< 1 Koenige 11 >

1 Der König Salomo aber liebte vielerlei fremdländische Weiber, neben der Pharaotochter Moabitinnen, Ammonitinnen, Edomitinnen, Sidonierinnen, Chittiterinnen,
U A aloha aku la o Solomona ke alii i na wahine e he nui no, me ke kaikamahine pu a Parao, na wahine o ka Moaba, a o ka Amora, a o ka Edoma, a o ko Sidona, a me ka Heta;
2 aus den Heidenvölkern, von denen der Herr den Israeliten gebot: "Ihr sollt nicht zu ihnen kommen, noch dürfen sie zu euch kommen! Sonst werden sie euer Herz zu ihren Göttern verführen!" An solchen hing Salomo mit Liebe.
O ko na lahuikanaka a Iehova i olelo mai ai i na mamo a Iseraela, Aole oukou e komo aku io lakou la, aole hoi lakou e komo mai io oukou nei, no ka mea, e hoohuli io lakou la i ko oukou naau mamuli o ko lakou mau akua; hoopili ae la o Solomona ia lakou me ke aloha.
3 Er hatte 700 eigentliche Frauen und 300 Nebenweiber. Und seine Weiber verführten ihn.
A loaa ia ia ehiku haneri wahine, na wahine alii, a ekolu haneri haiawahine; a hoohuli e aku kana mau wahine i kona naau.
4 Als Salomo zu altern begann, verführten seine Weiber sein Herz zu anderen Göttern hin. Und sein Herz war nicht mehr ganz mit dem Herrn, seinem Gott, wie seines Vaters David Herz.
O keia hoi, a elemakule ae la o Solomona, ua hoohuli ae kana mau wahine i kona naau mamuli o na akua e; aole i hemolele kona naau ia Iehova kona Akua, e like me ka naau o Davida kona makuakane.
5 So folgte Salomo der sidonischen Göttin Astoret und dem ammonitischen Scheusal Milkom.
No ka mea ua hahai ae la o Solomona mamuli o Aseterota ke akua wahine o ko Sidona, a mamuli o Milekoma ka mea i hoowahawahaia o ka Amona.
6 Und Salomo tat, was dem Herrn mißfiel, und folgte nicht bis zuletzt dem Herrn wie sein Vater David.
A hana ino ae la o Solomona ma ke alo o Iehova, aole hele okoa mamuli o Iehova, e like me Davida kona makuakane.
7 Damals baute Salomo eine Höhe für Kamos, Moabs Scheusal, auf dem Berge östlich von Jerusalem, und für das ammonitische Scheusal Moloch.
Alaila hana ae la o Solomona i wahi kiekie no Kemosaka mea inainaia o ka Moaba, ma ka puu mamua o Ierusalema, a no Moleka ka mea inainaia o na mamo a Amona.
8 So tat er für alle fremdländischen Weiber, die ihren Göttern räucherten und opferten.
Pela ia i hana'i no na wahine e ana a pau i kukuni i ka mea ala a i kaumaha aku no ko lakou mau akua.
9 Da zürnte der Herr über Salomo, weil sich sein Herz abgewandt hatte vom Herrn, dem Gott Israels, der ihm zweimal erschienen war.
Huhu mai la o Iehova ia Solomona, no ka huli ana'e o kona naau mai o Iehova ae ke Akua o Iseraela, ka mea i ikeia e ia i na manawa elua;
10 Und er hatte ihm dies verboten, anderen Göttern nachzugehen. Aber er hatte nicht gehalten, was der Herr ihm geboten hatte.
A i kauoha mai la hoi ia ia no keia mea, i ole ia e hahai mamuli o ua akua e: aka, aole oia i malama i ka mea a Iehova i kauoha mai ai ia ia.
11 Darum sprach der Herr über Salomo: "Weil du dies im Sinn gehabt und meinen Bund und meine Vorschriften nicht eingehalten, die ich dir aufgetragen, darum entreiße ich dir nun das Königtum und gebe es deinem Knechte.
Nolaila i olelo mai ai o Iehova ia Solomona, No kau hana ana ia mea, aole hoi i malama mai i kuu berita, a me ko'u mau kanawai a'u i kauoha aku ai ia oe, e kaili ae auauei au i ke aupuni mai ou ae nei, a e haawi aku no ia i kau kauwa.
