< Genèse 34 >

1 Or Dina, la fille que Léa avait enfantée à Jacob, sortit pour voir les filles du pays.
Pea ko Taina ko e taʻahine ʻa Lia, ʻaia naʻa ne fanauʻi kia Sēkope, naʻe ʻalu ia ke ʻaʻahi ki he kau fefine ʻoe fonua.
2 Et Sichem, fils d'Hémor Hévien, Prince du pays, la vit, et l'enleva, et coucha avec elle, et la força.
Pea ʻi he mamata kiate ia ʻa Sikemi ko e foha ʻo Hemoa ko e tangata Hevi, ko e ʻeiki ʻoe fonua, naʻa ne puke ia ʻo na mohe, ʻo ne fakahalaʻi ia.
3 Et son cœur fut attaché à Dina fille de Jacob, et il aima la jeune fille, et parla selon le cœur de la jeune fille.
Pea pikitai hono laumālie kia Taina ko e ʻofefine ʻo Sēkope, pea ʻofa ia ki he taʻahine, ʻo ne lea lelei ki he taʻahine.
4 Sichem aussi parla à Hémor son père, en disant: Prends-moi cette fille pour être ma femme.
Pea lea ʻa Sikemi ki heʻene tamai ko Hemoa, ʻo pehē, “Ke ke maʻu mai ʻae taʻahine ni ke ma mali.”
5 Et Jacob apprit qu'il avait violé Dina sa fille. Or ses fils étaient avec son bétail aux champs; et Jacob se tut jusqu'à ce qu'ils fussent revenus.
Pea fanongo ʻa Sēkope kuo ne fakahalaʻi hono ʻofefine ko Taina; ka naʻe ʻi he ngoue ʻa hono ngaahi foha, mo ʻene fanga manu: pea longo pe ʻa Sēkope kaeʻoua ke nau haʻu.
6 Et Hémor, père de Sichem vint à Jacob pour parler avec lui.
Pea naʻe ʻalu ʻa Hemoa ko e tamai ʻa Sikemi kia Sēkope, ke na alea mo ia.
7 Et les fils de Jacob étant revenus des champs, et ayant appris [ce qui était arrivé], ils en eurent une grande douleur, et furent fort irrités de l'infamie que [Sichem] avait commise contre Israël, en couchant avec la fille de Jacob, ce qui ne se devait point faire.
Pea ʻi he fanongo ki ai ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope, naʻa nau haʻu mei he ngoue; pea mamahi ʻae kau tangata ʻo nau ʻita lahi, koeʻuhi ko ʻene fai meʻa kovi ʻi ʻIsileli, ʻo mohe mo e ʻofefine ʻo Sēkope; ʻae meʻa naʻe ʻikai ngofua ke fai.
8 Et Hémor leur parla, en disant: Sichem mon fils a mis son affection en votre fille; donnez-la-lui, je vous prie, pour femme.
Pea naʻe lea ʻa Hemoa ki ai, ʻo pehē, “ʻOku holi ʻae laumālie ʻo hoku foha ko Sikemi ki ho ʻofefine: ʻoku ou kole kiate kimoutolu, foaki mai ia kiate ia, ke na mali.
9 Et alliez-vous avec nous, donnez-nous vos filles, et prenez nos filles pour vous.
Pea mou fai mali mo kimautolu, pea foaki mai homou ngaahi ʻofefine kiate kimautolu, pea mou maʻu homau ngaahi ʻofefine kiate kimoutolu.
10 Et habitez avec nous, et le pays sera à votre disposition; demeurez-y, et y trafiquez, et ayez-y des possessions.
Pea ke tau nonofo; pea ʻoku ʻi homou ʻao ʻae fonua: mou nofo ki ai, mo fai hoʻomou fakatau, pea mou maʻu ʻi ai ʻae ngaahi ʻapi moʻomoutolu.”
11 Sichem dit aussi au père et aux frères de la fille: Que je trouve grâce devant vous, et je donnerai tout ce que vous me direz.
Pea pehē ʻe Sikemi ki he tamai [ʻae fefine ]mo hono ngaahi tuongaʻane, “ʻOfa ke u lelei ʻi homou ʻao, pea ko ia ʻoku mou tala te u foaki.
12 Demandez-moi telle dot, et tel présent que vous voudrez, et je les donnerai comme vous me direz; et donnez-moi la jeune fille pour femme.
