< Hesekiel 32 >
1 Am ersten Tag des zwölften Monds im Jahre zwölf erging das Wort des Herrn an mich:
Pea ʻi heʻene hoko ki hono hongofulu ma ua ʻoe taʻu, ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe māhina, pea ʻi he ʻuluaki ʻaho ʻoe māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
2 "Klag, Menschensohn! Ein Klagelied stimm an auf Pharao, Ägyptens König, und sprich zu ihm: 'Du hieltest dich für einen Jungleu bei den Heiden und bist doch wie die Drachen in den Meeren. Du stürztest dich in deine Ströme und trübtest das Gewässer mit den Füßen und wühltest seine Strömung auf.'
Foha ʻoe tangata, te ke fai ha tangilāulau koeʻuhi ko Felo ko e tuʻi ʻo ʻIsipite, pea ke pehē kiate ia, ʻOku ke hangē koe ko e laione mui ʻi he ngaahi puleʻanga, pea ʻoku ke hangē ko e tofuaʻa ʻi he tahi, pea naʻa ke haʻu koe mei ho ngaahi vaitafe, pea kuo ke fakangaueʻi ʻae vai ʻaki ho vaʻe, mo ke fakaʻuliʻi honau ngaahi vaitafe.
3 So spricht der Herr, der Herr: 'Ich breite über dich mein Netz in einer Schar von vielen Völkern, daß sie dich in meinem Garne in die Höhe ziehen.
ʻOku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; ko ia ia te u folahi atu ai hoku kupenga kiate koe mo e niʻihi mei he kakai tokolahi; pea te nau fusi hake koe ʻi hoku kupenga.
4 Dann werfe ich dich auf das Land und strecke dich aufs freie Feld, so lang du bist, und lasse alle Vögel des Himmels auf dir weilen und sich an dir das Wild der ganzen Erde sättigen.
Pea te u toki liʻaki koe ʻi he fonua, pea te u lī atu koe ki he ʻataʻatā ʻoe vao, pea ʻe heka kiate koe ʻae manupuna kotoa pē ʻoe langi, pea te u fakamākona ʻaki koe ʻae fanga manu kotoa pē ʻo māmani.
5 Dein Fleisch verstreu ich auf den Bergen überall und fülle Täler an mit deinen Würmern.
Pea te u ʻai ho kakano ki he ngaahi moʻunga, mo fakapito ʻaki ho ʻangaʻanga ʻae ngaahi teleʻa.
6 Das Land, in dem du schwimmst, das tränke ich mit deinem Blut bis zu den Bergen; Rinnsale werden von dir ausgefüllt.
Te u lōmakiʻi foki ʻae fonua ʻoku ke tētē ai ʻaki ʻae toto, ʻo aʻu ki he ngaahi moʻunga; pea ʻe pito ai ʻae ngaahi vaitafe.
7 Wenn ich dich so erlöschen mache, alsdann verhülle ich den Himmel, und seine Sterne kleide ich in Schwarz. Die Sonne überziehe ich mit Wolken, und nicht mehr gibt der Mond sein Licht.
Pea kau ka ifi koe ke mate te u ʻuʻufi ʻae langi, mo ngaohi ke fakapoʻuli hono ngaahi fetuʻu; te u ʻufiʻufi ʻae laʻā ʻaki ʻae ʻao, pea ʻe ʻikai tuku mai ʻe he māhina ʻa hono maama.
8 Die Lichter all am Himmel kleide ich in Schwarz um deinetwillen und lasse Finsternis in deinem Land entstehen.' Ein Spruch des Herrn, des Herrn.
Te u ngaohi ke poʻuli kiate koe ʻae ngaahi maama ngingila kotoa pē ʻoe langi, pea ʻe ai mo e fakapoʻuli ki ho fonua, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
9 'Ich mache vieler Völker Herz bekümmert, wenn ich die Kunde deines Untergangs hin zu den Heiden kommen lasse, in Länder, die du niemals kanntest.
Te u fakamamahi foki ʻae loto ʻoe kakai tokolahi, ʻo kau ka ʻave ho kau pōpula ki he ngaahi puleʻanga, ki he ngaahi fonua ʻaia naʻe ʻikai te ke ʻiloʻi.