12 Jedoch bei deinen Lebzeiten tue ich es nicht, um deines Vaters David willen. Doch deinem Sohn entreiße ich es.
Aka, i kou mau la, aole au e hana i keia no Davida kou makuakane; aka, mailoko ae o ka lima o kau koiki e kaili ae ai au ia.
13 Doch nicht das ganze Reich entreiße ich ihm. Ich lasse deinem Sohne einen Stamm um meines Dieners David willen und wegen Jerusalems, das ich erwählt."
Aole hoi au e kaili honua i ke aupuni a pau, e haawi aku no au i hookahi ohana i kau keiki no Davida ka'u kauwa, a no Ierusalema a'u i koho ai.
14 Und der Herr stellte dem Salomo einen Widersacher auf im Edomiter Hadad aus königlichem Geschlecht zu Edom.
Hooku mai la o Iehova i ka enemi ia Solomona, o Hadada no Edoma; no na keiki ia a ke alii ma Edoma.
15 Damals als David Edom bestrafte und der Feldhauptmann Joab hinaufzog, die Erschlagenen zu begraben, und alle waffenfähigen Männer in Edom niederhieb
No ka mea, o keia kekahi, i ka wa i noho ai o Davida ma Edoma, hele ae la o Ioaba ka luna o ka poe koa e kanu i ka poe i pepehiia, mahope o kona pepehi ana ae i na kane a pau ma Edoma;
16 - denn Joab blieb sechs Monate dort mit ganz Israel, bis er alle waffenfähigen Männer in Edom ausgerottet hatte -,
(No ka mea, ua noho o Ioaba malaila me ka Iseraela a pau i na malama eono, a oki aku oia i na kane a pau ma Edoma; )
17 da floh Hadad zusammen mit einigen Edomitern von seines Vaters Dienern nach Ägypten. Hadad aber war noch ein kleiner Knabe.
Holo aku la o Hadada, oia me kekahi poe kanaka o Edoma pu o na kauwa o kona makuakane me ia, e hele pu i Aigupita; he keiki uuku o Hadada.
18 Sie brachen aus Midian auf und kamen nach Paran. Aus Paran nahmen sie Leute mit sich und kamen nach Ägypten zu Pharao, Ägyptens König. Und er gab ihnen ein Haus und wies ihnen einen Unterhalt an. Auch Land gab er ihnen.
Puka ae la lakou mailoko ae o Midiana, a hele i Parana; a lawe pu lakou i kanaka mailoko ae o Parana, a hele i Aigupita ia Parao ke alii o Aigupita, nana no i haawi i hale nona, a hooponopono i ai nana, a haawi hoi i kahi aina ia ia.
19 Und Hadad fand viel Gunst bei Pharao. So gab er ihm die Schwester seines Weibes, die Schwester der Herrin Tachpenes, zum Weibe.
A loaa ia Hadada ka lokomaikai nui ia ma ke alo o Parao, a haawi oia ia ia i ka hoahanau o kana wahine iho, ka hoahanau o Tapene ke alii wahine.
20 Die Schwester der Tachpenes gebar ihm seinen Sohn Genubat. Und Tachpenes gab ihm die erste Erziehung im Haus des Pharao. So blieb Genubat in Pharaos Haus inmitten der Söhne Pharaos.
A hanau mai la ka hoahanau o Tapene i keikikane nana, o Genubata, a na Tapene ia i ukuhi maloko o ka hale o Parao; a iloko no o Genubata o ka hale o Parao iwaena o na keiki a Parao.
21 Hadad hörte nun in Ägypten, David habe sich zu seinen Vätern gelegt und der Feldhauptmann Joab sei tot, da sprach Hadad zu Pharao: "Entlasse mich, daß ich in mein Land ziehe!"
A lohe o Hadada ma Aigupita, ua hiamoe o Davida me kona mau makua, a ua make hoi o Ioaba ka luna o ka poe koa, i aku la o Hadada ia Parao, E hookuu ae ia'u e hele ae i ko'u aina,
22 Da sprach Pharao zu ihm: "Was fehlt dir denn bei mir, daß du in dein Land zu ziehen suchst?" Er sagte: "Nichts. Aber entlasse mich!"
Alaila olelo mai la o Parao ia ia, Heaha kou mea hemahema ia'u, ea, i imi ai oe e hoi aku i kou aina? I aku la oia, Aohe, aka, e hookuu wale mai oe ia'u.
23 Dann erweckte ihm Gott einen Widersacher in Eljadas Sohn Rezon, der von Hadadezer, seinem Herrn, dem König von Soba, entflohen war.
