< Psaumes 50 >

1 Psaume d’Asaph.
Bog nad bogovima, Gospod, govori, i doziva zemlju od istoka sunèanoga do zapada.
2 C’est de Sion que vient l’éclat de sa splendeur.
Sa Siona, koji je vrh krasote, javlja se Bog.
3 Dieu viendra manifestement: notre Dieu viendra, et il ne gardera pas le silence.
Ide Bog naš, i ne muèi; pred njim je oganj koji proždire, oko njega je bura velika.
4 D’en haut il appellera le ciel et la terre pour juger son peuple.
Doziva nebo ozgo i zemlju, da sudi narodu svojemu:
5 Rassemblez-lui ses saints, qui exécutent son alliance sur les sacrifices.
“Skupite mi svece moje, koji su uèinili sa mnom zavjet na žrtvi.
6 Et les cieux annonceront sa justice, parce que c’est Dieu lui-même qui est juge.
I nebesa oglasiše pravdu njegovu, jer je taj sudija Bog.)
7 Écoute, mon peuple, et je parlerai; Israël, écoute; car je te prendrai à témoin: Dieu, ton Dieu, c’est moi qui le suis.
Slušaj, narode moj, što æu ti kazati, Izrailju, što æu ti javiti. Ja sam Bog, Bog tvoj.
8 Je ne te reprendrai pas pour tes sacrifices; car tes holocaustes sont toujours en ma présence.
Neæu te za žrtve tvoje karati; tvoje žrtve paljenice svagda su preda mnom.
9 Je ne prendrai pas des veaux de ta maison, ni des boucs de tes troupeaux.
Ne treba mi uzimati teleta iz doma tvojega, ni jariæa iz torova tvojih.
10 Parce qu’à moi sont toutes les bêtes des forêts, les animaux qui paissent sur les montagnes et les bœufs.
Jer je moje sve gorsko zvijerje, i stoka po planinama na tisuæe.
11 Je connais tous les volatiles du ciel, et la beauté des champs est en mon pouvoir.
Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska preda mnom je.
12 Si j’ai faim, je ne te le dirai pas: car à moi est le globe de la terre, et sa plénitude.
Da ogladnim, ne bih tebi rekao, jer je moja vasiljena i sve što je u njoj.
13 Est-ce que je mangerai des chairs de taureaux? ou boirai-je du sang des boucs?
Zar ja jedem meso volujsko, ili krv jareæu pijem?
14 Immole à Dieu un sacrifice de louange, et rends au Très-Haut tes vœux.
Prinesi Bogu hvalu na žrtvu, i izvršuj višnjemu zavjete svoje.
15 Et invoque-moi, au jour de la tribulation: je te délivrerai, et tu m’honoreras.
Prizovi me u nevolji svojoj, izbaviæu te, i ti me proslavi.”
16 Mais au pécheur Dieu a dit: Pourquoi racontes-tu mes justices, et pourquoi ta bouche annonce-t-elle mon alliance?
A bezbožniku reèe Bog: zašto kazuješ uredbe moje i nosiš zavjet moj u ustima svojima?
17 Pour toi, tu hais la discipline, et tu as rejeté ma parole derrière toi.
A sam mrziš na nauku, i rijeèi moje bacaš za leða.
18 Si tu voyais un voleur, tu courais avec lui, et c’est avec les adultères que tu mettais ta part.
Kad vidiš lupeža, pristaješ s njim, i s preljuboèincima imaš dijel.
19 Ta bouche a abondé en malice, et ta langue ajustait des fourberies.
Usta si svoja pustio da govore zlo, i jezik tvoj plete prijevare.
20 Assis, tu parlais contre ton frère et contre le fils de ta mère, tu posais une pierre d’achoppement.
Sjediš i govoriš na brata svojega, sina matere svoje opadaš.
21 Tu as fait ces choses, et je me suis tu.
Ti si to èinio, ja muèah, a ti pomisli da sam ja kao ti. Oblièiæu te, metnuæu ti pred oèi grijehe tvoje.
22 Comprenez ces choses, vous qui oubliez Dieu; de peur qu’un jour il ne vous enlève, et qu’il n’y ait personne qui vous délivre.
Razumijte ovo koji zaboravljate Boga! inaèe æu zgrabiti, pa neæe niko izbaviti.
23 C’est un sacrifice de louange qui m’honorera; et c’est là le chemin par lequel je lui montrerai le salut de Dieu.
Onaj mene poštuje koji prinosi hvalu na žrtvu i koji je putem na opazu. Ja æu mu pokazati spasenje Božije.

< Psaumes 50 >