< Job 23 >
1 Et Job prit la parole, et dit:
Job progovori i reče:
2 Maintenant encore ma plainte est une révolte, et pourtant ma main comprime mes soupirs.
“Zar mi je i danas tužaljka buntovna? Teška mu ruka iz mene vapaj budi:
3 Oh! si je savais où le trouver, j'irais jusqu'à son trône,
o, kada bih znao kako ću ga naći, do njegova kako doprijeti prijestolja,
4 J'exposerais ma cause devant lui, et je remplirais ma bouche de preuves;
pred njim parnicu bih svoju razložio, iz mojih bi usta navrli dokazi.
5 Je saurais ce qu'il me répondrait, et je comprendrais ce qu'il me dirait.
Rad bih znati što bi meni odvratio i razumjeti riječ što bi je rekao!
6 Contesterait-il avec moi dans la grandeur de sa force? Non, seulement il ferait attention à moi.
Zar mu treba snage velike za raspru? Ne, dosta bi bilo da me on sasluša.
7 Ce serait alors un juste qui raisonnerait avec lui, et je serais absous pour toujours par mon juge.
U protivniku bi vidio pravedna, i parnica moja tad bi pobijedila.
8 Voici, si je vais à l'Orient, il n'y est pas; si je vais à l'Occident, je ne le découvre pas.
Na istok krenem li, naći ga ne mogu; pođem li na zapad, ne razabirem ga.
9 Est-il occupé au Nord, je ne le vois pas. Se cache-t-il au Midi, je ne l'aperçois pas.
Ištem na sjeveru, al' ga ne opažam; nevidljiv je ako se k jugu okrenem.
10 Il sait la voie que j'ai suivie; qu'il m'éprouve, j'en sortirai comme l'or.
Pa ipak, on dobro zna put kojim kročim! Neka me kuša: čist k'o zlato ću izići!
11 Mon pied s'est attaché à ses pas, j'ai gardé sa voie, et je ne m'en suis pas détourné.
Noga mi se stopa njegovih držala, putem sam njegovim išao ne skrećuć';
12 Je ne me suis point écarté du commandement de ses lèvres, j'ai tenu aux paroles de sa bouche plus qu'à ma provision ordinaire.
slušao sam nalog njegovih usana, pohranih mu riječi u grudima svojim.
13 Mais il n'a qu'une pensée; qui l'en fera revenir? Ce que son âme désire, il le fait.
Al' htjedne li štogod, tko će ga odvratit'? Što zaželi dušom, to će ispuniti.
14 Il achèvera ce qu'il a décidé de moi, et il a dans l'esprit bien d'autres choses pareilles à celle-ci.
Izvršit će što je dosudio meni, kao i sve drugo što je odlučio!
15 C'est pourquoi sa présence m'épouvante; quand j'y pense, j'ai peur de lui.
Zbog toga pred njime sav ustravljen ja sam, i što više mislim, jače strah me hvata.
16 Dieu a amolli mon cœur, et le Tout-Puissant m'a épouvanté.
U komade Bog mi je srce smrvio, užasom me svega prožeo Svesilni,
17 Car je n'ai pas été retranché avant l'arrivée des ténèbres, et il n'a pas éloigné de ma face l'obscurité.
premda nisam ni u tminama propao, ni u mraku što je lice moje zastro.