< 2 Mose 15 >

1 Damals sangen Mose und die Kinder Israel dieses Lied dem Jehova und sprachen also: Singen will ich Jehova, denn hoch erhaben ist er [O. hoch hat er sich erhoben; so auch v 21;] das Roß und seinen Reiter hat er ins Meer gestürzt.
A LAILA mele aku la o Mose, a me na mamo a Iseraela i keia mele ia Iehova: olelo aku la ia me ka i ana aku, Ia Iehova no wau e mele aku ai, No ka mea, ua hoonani loa oia ia ia iho; Ua kiola oia i ka lio, a me kona mea hooholo iloko o ke kai.
2 Meine Stärke [And.: Mein Lob, Preis] und mein Gesang ist Jah, denn er ist mir zur Rettung geworden; dieser ist mein Gott, [El] und ich will ihn verherrlichen, [And.: ihm eine Wohnung machen] meines Vaters Gott, und ich will ihn erheben.
O Iehova no ko'u ikaika, a me ka'u mele, Oia ko'u hoola, o ko'u Akua hoi ia, E hoomakaukau no wau i wahi nona e noho ai. O ke Akua no ia o ko'u makua, A e mililani aku au ia ia.
3 Jehova ist ein Kriegsmann, Jehova sein Name.
He kanaka kaua o Iehova, O Iehova no kona inoa.
4 Die Wagen des Pharao und seine Heeresmacht hat er ins Meer gestürzt, und die Auserlesenen seiner Wagenkämpfer sind versunken im Schilfmeer.
Ua ka oia i ke kai i na kaakaua o Parao, A me kona poe koa; Ua poho ilalo o ke Kaiula kona poe kaua ma na kaa:
5 Die Fluten bedeckten sie, sie sind hinuntergefahren in die Tiefen wie ein Stein.
Ua poipu ka hohonu ia lakou; Poho lakou ilalo me he pohaku la.
6 Deine Rechte, Jehova, ist herrlich in Macht; deine Rechte, Jehova, hat zerschmettert den Feind.
Ua nani kou lima akau, e Iehova, no ka mana; Na kou lima akau, e Iehova, i paki iho i ka enemi.
7 Und in der Größe deiner Hoheit hast du niedergerissen, die sich wider dich erhoben; du ließest deine Zornglut los: sie hat sie verzehrt wie Stoppeln.
I ka nui o kou nani, ua hoopuehu aku oe i ka poe i ala ku e mai ia oe; Hoouna aku oe i kou huhu, Pau iho la lakou me he opala la.
8 Und durch den Hauch deiner Nase türmten sich die Wasser, es standen die Strömungen wie ein Damm, es gerannen die Fluten im Herzen des Meeres.
I ka hoohanu ana o kou mau pukaihu, ua hoakoakoaia mai na wai, Ea ae la na wai iluna, me he puu la: Lilo no ka hohonu i mea paa maloko o ka opu o ke kai.
9 Der Feind sprach: Ich will nachjagen, einholen, Beute teilen; meine Gier soll sich sättigen an ihnen; ich will mein Schwert ziehen, meine Hand soll sie vertilgen.
I iho la ka enemi, E hahai aku no au, E loaa no, a puunauwe aku i ka waiwai pio. E maona auanei ko'u kuko ia lakou, E unuhi au i ko'u pahikaua, A e loaa hou no lakou i ko'u lima.
10 Du hauchtest mit deinem Odem-das Meer bedeckte sie; sie sanken unter wie Blei in die gewaltigen Wasser.
Pupuhi no oe me kou makani, Uhi mai la ke kai ia lakou, Poho iho la lakou ilalo i ke kai me he kepau la.
11 Wer ist dir gleich unter den Göttern, Jehova! Wer ist dir gleich, herrlich in Heiligkeit, furchtbar an Ruhm, Wunder tuend!
Owai ka mea iwaena o ka poe ikaika e like me oe, e Iehova? Owai kou mea like, ma ka nani o ka hemolele? He mea weliweli ka hoomana aku, Ua hana oe i na mea kupanaha.
12 Du strecktest deine Rechte aus-die Erde verschlang sie.
O aku la no kou lima akau, Ale iho la ka honua ia lakou.
13 Du hast durch deine Güte geleitet das Volk, das du erlöst, hast es durch deine Stärke geführt zu deiner heiligen Wohnung.
Ma ka lokomaikai no oe i alakai mai ai i na kanaka au i hoolapanai ai; Me kou mana no oe i alakai ai ia lakou i kahi hemolele au i noho ai.
14 Es hörtens die Völker, sie bebten; Angst ergriff die Bewohner Philistäas.
E lohe auanei na kanaka, a e makau hoi. E loohia auanei ka poe noho ma Palisetina i ka weliweli.
15 Da wurden bestürzt die Fürsten Edoms; die Starken Moabs, sie ergriff Beben; es verzagten alle Bewohner Kanaans.
Alaila, e weliweli mai na'lii o Edoma, E loohia no hoi ka poe ikaika o Moaba i ka haalulu, E hehee auanei ka poe a pau e noho ana ma Kanaana.
