< Exode 12 >
1 L’Éternel dit à Moïse et à Aaron dans le pays d’Égypte:
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone ʻi he fonua ko ʻIsipite, ʻo pehē,
2 Ce mois-ci sera pour vous le premier des mois; il sera pour vous le premier des mois de l’année.
“Ko e māhina ni ʻe ʻiate kimoutolu ko e kamataʻanga ʻoe ngaahi māhina: ʻe ʻiate kimoutolu ia ko e ʻuluaki māhina ʻi he taʻu.”
3 Parlez à toute l’assemblée d’Israël, et dites: Le dixième jour de ce mois, on prendra un agneau pour chaque famille, un agneau pour chaque maison.
Mo lea ki he kakai fakataha kotoa pē ʻo ʻIsileli, ʻo pehē, “ʻI hono hongofulu ʻoe ʻaho ʻoe māhina ni, te nau toʻo kiate kinautolu taki taha ʻe he tangata ha lami, ʻo fakatatau ki he fale ʻoe ngaahi tamai, ko e lami ki he fale:
4 Si la maison est trop peu nombreuse pour un agneau, on le prendra avec son plus proche voisin, selon le nombre des personnes; vous compterez pour cet agneau d’après ce que chacun peut manger.
Pea kapau ʻoku tokosiʻi ʻae kau nofoʻanga ki ha lami, ke toʻo ia ʻe ia mo hono kaungāʻapi ʻoku na fale vāofi ʻo fakatatau ki hono lau ʻoe kakai; ko e tangata kotoa pē ʻe kau ia ʻo fakatatau mo ʻene kai ʻi homou lau ki he lami.
5 Ce sera un agneau sans défaut, mâle, âgé d’un an; vous pourrez prendre un agneau ou un chevreau.
ʻE haohaoa ʻa hoʻomou lami taʻehanomele, ko e manu tangata ʻi hono ʻuluaki taʻu: te mou toʻo ia mei he fanga sipi, pe mei he fanga kosi.
6 Vous le garderez jusqu’au quatorzième jour de ce mois; et toute l’assemblée d’Israël l’immolera entre les deux soirs.
Pea te mou talitalifaki ʻaki ia ʻo aʻu ki hono hongofulu ma fā ʻoe ʻaho ʻoe māhina ko ia: pea ʻe tāmateʻi ia ʻe he fakataha kotoa pē ʻae fānau ʻa ʻIsileli ʻi he efiafi poʻuli.
7 On prendra de son sang, et on en mettra sur les deux poteaux et sur le linteau de la porte des maisons où on le mangera.
Pea te nau ʻave ʻa hono toto ʻo vali ʻaki ia ʻae pou ʻe ua, mo e ʻakau fakalava ʻi he ʻulu matapā ʻoe ngaahi fale ʻoku nau kai ai ia.
8 Cette même nuit, on en mangera la chair, rôtie au feu; on la mangera avec des pains sans levain et des herbes amères.
Pea te nau kai hono kakano ʻi he pō ko ia, kuo tunu ʻaki ʻae afi, mo e mā taʻefakalēvani; te nau kai ia mo e ngaahi louʻakau kona.
9 Vous ne le mangerez point à demi cuit et bouilli dans l’eau; mais il sera rôti au feu, avec la tête, les jambes et l’intérieur.
ʻOua naʻa kai ʻota ia, pe haka ʻi he vai, ka ko e tunu pe ʻaki ʻae afi: ko hono ʻulu, mo e kau vaʻe, mo hono toʻotoʻonga.
10 Vous n’en laisserez rien jusqu’au matin; et, s’il en reste quelque chose le matin, vous le brûlerez au feu.
Pea ʻoua naʻa fakatoe hano potu ki he ʻapongipongi; pea ko ia ʻoku toe ki he ʻapongipongi te mou tutu ʻaki ʻae afi.
11 Quand vous le mangerez, vous aurez vos reins ceints, vos souliers aux pieds, et votre bâton à la main; et vous le mangerez à la hâte. C’est la Pâque de l’Éternel.
Pea te mou kai pehē ia; kuo nonoʻo homou vala, kuo ʻai homou topuvaʻe ʻi homou vaʻe, mo homou tokotoko ʻi homou nima; pea te mou kai fakatoʻotoʻo ia; ko e Lakaatu ia ʻa Sihova.
12 Cette nuit-là, je passerai dans le pays d’Égypte, et je frapperai tous les premiers-nés du pays d’Égypte, depuis les hommes jusqu’aux animaux, et j’exercerai des jugements contre tous les dieux de l’Égypte. Je suis l’Éternel.