Tala mai ʻae totongi lahi, pe ko e foaki, pea te u ʻatu ʻo hangē ko ia te mou tala kiate au, kae kehe ke foaki mai ʻae fefine ke ma mali.”
13 Alors les enfants de Jacob répondirent à Sichem et à Hémor son père; et agissant avec ruse (parce qu'il avait violé Dina leur sœur: )
Pea naʻe lea fakakākā ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope kia Sikemi, mo ʻene tamai ko Hemoa, ʻo nau pehē, ko e meʻa ʻi heʻene fakahalaʻi ʻa Taina, ko honau tuofefine:
14 Ils leur dirent: Nous ne pourrons point faire cela, de donner notre sœur à un homme incirconcis; car ce nous serait un opprobre.
Pea naʻa nau pehē kiate kinaua, “ʻOku ʻikai te mau faʻa fai ʻae meʻa ni, ke foaki homau tuofefine ki ha tokotaha ʻoku taʻekamu; he ko e meʻa kovi ia kiate kimautolu.
15 Mais nous nous accommoderons avec vous, pourvu que vous deveniez semblables à nous en circoncisant tous les mâles qui sont parmi vous.
Ka ʻi he meʻa ni te mau loto kiate kimoutolu: ʻo kapau te mou hoko ʻo hangē ko kimautolu, koeʻuhi ke kamu ʻae tangata kotoa pē ʻoku ʻiate kimoutolu.
16 Alors nous vous donnerons nos filles, et nous prendrons vos filles pour nous, et nous demeurerons avec vous, et nous ne serons qu'un seul peuple.
Pea te mau toki foaki homau ngaahi ʻofefine kiate kimoutolu, pea te mau maʻu homou ngaahi ʻofefine kiate kimautolu, pea te tau nonofo, pea te tau hoko ko e kakai pe taha.
17 Mais si vous ne consentez pas d'être circoncis, nous prendrons notre fille, et nous nous en irons.
Pea kapau ʻe ʻikai te mou tokanga kiate kimautolu ke mou kamu: pea te mau toʻo homau ʻofefine, ka mau ʻalu.”
18 Et leurs discours plurent à Hémor et à Sichem, fils d'Hémor.
Pea naʻe leleiʻia ʻa Hemoa, mo Sikemi ko e foha ʻo Hemoa, ʻi heʻenau lea.
19 Et le jeune homme ne différa point à faire [ce qu'on lui avait proposé]; car la fille de Jacob lui agréait beaucoup; et il était le plus considéré de tous ceux de la maison de son père.
Pea naʻe ʻikai fakatuai ʻae talavou ke fai ʻae meʻa ko ia, koeʻuhi naʻe lahi ʻene ʻofa ki he ʻofefine ʻo Sēkope; pea naʻe tuʻu ki muʻa ia ʻi he fale kotoa pē ʻo ʻene tamai.
20 Hémor donc et Sichem son fils vinrent à la porte de leur ville, et parlèrent aux gens de leur ville, en leur disant:
Pea naʻe ʻalu ʻa Hemoa mo hono foha ko Sikemi ki he matapā ʻo ʻenau kolo, ʻo nau alea mo e kau tangata ʻo ʻenau kolo, ʻo pehē,
21 Ces gens-ci sont paisibles, ils sont avec nous; qu'ils habitent au pays, et qu'ils y trafiquent; car voici, le pays est d'une assez grande étendue pour eux. Nous prendrons leurs filles pour nos femmes, et nous leur donnerons nos filles.
“ʻOku nofo fiemālie pe ʻae kau tangata ni mo kitautolu; ko ia tuku ke nau nofo ʻi he fonua mo fai ʻenau fakatau ʻi ai: he vakai, ʻoku lahi ʻae fonua kiate kinautolu; ke tau maʻu honau ngaahi ʻofefine ke mali, pea tau foaki kiate kinautolu hotau ngaahi ʻofefine.
22 Et ces gens s'accommoderont à nous en ceci pour habiter avec nous, [et] pour devenir un même peuple; pourvu que tout mâle qui est parmi nous soit circoncis, comme ils sont circoncis.
Ka ko e meʻa pe taha ʻe loto ai ʻae kau tangata kiate kitautolu, ke nofo mo kitautolu, ke tau hoko ko e kakai pe taha, ʻo kapau ʻe kamu ʻae tangata kotoa pē ʻoku ʻiate kitautolu, ʻo hangē ʻoku nau kamu.