A hooku mai la ke Akua i kekahi enemi, o Rezona ke keiki a Eliada, ka mea i mahuka mai kona haku aku o Hadedezera ke alii o Zoba;
24 Er sammelte Leute um sich und ward Oberster einer Streifschar, als David jene tötete. Sie zogen nach Damaskus und siedelten hier. Dann herrschten sie in Damaskus.
Ua hoakoakoa ae la oia i kanaka io ua iho no, a lilo oia i lunakoa maluna o ka papa, i ka wa i pepehi ai o Davida ia lakou; a hele ae la lakou i Damaseko, a noho malaila, a ua alii ae la hoi ma Damaseko.
25 So ward er Widersacher für Israel die ganze Zeit Salomos, wie das Unheil des Hadad. Er war Israel abgeneigt, solange er König über Aram war.
A ua ku e mai la oia i ka Iseraela i na la a pau o Solomona, okoa ke kolohe ana o Hadada: hoowahawaha mai la o Rezona i ka Iseraela, a ua alii ae la maluna o Suria.
26 Jeroboam, Nebats Sohn, ein Ephratite von Hassereda, dessen Mutter, eine Witwe, Serua hieß, war ein Diener Salomos. Er aber empörte sich gegen den König.
A o Ieroboama ke keiki a Nebata, o ka Eperaima no Zereda, o Zerua ka inoa o kona makuwahine he wahinekanemake, o ke kauwa a Solomona, oia kekahi i hapai i ka lima ku e i ke alii.
27 Dies ist der Grund, weshalb er die Hand gegen den König erhob. Salomo baute die Bastei und schloß die Lücke in seines Vaters David Stadt.
Eia ka kumu i hapai ai oia i ka lima i ku e i ke alii; kukulu ae la o Solomona ia Milo, a hoopaa iho la i na wahi naha o ke kulanakauhale o Davida kona makuakane.
28 Der Mann Jeroboam aber war sehr tüchtig. Auch Salomo sah, daß der junge Mann ein tätiger Arbeiter war. Da machte er ihn zum Aufseher über allen Frondienst des Hauses Joseph.
A o ke kanaka Ieroboama, he kanaka koa ikaika loa no ia; a ike ae la o Solomona i ua kanaka ui la e hoomau ana i ka hana, hoolilo ae la oia ia ia i luna maluna o ka ukana a pau o ka ohana o Iosepa.
29 In jener Zeit ging Jeroboam aus Jerusalem. Da traf ihn unterwegs der Prophet Achia, der Silonite. Er aber war in einen neuen Mantel gehüllt, und die beiden waren allein auf dem Felde.
Eia kekahi mea ia manawa, i ka puka ana'e o Ieroboama mai Ierusalema ae, loaa oia i ke kaula ia Ahiia no Silo, ma ke alanui, a ua hoaahu oia ia ia iho me ke aahu hou; a o laua wale no ma ke kula.
30 Da faßte Achia den neuen Mantel, den jener anhatte, und zerriß ihn in zwölf Stücke.
Lalau iho la o Ahiia i ka aahu hou ka mea maluna iho ona, a uhae ae la ia mea i mau apana he umikumamalua.
31 Dann sprach er zu Jeroboam: "Nimm dir zehn Stücke! Denn also spricht der Herr, Gott Israels: 'Siehe! Ich entreiße Salomo die Herrschaft und gebe dir zehn Stämme.
A olelo mai la oia ia Ieroboama, E lawe oe i na apana he umi; no ka mea, ke i mai nei o Iehova ke Akua o Iseraela, peneia, Eia hoi, e kaili ae auanei au i ke aupuni mailoko ae o ka lima o Solomona, a e haawi au i na ohana he umi ia oe:
32 Nur ein Stamm wird ihm wegen meines Dieners David bleiben und um Jerusalems willen, der Stadt, die ich aus allen Stämmen Israels erwählt.
Aka, ia ia no ka ohana hookahi no Davida ka'u kauwa, a no Ierusalema ke kulanakauhale a'u i koho ai mailoko mai o na ohana a pau o ka Iseraela:
33 Sie haben mich verlassen und Sidons Göttin, die Astoret, angebetet, den Moabitergötzen Kamos sowie den Ammonitergötzen Milkom und sind auf meinen Wegen nicht gewandelt, zu tun, was recht in meinen Augen, das heißt meine Vorschriften und Satzungen, gleich seinem Vater David;
O No ka mea, ua haalele mai lakou ia'u, a ua hoomana ae ia Aseterota ke akua wahine o ko Sidona, ia Kemosa ke akua o ka Moaba, a ia Milekoma ke akua o na mamo a Amona, aole hoi i hele ma ko'u mau aoao, e hana i ka mea pono i ko'u mau maka, i ka malama i ko'u mau kanawai a me ko'u mau kapu, e like me Davida kona makuakane.