“He te u ʻalu ʻo ʻasi ʻi he fonua ʻo ʻIsipite he poōni, pea te u taaʻi ʻae ʻuluaki fānau kotoa pē ʻi he fonua ko ʻIsipite, ʻae tangata mo e manu; pea ko e ngaahi ʻotua ʻo ʻIsipite te u fai ʻeku fakaʻauha ki ai: Ko au ko Sihova.
13 Le sang vous servira de signe sur les maisons où vous serez; je verrai le sang, et je passerai par-dessus vous, et il n’y aura point de plaie qui vous détruise, quand je frapperai le pays d’Égypte.
Pea ko e toto, ʻe hoko ko e fakaʻilonga ia kiate kimoutolu ʻi he ngaahi fale ʻoku mou ʻi ai: ʻo kau ka mamata ki he toto, teu laka atu ʻiate kimoutolu, pea ʻe ʻikai ha fakaʻauha kiate kimoutolu ke mou mate ai ʻo kau ka taaʻi ʻae fonua ko ʻIsipite.
14 Vous conserverez le souvenir de ce jour, et vous le célébrerez par une fête en l’honneur de l’Éternel; vous le célébrerez comme une loi perpétuelle pour vos descendants.
Pea ko e ʻaho ni ʻe ʻiate kimoutolu ke fakamanatu: pea te mou tauhi ia ʻo fai ʻae kātoanga kia Sihova ʻi homou ngaahi toʻutangata tuku fakaholo: te mou tauhi ia ko e kātoanga ʻi he tuʻutuʻuni taʻengata.”
15 Pendant sept jours, vous mangerez des pains sans levain. Dès le premier jour, il n’y aura plus de levain dans vos maisons; car toute personne qui mangera du pain levé, du premier jour au septième jour, sera retranchée d’Israël.
“Ko e ʻaho ʻe fitu te mou kai mā taʻefakalēvani; ʻio, ʻi hono ʻuluaki ʻaho te mou tukuange ʻae lēvani mei homou ngaahi fale: he ko ia ʻoku kai ha mā kuo fakalēvani mei he ʻuluaki ʻaho ʻo aʻu ki hono fitu ʻoe ʻaho, ʻe motuhi ia mei ʻIsileli.
16 Le premier jour, vous aurez une sainte convocation; et le septième jour, vous aurez une sainte convocation. On ne fera aucun travail ces jours-là; vous pourrez seulement préparer la nourriture de chaque personne.
Pea ʻe fai ʻi he ʻuluaki ʻaho ʻae fakataha māʻoniʻoni, pea ʻe fai ʻekimoutolu ʻi hono fitu ʻoe ʻaho ʻae fakataha māʻoniʻoni: ʻe ʻikai ha ngāue ʻe taha ʻe fai ʻi ai, ka koeʻuhi ko e kai ʻe he tangata kotoa pē, ko ia pe ʻe ngofua ke fai.
17 Vous observerez la fête des pains sans levain, car c’est en ce jour même que j’aurai fait sortir vos armées du pays d’Égypte; vous observerez ce jour comme une loi perpétuelle pour vos descendants.
Pea te mou tokanga ki he kātoanga ʻoe mā taʻefakalēvani; koeʻuhi ʻi he ʻaho totonu ko ʻeni, kuo u ʻomi ai homou ngaahi kautau mei he fonua ko ʻIsipite: ko ia te mou fakaʻilongaʻi ʻae ʻaho ni ʻi homou toʻutangata kotoa pē ʻi he tuʻutuʻuni taʻengata.
18 Le premier mois, le quatorzième jour du mois, au soir, vous mangerez des pains sans levain jusqu’au soir du vingt et unième jour.
ʻI he ʻuluaki māhina, ʻi hono hongofulu ma fā ʻoe ʻaho ʻoe māhina, ʻi he efiafi, te mou kai ʻae mā taʻefakalēvani, ʻo aʻu ki hono uofulu ma taha ʻoe ʻaho ʻoe māhina ʻi he efiafi.
19 Pendant sept jours, il ne se trouvera point de levain dans vos maisons; car toute personne qui mangera du pain levé sera retranchée de l’assemblée d’Israël, que ce soit un étranger ou un indigène.
ʻI he ʻaho ʻe fitu ʻe ʻikai ʻilo ha lēvani ʻi homou ngaahi fale; he ko ia ʻoku kai ʻaia kuo fakalēvani, ʻe motuhi ia mei he fakataha ʻo ʻIsileli, pe ko ha muli ia, pe ko ha tupu ʻi he fonua.