23 Leur bétail, et leurs biens, et toutes leurs bêtes, ne seront-ils pas à nous? Seulement accommodons-nous à eux, et qu'ils demeurent avec nous.
‌ʻIkai ʻe hoko ai ʻenau fanga pulu, mo e nau fanga manu kotoa pē, mo e nau ngaahi meʻa, ko e tau ngaahi meʻa? Kae kehe ke tau loto kiate kinautolu, pea te nau nofo mo kitautolu.
24 Et tous ceux qui sortaient par la porte de leur ville obéirent à Hémor, et à Sichem son fils; et tout mâle d'entre tous ceux qui sortaient par la porte de leur ville fut circoncis.
Pea naʻe tokanga kia Hemoa mo Sikemi ko hono foha, ʻakinautolu kotoa pē naʻe ʻalu kituaʻā ʻi he matapā ʻo ʻena kolo; pea kamu ʻae tangata kotoa pē, ʻio, ʻakinautolu kotoa pē naʻe hū kituaʻā ʻi he matapā ʻo ʻena kolo.”
25 Mais il arriva au troisième jour, quand ils étaient dans la douleur, que deux des enfants de Jacob, Siméon et Lévi, frères de Dina, ayant pris leurs épées, entrèrent hardiment dans la ville, et tuèrent tous les mâles.
Pea ʻi heʻene hokosia hono ʻaho tolu, kuo nau mamahi, pea naʻe taki taha toʻo ʻae heletā ʻe he ongo foha ʻe toko ua ʻo Sēkope, ko Simione mo Livai, ko e ongo tuongaʻane ʻo Taina, ʻo na hū mālohi ki he kolo, ʻo tāmateʻi ʻae kau tangata kotoa pē.
26 Ils passèrent aussi au tranchant de l'épée Hémor et Sichem son fils, et emmenèrent Dina de la maison de Sichem, et sortirent.
Pea naʻa na tāmateʻi ʻa Hemoa mo hono foha ko Sikemi ʻaki ʻae mata ʻoe heletā, pea na toʻo mai ʻa Taina mei he fale ʻo Sikemi, pea nau ō ai.
27 Et ceux-là étant tués, les fils de Jacob vinrent, et pillèrent la ville, parce qu'on avait violé leur sœur.
Pea naʻe haʻu ai ʻae ngaahi foha ʻo Sēkope ki he kakai mate ʻo nau maumauʻi ʻae kolo, ko e meʻa ʻi heʻenau fakahalaʻi honau tuofefine.
28 Et ils prirent leurs troupeaux, leurs bœufs, leurs ânes, et ce qui était dans la ville, et aux champs:
Ne nau ʻave ʻenau fanga sipi mo e nau fanga pulu, mo e nau fanga ʻasi, mo e meʻa kotoa pē ʻi he kolo, mo e meʻa ʻi he ngoue,
29 Et tous leurs biens, et tous leurs petits enfants, et emmenèrent prisonnières leurs femmes; et les pillèrent, avec tout ce qui était dans les maisons.
Mo ʻenau koloa kotoa pē, mo nau ʻave fakapōpula ʻenau fānau iiki, mo honau ngaahi uaifi, pea naʻa nau maumauʻi ʻae meʻa kotoa pē ʻi he ngaahi fale.
30 Alors Jacob dit à Siméon et Lévi: Vous m'avez troublé, en me mettant en mauvaise odeur parmi les habitants du pays, tant Cananéens que Phéréziens, et je n'ai que peu de gens; ils s'assembleront donc contre moi, et me frapperont, et me détruiront, moi et ma maison.
Pea pehē ʻe Sēkope kia Simione mo Livai, “Kuo mo fakamamahiʻi au, ke fakanamukūʻi au, ki he kakai ʻoe fonua, ko e kakai Kēnani mo e kakai Pelesi: ʻoku ou tokosiʻi au, pea te nau fakataha kotoa pē, ke tāmateʻi au, pea te u ʻauha, ko au, mo hoku fale.”
31 Et ils répondirent: Fera-t-on de notre sœur comme d'une paillarde?
Pea naʻa na pehēange kiate ia, “He naʻe lelei ʻa ʻene fai ki homa tuofefine ʻo hangē ko ha muitau?”

< Genèse 34 >