehē ʻe Sihova; ʻO hangē kuo u ʻomi ʻae kovi lahi ni kotoa pē ki he kakai ni, ʻe pehē foki ʻeku ʻomi ʻae lelei kotoa pē ʻaia kuo u talaʻofa ki ai kiate kinautolu.
43 In diesem Lande kauft man wieder Äcker, und doch sagt ihr von ihm: 'Jetzt ist es eine Wüste ohne Mensch und Vieh und den Chaldäern preisgegeben'.
Pea ʻe fakatau ʻae ngaahi ngoue ʻi he fonua ni, ʻaia ʻoku mou pehē ki ai, ʻOku lala ia, pea ʻoku ʻikai ha tangata pe ha manu ʻi ai; kuo tukuange ia ki he nima ʻoe kau Kalitia.
44 Für Silber wird man Äcker kaufen, Kaufbriefe schreiben und versiegeln mit Beiziehung von Zeugen im Lande Benjamin, rings um Jerusalem, in Judas Städten und in denen des Gebirges und in den Städten in der Niederung und in des Südlands Städten; ich wende ihr Geschick". Ein Spruch des Herrn.
ʻE fakatau ʻe he kakai ʻae ngaahi ngoue ʻaki ʻae paʻanga, pea ʻe tohi ʻae ngaahi tohi fakamoʻoni, pea fakamaʻu ia, pea ʻe maʻu ʻae kau fakamoʻoni ʻi he fonua ʻo Penisimani, pea mo e ngaahi potu ofi ki Selūsalema, pea ʻi he ngaahi kolo ʻo Siuta, pea mo e ngaahi kolo ʻi he potu moʻunga, pea mo e ngaahi kolo ʻi he potu tokalelei, pea mo e ngaahi kolo ʻoe feituʻu tonga: he te u liliu ʻenau pōpula,” ʻoku pehē mai ʻe Sihova.