20 Vous ne mangerez point de pain levé; dans toutes vos demeures, vous mangerez des pains sans levain.
ʻE ʻikai te mou kai ha meʻa kuo ʻi ai ʻae lēvani; ʻi homou ngaahi nofoʻanga kotoa pē te mou kai mā taʻefakalēvani.
21 Moïse appela tous les anciens d’Israël, et leur dit: Allez prendre du bétail pour vos familles, et immolez la Pâque.
Pea naʻe toki fekau ʻe Mōsese ke haʻu ʻae kau mātuʻa kotoa pē ʻo ʻIsileli, ʻo ne pehē kiate kinautolu, “Vaheʻi ʻo toʻo kiate kimoutolu ʻae lami ʻo fakatatau ki homou ngaahi kau nofoʻanga ʻo tāmateʻi ʻae Lakaatu.
22 Vous prendrez ensuite un bouquet d’hysope, vous le tremperez dans le sang qui sera dans le bassin, et vous toucherez le linteau et les deux poteaux de la porte avec le sang qui sera dans le bassin. Nul de vous ne sortira de sa maison jusqu’au matin.
Pea te mou toʻo ʻae ʻū ʻisope ʻo unu ia ki he toto ʻoku ʻi he ipu, ʻo vali ʻae potu fakalava mo e pou ʻe ua ʻoe matapā ʻaki ʻae toto ʻaia ʻoku ʻi he ipu; pea ʻe ʻikai ʻalu ha tokotaha ʻi he matapā ʻo hono fale kituaʻā kaeʻoua ke pongipongi hake.
23 Quand l’Éternel passera pour frapper l’Égypte, et verra le sang sur le linteau et sur les deux poteaux, l’Éternel passera par-dessus la porte, et il ne permettra pas au destructeur d’entrer dans vos maisons pour frapper.
Koeʻuhi ʻe hāʻele atu ʻa Sihova ke taaʻi ʻae kakai ʻIsipite: pea ka ʻafio ia ki he toto ʻi he potu fakalava mo e pou ʻe ua, ʻe Lakaatu ʻa Sihova ʻi he matapā, pea ʻe ʻikai te ne tuku ʻae fakaʻauha ke hū ki homou fale ke taaʻi ʻakimoutolu.
24 Vous observerez cela comme une loi pour vous et pour vos enfants à perpétuité.
Pea te mou tokanga maʻu ki he meʻa ni, ko e fekau kiate koe mo ho ngaahi foha ʻo taʻengata.
25 Quand vous serez entrés dans le pays que l’Éternel vous donnera, selon sa promesse, vous observerez cet usage sacré.
Pea ʻe pehē, ʻoka mou ka hoko atu ki he fonua ʻaia ʻe foaki ʻe Sihova kiate kimoutolu, ʻo hangē ko ʻene talaʻofa, te mou fai ʻae ngāue ni.
26 Et lorsque vos enfants vous diront: Que signifie pour vous cet usage?
Pea ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka fehuʻi hoʻomou fānau kiate kimoutolu, ‘Ko e hā hono ʻuhinga ʻoe ngāue ni?’
27 vous répondrez: C’est le sacrifice de Pâque en l’honneur de l’Éternel, qui a passé par-dessus les maisons des enfants d’Israël en Égypte, lorsqu’il frappa l’Égypte et qu’il sauva nos maisons. Le peuple s’inclina et se prosterna.
Te mou pehē: ‘Ko e feilaulau ia ʻoe Lakaatu ʻa Sihova, ʻaia naʻa ne laka atu ʻi he ngaahi fale ʻoe fānau ʻa ʻIsileli ʻi ʻIsipite, ʻi heʻene taaʻi ʻae kakai ʻIsipite, ʻo ne fakamoʻui homau fale. Pea naʻe fakapunou hifo honau ʻulu ʻe he kakai ʻo hū.
28 Et les enfants d’Israël s’en allèrent, et firent ce que l’Éternel avait ordonné à Moïse et à Aaron; ils firent ainsi.
Pea naʻe ʻalu ʻae fānau ʻa ʻIsileli, ʻo fai ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone, naʻe pehē ʻenau fai.
29 Au milieu de la nuit, l’Éternel frappa tous les premiers-nés dans le pays d’Égypte, depuis le premier-né de Pharaon assis sur son trône, jusqu’au premier-né du captif dans sa prison, et jusqu’à tous les premiers-nés des animaux.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi heʻene tuʻuapō, naʻe taaʻi ʻe Sihova ʻae ʻuluaki fānau kotoa pē ʻi he fonua ko ʻIsipite, mei he ʻuluaki fānau ʻa Felo naʻe nofo ʻi he nofoʻanga fakatuʻi ʻo aʻu ki he ʻuluaki fānau ʻae pōpula ʻi he fale fakapōpula; pea mo e ʻuluaki tupu kotoa pē ʻoe fanga manu.
