< 1 Chronik 16 >
1 Und [2. Sam. 6,17] sie brachten die Lade Gottes hinein, und stellten sie innerhalb des Zeltes, das David für sie aufgeschlagen hatte. Und sie brachten Brandopfer und Friedensopfer dar vor Gott.
Ko ia naʻa nau ʻomi ʻae puha ʻoe fuakava ʻae ʻOtua, mo tuku ia ʻi he loto fale fehikitaki ʻaia naʻe fokotuʻu ki ai ʻe Tevita: pea naʻa nau ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu, mo e ngaahi feilaulau fakamelino ʻi he ʻao ʻoe ʻOtua.
2 Und als David das Opfern der Brandopfer und der Friedensopfer beendigt hatte, segnete er das Volk im Namen Jehovas;
Pea ʻi heʻene fakaʻosi ʻe Tevita ʻae ʻatu ʻae ngaahi feilaulau tutu, mo e ngaahi feilaulau fakamelino, naʻa ne tāpuaki ʻae kakai ʻi he huafa ʻo Sihova.
3 und er verteilte an ganz Israel, vom Manne bis zum Weibe, an jeden einen Laib Brot und einen Trunk Wein [And.: eine Fleischspende] und einen Rosinenkuchen.
Pea naʻa ne tufaki ki he kakai taki taha kotoa pē ʻo ʻIsileli, ki he tangata mo e fefine fakatouʻosi, ke taki taha haʻane foʻi mā, mo e konga kanomate lahi, mo e ipu uaine ʻe taha.
4 Und er bestellte vor die Lade Jehovas einige von den Leviten als Diener, daß sie Jehovas, des Gottes Israels, gedächten [d. h. preisend gedächten] und ihn priesen [O. ihm dankten] und rühmten:
Pea naʻa ne fakanofo ʻae niʻihi ʻi he kau Livai ke tauhi ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava ʻa Sihova, pea ke fai ʻae tohi fakamanatu, pea ke fai ʻae fakafetaʻi mo e fakamālō kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli:
5 Asaph, das Haupt, und Sekarja, den zweiten nach ihm, Jeghiel [Wahrsch. zu l.: Jaasiel; vergl. Kap. 15,18] und Schemiramoth und Jeghiel und Mattithja und Eliab und Benaja und Obed-Edom und Jeghiel, mit Harfinstrumenten und mit Lauten; und Asaph, mit Cymbeln laut klingend;
Ko honau ʻeiki ʻa ʻAsafi, pea hoko mo ia ʻa Sakalia, mo Sieli, mo Similamoti, mo Sehieli, mo Matitia, mo ʻIliapi, mo Penaia, mo ʻOpeti-ʻItomi: pea naʻe ʻia Sieli ʻae ngaahi ūtete mo e ngaahi haʻape; ka naʻe ʻia ʻAsafi ʻae fakaongo ʻaki ʻae ngaahi meʻa pakihi;
6 und Benaja und Jachasiel, die Priester, mit Trompeten, beständig vor der Lade des Bundes Gottes.
Pea naʻe ʻia Penaia foki mo Seesieli ko e ongo taulaʻeiki ʻae ngaahi meʻalea maʻuaipē ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava ʻae ʻOtua.
7 Damals, an jenem Tage, trug David zum ersten Male Asaph und seinen Brüdern auf, Jehova zu preisen:
Pea ʻi he ʻaho ko ia naʻe fuofua ʻatu ʻe Tevita ʻae fakafetaʻi kia Sihova ʻi he nima ʻo ʻAsafi pea mo hono kāinga.
8 Preiset [Vergl. Ps. 105,1-15] Jehova, rufet seinen Namen an, machet kund unter den Völkern seine Taten!
Mou fakafetaʻi kia Sihova, ui ki hono huafa, fakaongoongo ʻi he lotolotonga ʻoe kakai ʻa ʻene ngaahi ngāue.
9 Singet ihm, singet ihm Psalmen; [Eig. singspielet ihm] sinnet über [O. redet von] alle seine Wunderwerke!
Mou hiva kiate ia, hiva ʻaki ʻae ngaahi saame kiate ia, mou fetalanoaʻaki ʻa ʻene ngaahi ngāue fakaofo.
