< Osée 1 >

1 La parole de l'Éternel qui fut adressée à Osée, fils de Bééri, au temps d'Ozias, de Jotham, d'Achaz, d'Ézéchias, rois de Juda, et au temps de Jéroboam, fils de Joas, roi d'Israël.
Naʻe hoko ʻae folofola ʻa Sihova kia Hosea, ko e foha ʻo Peli, ʻi he ngaahi ʻaho ʻo ʻUsia, mo Sotame, mo ʻAhasi, mo Hesekaia, ko e ngaahi tuʻi ʻo Siuta, pea ʻi he ngaahi ʻaho ʻo Selopoami ko e foha ʻo Soasi, ko e tuʻi ʻo ʻIsileli.
2 Lorsque l'Éternel commença à parler par Osée, l'Éternel dit à Osée: Va, prends une femme prostituée et des enfants de prostitution; car le pays ne fait que se prostituer loin de l'Éternel.
Ko hono kamataʻanga ʻoe folofola ʻa Sihova ia Hosea. Pea naʻe pehē ʻe Sihova kia Hosea, “ʻAlu, ʻo ʻomi kiate koe ha uaifi mei he feʻauaki mo e fānau ʻae feʻauaki: he kuo fai ʻe he fonua ʻae feʻauaki lahi, ʻonau mahuʻi meia Sihova.”
3 Il alla donc et prit Gomer, fille de Diblaïm. Elle conçut, et lui enfanta un fils.
Pea naʻe ʻalu ia ʻo ne ʻomi ʻa Komela, ko e ʻofefine ʻo Tipilemi; pea naʻe tuituʻia ia mo fanauʻi ha tama tangata kiate ia.
4 Et l'Éternel lui dit: Appelle-le du nom de Jizréel; car encore un peu de temps, et je punirai la maison de Jéhu pour le sang versé à Jizréel, et je ferai cesser le règne de la maison d'Israël.
Pea naʻe pehē ʻe Sihova kiate ia, “Ke ke ui hono hingoa ko Sesilili; he ʻoku toetoe siʻi, pea te u totongi ʻae toto ʻo Sesilili ki he fale ʻo Sehu, pea te u fakangata ʻae puleʻanga ʻoe fale ʻo ʻIsileli.
5 Et il arrivera qu'en ce jour je romprai l'arc d'Israël dans la vallée de Jizréel.
Pea ʻe hoko ʻi he ʻaho ko ia te u fesiʻi ʻae kaufana ʻa ʻIsileli, ʻi he teleʻa ʻo Sesilili.”
6 Elle conçut encore, et enfanta une fille, et l'Éternel dit à Osée: Appelle-la du nom de Lo-Ruchama (dont on n'a pas pitié); car je ne continuerai plus à avoir pitié de la maison d'Israël pour leur pardonner entièrement.
Pea naʻe toe tuituʻia ia, pea fanauʻi ha tama fefine. Pea naʻe pehē [ʻe he ʻOtua ]kiate ia, “Ke ke ui hono hingoa ko Loluhama: koeʻuhi ʻe ʻikai te u toe ʻaloʻofa ki he fale ʻo ʻIsileli, ka te u mātuʻaki ʻave ʻakinautolu.
7 Mais j'aurai pitié de la maison de Juda; je les sauverai par l'Éternel leur Dieu, et je ne les sauverai ni par l'arc, ni par l'épée, ni par les combats, ni par les chevaux, ni par les cavaliers.
Ka te u ʻaloʻofa ki he fale ʻo Siuta, pea te u fakamoʻui kinautolu ʻia Sihova ko e ʻOtua, ka ʻe ʻikai te u fakamoʻui ʻaki kinautolu ʻae kaufana, pe ko e heletā, pe ko e tau, pe ko e fanga hoosi, pe ko e kau tangata heka hoosi.”
8 Puis, quand elle eut sevré Lo-Ruchama, elle conçut et enfanta un fils.
Pea hili ʻene fakamāvae ʻa Loluhama, naʻa ne tuituʻia pea fāʻeleʻi ha tama tangata.
9 Et l'Éternel dit: Appelle-le du nom de Lo-Ammi (pas mon peuple); car vous n'êtes pas mon peuple, et je ne suis pas votre Dieu.
Pea naʻe toki pehē [ʻe he ʻOtua], “Ke ke ui hono hingoa ko Loami: he ‘ʻoku ʻikai ko hoku kakai’ ʻakimoutolu, pea ʻoku ʻikai ko homou ʻOtua au.
10 Cependant le nombre des enfants d'Israël sera comme le sable de la mer, qui ne peut ni se mesurer, ni se compter; et il arrivera que dans le lieu où il leur est dit: “Vous n'êtes pas mon peuple, “on leur dira: “Enfants du Dieu vivant! “
Ka ko hono tokolahi ʻoe fānau ʻa ʻIsileli, ʻe hangē ko e ʻoneʻone ʻoe tahi ʻaia ʻe ʻikai faʻa fua pe lau; pea ʻe hoko ʻi he potu naʻe pehē kiate kinautolu, ‘ʻOku ʻikai ko hoku kakai ʻakimoutolu,’ ʻe pehē ʻi ai kiate kinautolu, ‘Ko e ngaahi foha ʻakimoutolu ʻoe ʻOtua moʻui.’
11 Et les enfants de Juda et les enfants d'Israël se réuniront ensemble et s'établiront un chef, et ils remonteront du pays; car la journée de Jizréel sera grande.
Pea ʻe toki tānaki fakataha ʻae fānau ʻa Siuta mo e fānau ʻa ʻIsileli, pea ʻe tuʻutuʻuni ha ʻulu pe taha moʻonautolu, pea te nau haʻu mei he fonua: koeʻuhi ʻe lahi ʻae ʻaho ʻo Sesilili.

< Osée 1 >