30 Pharaon se leva de nuit, lui et tous ses serviteurs, et tous les Égyptiens; et il y eut de grands cris en Égypte, car il n’y avait point de maison où il n’y eût un mort.
Pea naʻe tuʻu hake ʻa Felo ʻi he pō, ʻaia mo ʻene kau tamaioʻeiki kotoa pē, mo e kakai ʻIsipite kotoa pē; pea naʻe ai ʻae tangi lahi ʻi ʻIsipite: he naʻe ʻikai hala ha fale ʻi he taʻeʻiai-ha-taha kuo mate.
31 Dans la nuit même, Pharaon appela Moïse et Aaron, et leur dit: Levez-vous, sortez du milieu de mon peuple, vous et les enfants d’Israël. Allez, servez l’Éternel, comme vous l’avez dit.
Pea naʻe fekau ʻe ia ʻi he poʻuli ke haʻu ʻa Mōsese mo ʻElone, ʻo ne pehē, Tuʻu hake pea mou ʻalu atu mei hoku kakai, ʻakimoua pea mo e fānau ʻa ʻIsileli: pea mou ʻalu ʻo tauhi ʻa Sihova, ʻo hangē ko hoʻomou lea.
32 Prenez vos brebis et vos bœufs, comme vous l’avez dit; allez, et bénissez-moi.
ʻAve mo hoʻomou ngaahi fanga sipi, mo hoʻomou fanga manu, ʻo hangē ko hoʻomou tala, pea mou ʻalu; pea mou tāpuaki foki au.
33 Les Égyptiens pressaient le peuple, et avaient hâte de le renvoyer du pays, car ils disaient: Nous périrons tous.
Pea naʻe fai mālohi ʻe he kakai ʻIsipite ki he kakai, koeʻuhi ke nau tukuange fakatoʻotoʻo ʻakinautolu ke ʻalu mei he fonua; he naʻa nau pehē, Kuo tau mate kotoa pē.
34 Le peuple emporta sa pâte avant qu’elle fût levée. Ils enveloppèrent les pétrins dans leurs vêtements, et les mirent sur leurs épaules.
Pea naʻe toʻo ʻenau mā ʻe he kakai ʻi he teʻeki ai ʻae lēvani; mo e nau ngaahi natuʻanga mā, kuo haʻi fakataha mo e nau ngaahi kofu ki honau uma.
35 Les enfants d’Israël firent ce que Moïse avait dit, et ils demandèrent aux Égyptiens des vases d’argent, des vases d’or et des vêtements.
Pea naʻe fai ʻe he fānau ʻa ʻIsileli ʻo fakatatau ki he lea ʻa Mōsese; naʻa nau kole mei he kakai ʻIsipite ʻae ngaahi teunga siliva, mo e teunga koula, mo e ngaahi kofu;
36 L’Éternel fit trouver grâce au peuple aux yeux des Égyptiens, qui se rendirent à leur demande. Et ils dépouillèrent les Égyptiens.
Pea naʻe fakaʻofeina ʻe Sihova ʻae kakai ʻi he ʻao ʻoe kakai ʻIsipite, ko ia naʻa nau tuku ai kiate kinautolu ʻae ngaahi meʻa. Pea naʻa nau fakamasivaʻi ʻae kakai ʻIsipite.
37 Les enfants d’Israël partirent de Ramsès pour Succoth au nombre d’environ six cent mille hommes de pied, sans les enfants.
Pea fononga ai ʻae fānau ʻa ʻIsileli mei Lamisisi ki Sukote, ko e kau tangata hāʻele, ko e toko ono kilu nai, kaeʻumaʻā ʻae fānau.
38 Une multitude de gens de toute espèce montèrent avec eux; ils avaient aussi des troupeaux considérables de brebis et de bœufs.
Pea naʻe ʻalu mo kinautolu ʻae ngaahi kakai kehe tokolahi: mo e ngaahi fanga sipi mo e fanga manu, ʻae fuʻu fanga manu lahi.
39 Ils firent des gâteaux cuits sans levain avec la pâte qu’ils avaient emportée d’Égypte, et qui n’était pas levée; car ils avaient été chassés d’Égypte, sans pouvoir tarder, et sans prendre des provisions avec eux.