10 Rühmet euch seines heiligen Namens! es freue sich das Herz derer, die Jehova suchen!
Mou vikiviki ʻi hono huafa māʻoniʻoni: tuku ke fiefia ʻae loto ʻokinautolu, ʻoku kumi kia Sihova.
11 Trachtet nach Jehova und seiner Stärke, suchet sein Angesicht beständig!
Mou kumi kia Sihova pea mo ʻene mālohi, mou kumi maʻuaipē ki hono fofonga.
12 Gedenket seiner Wunderwerke, die er getan hat, seiner Wunderzeichen und der Gerichte [O. Urteilssprüche; anderswo: Rechte. So auch v 14] seines Mundes!
Manatu ki heʻene ngaahi ngāue fakamanavahē ʻaia kuo ne fai, ʻa ʻene ngaahi meʻa fakaofo, pea mo e fakamaau mei hono fofonga:
13 Du Same Israels, sein Knecht, ihr Söhne Jakobs, seine Auserwählten!
ʻAkimoutolu ʻae hako ʻo ʻIsileli ko ʻene tamaioʻeiki, ʻakimoutolu ʻae fānau ʻa Sekope, ʻae kakai kuo ne fili.
14 Er, Jehova, ist unser Gott; seine Gerichte sind auf der ganzen Erde.
Ko ia ko Sihova ko hotau ʻOtua ʻoku ʻi māmani kotoa pē ʻa ʻene ngaahi fakamaau.
15 Gedenket ewiglich seines Bundes, des Wortes, das er geboten hat, auf tausend Geschlechter hin,
Mou manatu maʻuaipē ki heʻene fuakava; ʻae folofola ko ia naʻa ne fekau ʻaki ki he toʻutangata ʻe afe;
16 den er gemacht hat mit Abraham, und seines Eides, den er Isaak geschworen hat. [W. seines Eides an Isaak]
ʻAia naʻa ne fai mo ʻEpalahame, pea mo ʻene fuakava kia ʻAisake;
17 Und er stellte ihn Jakob zur Satzung, Israel zum ewigen Bunde,
Pea kuo ne fakapapau ia kia Sekope ko e fono tuʻumaʻu, pea ko e fuakava taʻengata ki ʻIsileli.
18 indem er sprach: Dir will ich das Land Kanaan geben als Schnur eures Erbteils;
ʻI [heʻene ]pehē, “Ko koe te u foaki ki ai ʻae fonua ko Kēnani, ko e tufakanga ʻo homou tofiʻa;”
19 als ihr ein zählbares Häuflein [Eig. eine zählbare Mannschaft] waret, gar wenige und Fremdlinge darin.
Lolotonga ʻa hoʻomou tokosiʻi pe, ʻio, ko e tokosiʻi pe, pea ko e kau muli pe ʻi ai.
20 Und sie wanderten von Nation zu Nation und von einem Reiche zu einem anderen Volke.
Pea ʻi heʻenau ʻalu fano mei he fonua ʻe taha ki ha fonua kehe, pea mei he puleʻanga ʻe taha ki ha kakai kehe;
21 Er ließ niemand zu, sie zu bedrücken, und ihretwegen strafte er Könige:
Naʻe ʻikai tuku ʻe ia ke fai taʻetotonu kiate kinautolu ʻe ha tokotaha: naʻa mo e ngaahi tuʻi naʻa ne valokiʻi koeʻuhi ko kinautolu,
22 "Tastet meine Gesalbten nicht an, und meinen Propheten tut nichts Übles!"
[Mo ne pehē], “ʻOua naʻa ala kiate ia kuo u pani ʻaki ʻae lolo, pea ʻoua naʻa fai ha kovi ki hoku kau palōfita.”
23 Singet [Ps. 96] Jehova, ganze Erde! Verkündet von Tag zu Tag seine Rettung!
Ke hiva kia Sihova, ʻa māmani kātoa; fakahāhā atu ʻi he ʻaho kotoa pē ʻa ʻene fakamoʻui.
