< Job 23 >
1 Et Job prit la parole, et dit:
Pea naʻe toki tali ʻe Siope, ʻo ne pehē,
2 Maintenant encore ma plainte est une révolte, et pourtant ma main comprime mes soupirs.
“ʻOku kona ʻaupito ʻa ʻeku mamahi, ʻio, ʻi he ʻaho ni: pea mamafa lahi hoku tā ʻi heʻeku faʻa toʻe.
3 Oh! si je savais où le trouver, j'irais jusqu'à son trône,
Taumaiā ke u ʻilo ʻae potu te u maʻu ai ia! Ke u aʻu atu ki hono nofoʻanga!
4 J'exposerais ma cause devant lui, et je remplirais ma bouche de preuves;
Te u fakamatala ʻeku meʻa ʻi hono ʻao, ʻo fakafonu hoku ngutu ʻaki ʻae ngaahi lea fakamamafa.
5 Je saurais ce qu'il me répondrait, et je comprendrais ce qu'il me dirait.
Te u ʻilo ai ʻae ngaahi lea te ne tali ʻaki au, pea u faʻa ʻilo ʻaia te ne lea ʻaki mai kiate au.
6 Contesterait-il avec moi dans la grandeur de sa force? Non, seulement il ferait attention à moi.
He te ne fai mo au ʻaki hono mālohi lahi? ʻIkai: ka te ne ʻai ʻae mālohi kiate au.
7 Ce serait alors un juste qui raisonnerait avec lui, et je serais absous pour toujours par mon juge.
ʻE faʻa alea ai mo ia ʻae māʻoniʻoni; pea ʻe fakamoʻui taʻengata ai au mei hoku fakamaau.
8 Voici, si je vais à l'Orient, il n'y est pas; si je vais à l'Occident, je ne le découvre pas.
“Vakai, ʻoku ou ʻalu atu, ka ʻoku ʻikai ʻi ai ia; pea ʻoku ou foki mai, kae ʻikai te u ʻiloʻi ia:
9 Est-il occupé au Nord, je ne le vois pas. Se cache-t-il au Midi, je ne l'aperçois pas.
Ki he toʻohema, ʻoku ne ngāue ai, kae ʻikai te u sio ki ai: pea ʻoku ne fufū ia ʻi he toʻomataʻu, ke ʻoua naʻaku ʻilo ia:
10 Il sait la voie que j'ai suivie; qu'il m'éprouve, j'en sortirai comme l'or.
Ka ʻoku ne ʻilo ʻae hala ʻoku ou ʻalu ai: pea ka ʻosi ʻene ʻahiʻahiʻi au, te u hao mai ʻo hangē ko e koula.
11 Mon pied s'est attaché à ses pas, j'ai gardé sa voie, et je ne m'en suis pas détourné.
Kuo puke maʻu ʻe hoku vaʻe ki hono lakaʻanga, pea kuo u ʻalu ʻi hono hala, ʻo ʻikai afe.
12 Je ne me suis point écarté du commandement de ses lèvres, j'ai tenu aux paroles de sa bouche plus qu'à ma provision ordinaire.
Pea naʻe ʻikai te u foki mai mei he fekau ʻa hono fofonga: kuo u fufū ʻi hoku loto ʻae ngaahi lea ʻa hono fofonga.
13 Mais il n'a qu'une pensée; qui l'en fera revenir? Ce que son âme désire, il le fait.
Ka ʻoku pehē ai pe ia pea ko hai te ne liliu ia? Pea ko ia ʻoku tokanga ki ai hono finangalo, ʻe fai pē ʻe ia.
14 Il achèvera ce qu'il a décidé de moi, et il a dans l'esprit bien d'autres choses pareilles à celle-ci.
He te ne fakakakato hoku ʻinasi kuo tuʻutuʻuni: pea ʻoku lahi ʻae meʻa pehē ʻiate ia.
15 C'est pourquoi sa présence m'épouvante; quand j'y pense, j'ai peur de lui.
Ko ia ʻoku ou manavahē ai ʻi hono ʻao: pea kau ka fakakaukau, ʻoku ou ilifia kiate ia.
16 Dieu a amolli mon cœur, et le Tout-Puissant m'a épouvanté.
He ʻoku fakamolū hoku loto ʻe he ʻOtua, pea ʻoku fakamamahiʻi au ʻe he Māfimafi:
17 Car je n'ai pas été retranché avant l'arrivée des ténèbres, et il n'a pas éloigné de ma face l'obscurité.
Koeʻuhi naʻe ʻikai tuʻusi au ʻi he teʻeki hoko ʻae fakapoʻuli, ʻo ʻikai ʻufiʻufi ʻe ia ʻae poʻuli mei hoku mata.