10 Ich setze viele Völker in Erstaunen über dich, und über dich erschauern ihre Könige, wenn ich mein Schwert vor ihrem Antlitz schwinge. Sie zittern immerfort am Tage deines Sturzes.'
ʻIo, te u fakatupu ʻae ofo kiate koe ʻi he kakai lahi, pea ʻe lilika fakamanavahē honau ngaahi tuʻi, koeʻuhi ko koe, ʻo kau ka vilo ʻeku heletā ʻi honau ʻao; pea te nau tetetete maʻuaipē taki taha ʻae tangata, telia ʻa ʻene moʻui ʻaʻana, ʻi he ʻaho ko ia te ke hinga ai.”
11 Denn also spricht der Herr, der Herr: 'Das Schwert des Babelkönigs soll dich treffen.
He ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua; “ʻE hoko mai kiate koe ʻae heletā ʻae tuʻi ʻo Papilone.
12 Durch Kriegerschwerter werf ich deine große Menge nieder. Die Wildesten der Heiden sind es insgesamt; Ägyptens Glanz vernichten sie. Sein großes Volk geht unter.
Te u fakahinga ʻae tokolahi ʻiate koe ʻi he heletā ʻae kau mālohi, ko e kau toʻa ʻakinautolu kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga: pea te nau maumauʻi ʻae fieʻeiki ʻa ʻIsipite, pea ʻe fakaʻauha ʻa hono kakai kotoa pē.
13 Vernichten will ich all sein Vieh an großen Wassern; kein Menschenfuß soll sie mehr trüben, nicht trüben eines Rindes Klaue.
Te u fakaʻosiʻosi foki ʻae ngaahi manu kotoa pē ʻi ai, ʻi hono ngaahi veʻe vai; pea ʻe ʻikai toe fakangaueʻi ia ʻe he vaʻe ʻoe tangata, pe fakangaueʻi ia ʻe he vaʻe ʻo ha fanga manu.
14 Dann laß ich ihr Gewässer sinken, und ihre Ströme laß ich fließen wie das Öl.' Ein Spruch des Herrn, des Herrn.
Pea te u toki ʻai ke loloto, ʻenau ngaahi vai, pea te u ngaohi ʻenau ngaahi vaitafe ke tafe hangē ko e lolo, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
15 'Wenn ich das Land Ägypten dann verheert, das Land samt seiner Fülle ganz vernichtet, auch alle, die dort wohnen, umgebracht, dann werden sie erkennen: Ich bin der Herr.
ʻO kau ka fakaʻauha ʻae fonua ko ʻIsipite, pea ka masiva ʻae fonua ʻi he ngaahi meʻa ko ia naʻe mahu ai, ʻo kau ka teʻia kotoa pē ʻakinautolu ʻoku nofo ai, te nau toki ʻilo, ko Sihova au.
16 Dies ist ein Klagelied, das man singt; der Heiden Töchter stimmen's an. Sie singen's auf Ägypten und sein großes Volk. Ein Spruch des Herrn, des Herrn.'"
Ko eni ʻae tangilāulau, ʻaia te nau tangi mamahi ai koeʻuhi ko ia: ʻe mamahi koeʻuhi ko ia ʻae ʻofefine ʻoe ngaahi puleʻanga: te nau mamahi koeʻuhi ko ia, ʻio, ʻa ʻIsipite, pea mo hono kakai kotoa pē, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.”
17 Im Jahre zwölf am fünfzehnten des Monds erging das Wort des Herrn an mich:
Naʻe pehē foki ʻi hono hongofulu ma ua ʻoe taʻu, mo hono hongofulu ma nima ʻoe ʻaho ʻi he māhina, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kiate au, ʻo pehē,
18 "Klag, Menschensohn! Ein Klagelied stimm auf das große Volk Ägyptens an! Begleite es mitsamt den Töchtern großer Völker zu der Unterwelt, zu denen, die zur Grube fuhren:
“Foha ʻoe tangata, tangi mamahi koeʻuhi ko e kakai ʻo ʻIsipite, pea lī hifo ʻakinautolu ki lalo, ʻaia mo e ngaahi ʻofefine ʻoe puleʻanga ongoongo, ʻo aʻu ki he potu māʻulalo ʻo māmani, fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
19 'Warst du nicht herrlicher als irgendwer, herunter jetzt! Leg dich zu Nackten hin!'