24 Erzählet unter den Nationen seine Herrlichkeit, unter allen Völkern seine Wundertaten!
Fanongonongo ʻa ʻene nāunauʻia ʻi he lotolotonga ʻoe kakai hiteni; mo ʻene ngaahi ngāue fakaofo lahi ki he ngaahi puleʻanga kotoa pē.
25 Denn groß ist Jehova und sehr zu loben, und furchtbar ist er über alle Götter.
He ʻoku lahi ʻa Sihova, pea ʻoku taau mo ia ʻae fakafetaʻi lahi: ʻoku taau mo ia foki ʻae manavahē ke lahi hake ʻi he ngaahi ʻotua kotoa pē.
26 Denn alle Götter der Völker sind Nichtigkeiten, [O. Götzen] aber Jehova hat die Himmel gemacht.
He ko e ngaahi tamapua pe ʻae ngaahi ʻotua ʻoe kakai: ka naʻe ngaohi ʻe Sihova ʻae ngaahi langi.
27 Majestät und Pracht sind vor seinem Angesicht, Stärke und Freude in seiner Wohnstätte.
ʻOku ʻi hono ʻao ʻoʻona ʻae nāunau, mo e ʻapasia; ʻoku ʻi hono nofoʻanga ʻae mālohi mo e fiefia.
28 Gebet Jehova, ihr Völkerstämme, gebet Jehova Herrlichkeit und Stärke!
ʻAtu kia Sihova, ʻakimoutolu ʻae ngaahi faʻahinga kakai, ʻatu kia Sihova ʻae nāunau mo e mālohi.
29 Gebet Jehova die Herrlichkeit seines Namens; bringet eine Opfergabe und kommet vor sein Angesicht; betet Jehova an in heiliger Pracht!
ʻAtu kia Sihova ʻae ongoongolelei ʻoku taau mo hono huafa: ʻomi ha feilaulau, pea haʻu ki hono ʻao: lotu kia Sihova ʻi he matamatalelei ʻoe māʻoniʻoni.
30 Erzittert vor ihm, ganze Erde! Auch steht der Erdkreis fest, er wird nicht wanken.
Ke manavahē kiate ia ʻa māmani kotoa pē: ʻe nofomaʻu foki ʻa māmani ke ʻoua naʻa ngaue ia.
31 Es freue sich der Himmel, und es frohlocke die Erde! und man spreche unter den Nationen: Jehova regiert!
Tuku ke fiefia ʻae ngaahi langi, pea tuku ke nekeneka ʻa māmani: pea tuku ke pehē ʻe he kakai ʻi he lotolotonga ʻoe ngaahi puleʻanga, “ʻOku pule ʻa Sihova.”
32 Es brause das Meer und seine Fülle! es frohlocke das Gefilde und alles, was darauf ist!
Ke ʻuʻulu ʻae tahi, pea mo hono fonu ʻo ia: ke fiefia ʻae ngaahi tokanga ngoue mo e ngaahi meʻa kotoa pē ʻoku ʻi ai.
33 Dann werden jubeln die Bäume des Waldes vor Jehova; denn er kommt, die Erde zu richten!
ʻE toki pā atu ʻae hiva ʻoe ngaahi ʻakau ʻoe vao ʻi he ʻao ʻo Sihova, koeʻuhi ʻoku ne hāʻele mai ke fakamaau ʻa māmani.
34 Preiset [O. Danket] Jehova, denn er ist gütig, denn seine Güte währt ewiglich!
Mou tuku ʻae fakafetaʻi kia Sihova he ʻoku ne angalelei; pea ʻoku taʻengata ʻa ʻene ʻaloʻofa.
35 Und sprechet: Rette uns, Gott unserer Rettung, und sammle und befreie uns aus den Nationen; daß wir deinen heiligen Namen preisen, daß wir uns rühmen deines Lobes!
Pea mou pehē, “Fakamoʻui ʻakimautolu, ʻa koe ko e ʻOtua ʻo homau fakamoʻui, pea tānaki fakataha ʻakimautolu, pea fakahaofi ʻakimautolu mei he hiteni, koeʻuhi ke mau ʻatu ʻae fakafetaʻi ki ho huafa māʻoniʻoni, pea [mau ]vikiviki ʻi he fakamālō kiate koe.”