16 Es überfiel sie Schrecken und Furcht; ob der Größe deines Armes verstummten sie gleich einem Stein, bis hindurchzog dein Volk, Jehova, bis hindurchzog das Volk, das du erworben hast.
E kau mai no ka makau a me ka weliweli maluna o lakou; No ka nui o kou lima e noho malie lakou me he pohaku la; A hala'e kou poe kanaka, e Iehova, A hala'e na kanaka au i hoolapanai ai.
17 Du wirst sie bringen und pflanzen auf den Berg deines Erbteils, die Stätte, die du, Jehova, zu deiner Wohnung gemacht, das Heiligtum, Herr, das deine Hände bereitet haben.
Nau no lakou e hookomo, A e hoonoho hoi ia lakou ma ka puu o kou hooilina, I kahi au i hana'i i wahi e noho ai nou, e Iehova, I ke keenakapu hoi a kou mau lima i hookumu ai, e ka Haku.
18 Jehova wird König sein immer und ewiglich! -
E noho alii mau loa aku no o Iehova.
19 Denn die Rosse des Pharao mit seinen Wagen und mit seinen Reitern sind ins Meer gekommen, und Jehova hat die Wasser des Meeres über sie zurückgeführt; und die Kinder Israel gingen auf dem Trockenen mitten durchs Meer.
No ka mea, hele ae la ka lio o Parao, Me kona kaahaua, a me na hoohololio ona, A iloko o ke kai, A hoihoi mai la o Iehova i na wai o ke kai maluna o lakou; Aka, o na mamo a Iseraela, Hele ae la lakou ma kahi maloo mawaenakonu o ke kai.
20 Und Mirjam, die Prophetin, Aarons Schwester, nahm das Tamburin in ihre Hand; und alle Weiber zogen aus, hinter ihr her, mit Tamburinen und in Reigen.
A o Miriama, ke kaula wahine, ke kaikuwahine o Aarona, lawe ae la ia i mea kuolokani ma kona lima, a hahai aku la na wahine a pau mamuli ona, me na mea kuolokai, a me ka hula.
21 Und Mirjam antwortete ihnen: [d. h. den Männern im Wechselgesang] Singet Jehova, denn hoch erhaben ist er; das Roß und seinen Reiter hat er ins Meer gestürzt! -
I mai la o Miriama ia lakou, E mele aku oukou ia Iehova, No ka mea, ua lanakila loa oia, Ua kiola oia i ka lio a me kona mea hooholo i ke kai.
22 Und Mose ließ Israel vom Schilfmeer aufbrechen, und sie zogen aus in die Wüste Sur; und sie wanderten drei Tage in der Wüste und fanden kein Wasser.
Pela i lawe mai ai o Mose i ka Iseraela, mai ke Kaiula mai, a hele mai la lakou i ka waonahele i Sura; hele mai la lakou maloko o ka waonahele i na la ekolu, aole hoi i loaa ka wai.
23 Und sie kamen nach Mara; aber sie konnten das Wasser von Mara nicht trinken, denn es war bitter: darum gab man ihm den Namen Mara. [Bitterkeit]
A hiki mai la lakou i Mara; aole hiki ia lakou ke inu i ka wai o Mara, no ka mea, ua mulea ia; no ia mea, i kapaia'ku ai ia o Mara.
24 Und das Volk murrte wider Mose und sprach: Was sollen wir trinken?
Ohumu ae la na kanaka ia Mose, i ae la, Heaha la ko makou mea inu?
25 Und er schrie zu Jehova, und Jehova wies ihm ein Holz; und er warf es in das Wasser, und das Wasser wurde süß. Dort stellte er ihm Satzung und Recht, und dort versuchte er es;
Uwe aku la oia ia Iehova; a hoike mai la o Iehova ia ia i kekahi laau, a hooleiia'ku la ia mea e ia iloko o ka wai, hanaia mai la ka wai a ono: malaila ia i hana'i i olelo kupaa no lakou, a i kanawai hoi, a maiaila oia i hoao ai ia lakou.
26 und er sprach: Wenn du fleißig auf die Stimme Jehovas, deines Gottes, hören wirst, und tun, was recht ist in seinen Augen, und horchen wirst auf seine Gebote und beobachten alle seine Satzungen, so werde ich keine der Krankheiten auf dich legen, die ich auf Ägypten gelegt habe; denn ich bin Jehova, der dich heilt.
I mai la, A i hoolohe mau mai oe i ka leo o Iehova, o kou Akua, a e hana i ka mea pono imua o kona maka, a e hoolohe i ka mea ana e kauoha mai ai, a malama i kona mau kanawai, alaila aole au e kau maluna ou i kekahi o keia mau mai a'u i kau ai maluna o ko Aigupita; no ka mea, owau no Iehova, ka mea hoola aku ia oe.
27 Und sie kamen nach Elim, und daselbst waren zwölf Wasserquellen und siebzig Palmbäume; und sie lagerten sich daselbst an den Wassern.
A hele mai la lakou i Elima, malaila na punawai he umikumamalua, a me na laau pama he kanahiku: noho iho la lakou ilaila ma kahi o na wai.

< 2 Mose 15 >