ʻOku ke toulekeleka, lahi hake koe ʻia hai? ʻAlu hifo, pea ke tokoto fakataha hifo mo e kau taʻekamu.
20 Bei den vom Schwert Erschlagenen sollen sie jetzt liegen - ein Schwert ist schon bestimmt -; man schleppt es hin mit seinem ganzen großen Volke.
Te nau tō hifo ʻi he lotolotonga ʻonautolu ʻoku tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: kuo tukuange ia ki he heletā; tohoaki ia, pea mo hono kakai kotoa pē.
21 Anreden werden es die ersten Helden aus der Unterwelt samt seinen Helfern, die herabgestiegen und ihr Lager eingenommen, die Nackten, die vom Schwert Erschlagenen. (Sheol )
ʻE lea mai kiate ia ʻae mālohi ʻiate kinautolu ʻoku mālohi mei loto heli, mo kinautolu kuo tokoni kiate ia: kuo nau mole hifo, kuo nau tokoto ko e taʻekamu, ko e kau tāmateʻi ʻe he heletā. (Sheol )
22 Hier liegt Assyrien; sein zahlreich Volk liegt um sein Grab. Sie alle sind Erschlagene, durchs Schwert Gefallene.
ʻOku ʻi ai ʻa ʻAsilia mo hono kakai kotoa pē: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono faʻitoka: kuo nau mate kotoa pē, ko e tō ʻi he heletā:
23 Ihm ist sein Grab bereitet in dem innern Teil der Gruft; sein zahlreich Volk liegt um sein Grab herum. Sie alle sind Erschlagene, durchs Schwert Gefallene, die einst Schrecken verbreiteten im Lande der Lebendigen.
ʻAia ʻoku tuʻu hono faʻitoka ʻi he tafaʻaki luo, pea ʻoku tuʻu takatakai hono kakai ʻi hono faʻitoka: kuo mate kotoa pē ʻakinautolu ko e tō ʻi he heletā, ʻaia naʻe fakamanavahē ʻaki ʻakinautolu ʻi heʻenau kei ʻi he fonua ʻoe moʻui.
24 Hier liegt auch Elam und sein ganzes großes Volk rings um sein Grab. Sie alle sind Erschlagene, durchs Schwert Gefallene. Sie sind zur Unterwelt hinabgefahren nackt, die einstens Schreck verbreiteten im Lande der Lebendigen. Sie tragen nun die Schmach dafür bei denen, die zur Grube fuhren.
ʻOku ʻi ai ʻa ʻIlami mo hono kakai, ʻoku tuʻu takatakai ʻi hono faʻitoka, ko e kau mate kotoa pē ʻakinautolu, ko e tō ʻi he heletā, kuo nau ʻalu hifo ki he potu māʻulalo ʻo māmani fakataha mo e taʻekamu, ʻakinautolu naʻa nau manavahē ki ai, ʻi he fonua ʻoe moʻui; ka kuo nau fua pe ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
25 Inmitten von Erschlagenen ward ihm sein Lager angewiesen mit seinem ganzen, großen Volke; um ihn herum ihr Grab. Sie alle sind nur Nackte, Schwertdurchbohrte. Weil sie im Lande der Lebendigen ein Schrecken waren, so tragen sie die Schmach dafür bei denen, die zur Grube fuhren. Jetzt wird's zu den Erschlagenen gezählt.
Kuo nau tuku hono mohenga ʻi he lotolotonga ʻoe kau mate tāmateʻi mo hono kakai kotoa pē: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono ngaahi faʻitoka: ko e kau taʻekamu kotoa pē ʻakinautolu, kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: neongo ʻae manavahē kiate ia ʻi he fonua ʻoe moʻui, ka kuo nau fua pe ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo: kuo ʻai fakataha ia mo kinautolu kuo tāmateʻi.