36 Gepriesen sei Jehova, der Gott Israels, von Ewigkeit zu Ewigkeit! Und alles Volk sprach: Amen! und lobte Jehova.
Ke fakafetaʻi kia Sihova ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻo taʻengata pea taʻengata. Pea naʻe pehē ʻe he kakai kotoa pē, “ʻEmeni,” mo nau fai ʻae fakafetaʻi kia Sihova.
37 Und David [W. er] ließ daselbst, vor der Lade des Bundes Jehovas, Asaph und seine Brüder, um beständig vor der Lade zu dienen nach der täglichen Gebühr;
Ko ia naʻa ne tuku ʻa ʻAsafi mo hono kāinga ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava ʻa Sihova, koeʻuhi ke tauhi maʻuaipē ʻi he ʻao ʻoe puha ʻoe fuakava, ʻo hangē ko e ngāue naʻe totonu ke fai ʻi he ʻaho kotoa pē:
38 und Obed-Edom und seine [W. ihre; viell. ist ein Name ausgefallen] Brüder, 68; und Obed-Edom, den Sohn Jeduthuns, und Hosa, als Torhüter.
Mo ʻOpeti-ʻItomi mo honau kāinga, ko e toko onongofulu ma valu; ka ko e kau leʻo matapā ʻa ʻOpeti-ʻItomi ko e foha ʻo Situtuni, pea mo Hosa:
39 Zadok, den Priester aber, und seine Brüder, die Priester, ließ er vor der Wohnung Jehovas, auf der Höhe, die zu Gibeon ist,
Pea ko Satoki ko e taulaʻeiki, pea mo hono ngaahi kāinga ko e kau taulaʻeiki, ʻi he ʻao ʻoe fale fehikitaki ʻo Sihova ʻi he potu māʻolunga ʻaia naʻe ʻi Kipione,
40 um Jehova Brandopfer zu opfern auf dem Brandopferaltar beständig, des Morgens und des Abends, und zwar nach allem, was in dem Gesetz Jehovas geschrieben steht, das er Israel geboten hat;
Ke [nau ]ʻohake ʻae ngaahi feilaulau tutu kia Sihova ʻi he funga feilaulauʻanga ʻoe feilaulau tutu maʻuaipē ʻi he pongipongi mo e efiafi, pea ke fai ʻo fakatatau mo ia kotoa pē kuo tohi ʻi he fono ʻa Sihova, ʻaia naʻa ne fekau ki ʻIsileli;
41 und mit ihnen Heman und Jeduthun und die übrigen Auserlesenen, welche mit Namen angegeben waren, um Jehova zu preisen, [O. zu danken] daß seine Güte ewiglich währt;
Pea naʻe fakataha mo kinautolu ʻa Hemani mo Situtuni mo kinautolu naʻe fili, ʻakinautolu naʻe lau ʻa honau hingoa, ke fai ʻae fakafetaʻi kia Sihova, koeʻuhi ko ʻene ʻaloʻofa ʻoku taʻengata;
42 und mit ihnen, mit Heman und Jeduthun, waren Trompeten und Cymbeln für die, welche laut spielten, und die Musikinstrumente Gottes; und die Söhne Jeduthuns waren für das Tor.
Pea fakataha mo kinautolu ʻa Hemani mo Situtuni mo ʻena ngaahi meʻalea mo ʻena ngaahi meʻa pakihi koeʻuhi ko kinautolu ʻe hiva ki he ʻOtua ʻaki ʻae ngaahi meʻa fasi hiva. Pea ko e ngaahi foha ʻo Situtuni ko e kau leʻo matapā ʻakinautolu.
43 Und das ganze Volk ging hin, ein jeder nach seinem Hause; und David wandte sich, um sein Haus zu segnen. [O. zu begrüßen]
Pea naʻe ʻalu ʻae kakai, ko e tangata taki taha ki hono fale ʻoʻona: pea naʻe ʻalu foki ʻa Tevita ke ne tāpuakiʻi ʻa hono fale.