Pea naʻa nau taʻo ʻae ngaahi foʻi mā taʻehalēvani, ʻi he mā naʻa nau ʻomi mei ʻIsipite, he naʻe ʻikai ai ʻae lēvani; koeʻuhi naʻe kapusi ʻakinautolu mei ʻIsipite, pea naʻe ʻikai [te nau ]faʻa tatali, pea naʻe teʻeki te nau teuteu haʻanau meʻakai.
40 Le séjour des enfants d’Israël en Égypte fut de quatre cent trente ans.
Pea ko e nofo ʻāunofo ʻae fānau ʻa ʻIsileli, ʻaia naʻe nofo ʻi ʻIsipite, ko e taʻu ʻe fāngeau ma tolungofolu.
41 Et au bout de quatre cent trente ans, le jour même, toutes les armées de l’Éternel sortirent du pays d’Égypte.
Pea hili ʻae taʻu ʻe fāngeau ma tolungofulu, pea hoko ʻo pehē, ʻio, naʻe hoko ʻi he ʻaho pe ko ia, ʻae ʻalu ai ʻae ngaahi kautau ʻa Sihova mei he fonua ko ʻIsipite.
42 Cette nuit sera célébrée en l’honneur de l’Éternel, parce qu’il les fit sortir du pays d’Égypte; cette nuit sera célébrée en l’honneur de l’Éternel par tous les enfants d’Israël et par leurs descendants.
Ko e pō ko ia ke tokanga lahi ki ai maʻa Sihova koeʻuhi ko ʻene ʻomi ʻakinautolu mei he fonua ko ʻIsipite: ko e pō eni ia ʻo Sihova ke fakamanatu ki ai ʻe he fānau ʻa ʻIsileli, ʻi honau toʻutangata kotoa pē.
43 L’Éternel dit à Moïse et à Aaron: Voici une ordonnance au sujet de la Pâque: Aucun étranger n’en mangera.
Pea naʻe folofola ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone, “Ko eni ʻae tuʻutuʻuni ʻoe Lakaatu: ʻE ʻikai kai ia ʻe ha muli:
44 Tu circonciras tout esclave acquis à prix d’argent; alors il en mangera.
Ka ko e tamaioʻeiki ʻae tangata kotoa pē kuo fakatauʻaki ʻae paʻanga, hili hao kamu ia, ʻe toki kai ia ʻe ia.
45 L’habitant et le mercenaire n’en mangeront point.
ʻE ʻikai kai ia ʻe ha muli, pe ha tamaioʻeiki ngāue totongi.
46 On ne la mangera que dans la maison; vous n’emporterez point de chair hors de la maison, et vous ne briserez aucun os.
ʻE kai ia ʻi he fale pe taha: ʻoua naʻa ke ʻave kituaʻā mei he fale ha konga siʻi ʻoe kakano; pea ʻoua naʻa mou fesiʻi hano hui.
47 Toute l’assemblée d’Israël fera la Pâque.
ʻE fai ia ʻe he fakataha kotoa pē ʻo ʻIsileli.
48 Si un étranger en séjour chez toi veut faire la Pâque de l’Éternel, tout mâle de sa maison devra être circoncis; alors il s’approchera pour la faire, et il sera comme l’indigène; mais aucun incirconcis n’en mangera.
Pea ka ʻāunofo ha muli kiate koe, pea loto ia ke fai ʻae Lakaatu kia Sihova, tuku ke kamu ʻene kakai tangata kotoa pē, pea ʻe toki ngofua ke haʻu ia ʻo fai: pea ʻe tatau ia mo ha tokotaha naʻe tupu ʻi he fonua: ʻe ʻikai kai ia ʻe ha tokotaha ʻoku taʻekamu.
49 La même loi existera pour l’indigène comme pour l’étranger en séjour au milieu de vous.
ʻE ai ʻae fono pe taha kiate ia ʻoku tupu ʻi he fonua, pea ki he muli ʻoku ʻāunofo ʻiate kimoutolu.”
50 Tous les enfants d’Israël firent ce que l’Éternel avait ordonné à Moïse et à Aaron; ils firent ainsi.
Pea naʻe fai pehē ʻe he fānau kotoa pē ʻa ʻIsileli; ʻo hangē ko e fekau ʻa Sihova kia Mōsese mo ʻElone, naʻe pehē ʻenau fai.
51 Et ce même jour l’Éternel fit sortir du pays d’Égypte les enfants d’Israël, selon leurs armées.
Pea naʻe hoko ʻi he pō pe ko ia, ʻae ʻomi ʻe Sihova ʻae fānau ʻe ʻIsileli kituaʻā mei he fonua ko ʻIsipite ʻi honau ngaahi kongakau.