26 Hier ist Mesech, Tubal, sein ganzes großes Volk und rings um ihn sind seine Gräber; sie alle sind nur Nackte, Schwertdurchbohrte. Weil sie einst Schrecken um sich her verbreiteten im Lande der Lebendigen,
ʻOku ʻi ai ʻa Meseke, mo Tupale, pea mo ʻene kakai: ʻoku tuʻu takatakai ʻiate ia hono ngaahi faʻitoka: ko e kau taʻekamu kotoa pē ʻakinautolu, kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, neongo naʻa nau fai fakamanavahē ʻi he fonua ʻoe moʻui.
27 drum liegen sie nicht bei der Vorzeit Helden, die hinter jenen Nackten ruhen, die mit den Waffen in den Händen zur Unterwelt hinabgestiegen, die ihre Schwerter unter ihre Häupter legten, und deren Leib ein Schild bedeckt. Sie waren ja ein Schrecken für die andern Helden im Lande der Lebendigen. (Sheol )
Pea ʻe ʻikai te nau tokoto fakataha mo e kau toʻa kuo hinga ʻi he kau taʻekamu, ʻakinautolu kuo ʻalu hifo ki heli mo ʻenau mahafutau: pea kuo nau ʻai ʻenau heletā ki lalo ʻi honau ʻulu, ka ʻe ʻiate kinautolu pe ʻenau ngaahi hia, neongo ko e kau fakamanavahē ʻakinautolu ʻi he fonua ʻoe moʻui ki he kakai mālohi. (Sheol )
28 Auch du bist unter Nackte hingeworfen und liegst bei Schwertdurchbohrten.
Ko e moʻoni, ʻe haʻaki koe ke lailai ʻi he lotolotonga ʻoe kau taʻekamu, pea te ke tokoto fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā.
29 Hier ist auch Edom, seine Könige, all seine Fürsten, die zu den Schwerterschlagenen trotz ihrer Tapferkeit geraten sind. Sie liegen bei den Nackten, bei den ins Totenreich Gewanderten.
Ko ʻena ʻa ʻItomi, mo hono ngaahi tuʻi, mo hono houʻeiki, ko kinautolu mo ʻenau mālohi kuo fakatokoto fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā: te nau tokoto fakataha mo e kau taʻekamu, mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
30 Dort liegen alle Fürsten aus dem Norden und alle die Sidonier, zu den Erschlagenen herabgestiegen, trotz ihrer fürchterlichen Tapferkeit mit Schmach bedeckt. Sie liegen nackt bei jenen Schwertdurchbohrten und tragen ihre Schmach samt andern Schatten.
ʻOku ʻi ai ʻae houʻeiki mei he potu tokelau ʻoku nau kātoa, mo e kakai Saitoni kotoa pē, kuo tō hifo fakataha mo e kau mate tāmateʻi; ko e meʻa ʻi heʻenau lilika, kuo nau mā ki heʻenau mālohi; pea ʻoku nau tokoto ko e kau taʻekamu fakataha mo kinautolu kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, pea te nau fua ʻenau mā fakataha mo kinautolu ʻoku ʻalu hifo ki he luo.
31 Wenn diese Pharao erblickt, dann tröstet er sich wegen seines ganzen großen Volkes. Denn Schwertdurchbohrte sind der Pharao sowie sein ganzes Heer." Ein Spruch des Herrn, des Herrn.
ʻE mamata ʻa Felo kiate kinautolu, pea ʻe fiefia ia mo hono kakai kotoa pē, ʻio, ʻa Felo mo ʻene kautau kotoa pē naʻe tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.
32 "Ja, Schrecken ließ ich über ihn verbreiten im Lande der Lebendigen. Nun liegt er zwischen Nackten hingestreckt und zwischen Schwertdurchbohrten, der Pharao und alle seine Scharen." Ein Spruch des Herrn, des Herrn.
He kuo tāmateʻi ʻaki ʻae heletā, ʻio, ʻa Felo mo hono kakai,” ʻoku pehē ʻe Sihova ko e ʻOtua.