34 ich nehme ihm aber nicht die ganze Herrschaft weg; ich lasse ihn als Fürsten noch, solange er lebt, um meines Dieners David willen, den ich erwählt und der auch meine Vorschriften und Satzungen beachtet hat.
Aole nae au e kaili honua ae i ke aupuni a pau mailoko ae o kona lima; aka, e hoomau auanei au i kona alii ana i na la a pau o kona ola ana, no Davida ka'u kauwa, a'u i koho ai no kona malama ana i ka'u mau kauoha a me ko'u mau kanawai.
35 Doch seinem Sohne nehme ich das Reich und gebe dir es, die zehn Stämme.
Aka, e kaili ae auanei au i ke aupuni mailoko ae o ka lima o kana keiki, a e haawi au ia ia oe, i na ohana he umi.
36 Nur einen Stamm noch lasse ich, seinem Sohne, daß meinem Diener David vor mir allezeit eine Leuchte bleibe in Jerusalem, der Stadt, die mir auserwählt, um meinen Namen darein zu setzen.
A i kana keiki, hookahi ohana ka'u e haawi aku ai, i mau ai ke kukui no Davida ka'u kauwa, imua o ko'u alo ma Ierusalema, ke kulanakauhale a'u i koho ai no'u e waiho ai i ko'u inoa malaila.
37 Dich wähle ich. So herrsche ganz nach deinem Wunsche! Sei König über Israel!
A e lawe au ia oe, a e alii ae no oe mamuli o ka mea a pau a kou uhane e makemake ai, a e lilo no oe i alii no ka Iseraela.
38 Gehorchst du in allem, was ich dir gebiete, und wandelst du auf meinen Wegen und tust, was recht in meinen Augen, und wahrst du meine Satzungen und Vorschriften, so wie mein Diener David einst getan, dann bin ich auch mit dir und baue dir ein Haus, so fest, wie ich es David auferbaut. Ich will dir Israel geben.
Peneia auanei hoi, ina e hoolohe mai oe i ka mea a pau a'u e kauoha aku ai ia oe, a e hele hoi ma ko'u mau aoao, a hana hoi i ka mea pono i ko'u mau maka, i ka malama i ko'u mau kanawai, a me ka'u mau kauoha me Davida ka'u kauwa i hana'i; alaila owau pu auanei me oe, a e kukulu au i hale ku paa nou me ka'u i kukulu ai no Davida, a e haawi au i ka Iseraela ia oe.
39 Dem Stamme Davids lege ich dazu Entbehrung auf, doch nicht für immer.'"
No keia mea, e hookaumaha ai au i na mamo a Davida, aole hoi i na la a pau loa.
40 Salomo suchte nun Jeroboam zu töten. Jeroboam aber machte sich auf und floh nach Ägypten zu Ägyptens König Sisak. Und er blieb in Ägypten bis zu Salomos Tode.
A imi iho la o Solomona e pepehi ia Ieroboama; a ku ae la o Ieroboama iluna, a holo aku la i Aigupita io Sisaka la, ke alii o Aigupita, a noho ia ma Aigupita a make o Solomona.
41 Ist nicht der Rest der Geschichte Salomos, alles, was er getan, und seine Weisheit, im Buche der Geschichte Salomos aufgezeichnet?
A o na hana e ae a Solomona, a me na mea a pau ana i hana'i, a me kona akamai, aole anei ia i kakauia ma ka buke o na hana a Solomona?
42 Die Zeit, die Salomo in Jerusalem über ganz Israel regierte, betrug vierzig Jahre.
A o na la i alii ai o Solomona ma Ierusalema maluna o ka Iseraela a pau he kanaha mau makahiki.
43 Salomo legte sich dann zu seinen Vätern und ward in der Stadt seines Vaters David begraben. Und sein Sohn Rechabeam ward an seiner Statt König.
A hiamoe iho la o Solomona me kona mau makua, a ua kanuia ma ke kulanakauhale o Davida kona makuakane, a alii ae la o Rehoboama kana keiki ma kona hakahaka.

< 1 Koenige 11 >