< Deutéronome 25 >

1 S'il s'élève un différend entre des hommes et s'ils comparaissent en justice, on les jugera; on justifiera le juste, on condamnera l'impie.
“Kapau ʻe ai ha fakakikihi ʻi he kau tangata, pea nau omi ki he fakamaau, ke fakamaauʻi ʻakinautolu ʻe he kau fakamaau: pea kenau fakatonuhia ʻae māʻoniʻoni, mo fakahalaia ʻae angahala.
2 Si l'impie mérite d'être châtié, tu le feras asseoir devant les juges, et on le fustigera devant eux selon son impiété.
Pea ʻe pehē, kapau ʻoku totonu ke taaʻi ʻae angakovi, ʻe fekau ʻe he fakamaau ke fakatokoto ia ki lalo, pea ke taaʻi ia ʻi hono ʻao ʻo fakatatau ki heʻene kovi, mo e tā ʻoku lau.
3 On lui donnera quarante coups de fouet, sans en ajouter; si tu ajoutais au nombre fixé, si tu donnais encore des coups, ton frère serait honteusement défiguré devant toi.
‌ʻE ngofua ke ʻai ke fāngofulu ʻae tā, ka ʻe ʻikai fakalahi ia: telia, ʻi heʻene fakalahi ia, ʻo taaʻi ʻaki ʻae tā lahi hake ʻi he ngaahi tā ni, ʻe hoko ai ho tokoua ko e kovi lahi ʻi ho ʻao.
4 Tu ne musèleras pas ton bœuf broyant des épis sur l'aire.
“ʻOua naʻa ke nonoʻo ʻae ngutu ʻoe pulu ʻi heʻene malaki ʻae uite.
5 Si de deux frères vivant sous le même toit; l'un vient à mourir sans enfants, la femme du défunt ne s'en ira pas pour suivre un homme qui ne lui soit point proche; le frère de son époux s'approchera d'elle, il la prendra pour femme, il cohabitera avec elle.
“Kapau ʻoku nofo fakataha ʻae kāinga, pea pekia hanau tokotaha, pea ʻikai ha fānau, ʻoua naʻa fakamaʻu ʻae uaifi ʻo ia kuo pekia mo ha taha mamaʻo: kae ʻalu kiate ia ʻae tokoua ʻo hono husepāniti, ʻo ʻomi kiate ia ko hono uaifi, pea fai ai ʻae ngāue ʻoe tokoua ʻoe husepāniti kiate ia.
6 Et l'on inscrira au nom du défunt l'enfant qu'elle mettra au monde, afin que ce nom ne soit pas effacé d'Israël.
Pea ʻe pehē, ko e ʻuluaki tama ʻoku fanauʻi ʻe hoko ia ki he hingoa ʻo hono tokoua ʻaia kuo pekia, koeʻuhi ke ʻoua naʻa tāmateʻi hono hingoa mei ʻIsileli.
7 Si l'homme ne veut pas prendre la femme de son frère, la femme ira devant la porte de la ville, disant: Le frère de mon mari refuse de faire revivre le nom de son frère en Israël; le frère de mon mari ne le veut pas.
Pea kapau ʻoku ʻikai lelei ki he tangata ke ʻomi kiate ia ʻae uaifi ʻo hono tokoua, tuku ke ʻalu ʻae uaifi ʻo hono tokoua ki he kau mātuʻa, ʻo lea pehē, ‘ʻOku taʻeloto ʻae tokoua ʻo hoku husepāniti, ke fakatupu ʻae hingoa ki hono tokoua ʻi ʻIsileli, ʻoku ʻikai fie fai ʻe ia ʻae ngāue ʻae tokoua ʻo hoku husepāniti.’
8 Alors, les anciens de sa ville appelleront l'homme, ils lui parleront, et s'il leur répond: Je ne la veux point prendre;
Pea ʻe toki fekau kiate ia ʻe he kau mātuʻa ʻo ʻene kolo, ʻonau lea kiate ia: pea kapau ʻoku maʻu pe hono loto, ʻo ne pehē, ʻOku ʻikai lelei kiate au ke maʻu ia;
9 La femme de son frère s'approchera des anciens; l'homme déliera la sandale de l'un de ses pieds, et la femme lui crachera au visage, disant: Ainsi soit fait a l'homme qui en Israël ne relèvera pas la maison de son frère;
‌ʻE toki haʻu kiate ia ʻae uaifi ʻo hono tokoua ʻi he ʻao ʻoe kau mātuʻa, ʻo ne vete hono topuvaʻe mei hono vaʻe, pea ʻaʻanu ki hono mata, pea ne lea ʻo pehē, ‘ʻE pehē pe hono fai ki he tangata ʻaia ʻoku ʻikai loto ke langa hake ʻae fale ʻo hono tokoua.’
10 Et la maison de cet homme sera appelée en Israël: maison de celui qui a délié sa sandale.
Pea ʻe ui hono hingoa ʻi ʻIsileli, ‘Ko e fale ʻo ia kuo vete hono topuvaʻe.’
11 Si deux hommes se battent pour un même objet, frère contre frère, et si la femme de l'un d'eux s'approche pour tirer son mari des mains de celui qui le frappe, et si, portant la main sur ce dernier, elle lui saisit les parties,
“Kapau ʻe kē ha ongo tangata ʻo fefaʻuhi ʻo fai, pea haʻu ʻae uaifi ʻoe tokotaha ke fakamoʻui hono husepāniti mei he nima ʻo ia ʻoku ne taaʻi ia, pea mafao atu hono nima, ke puke ia ʻi he potu fufū:
12 Tu couperas cette main, ton œil ne prendra pas la femme en pitié.
Te ke tutuʻu hono nima, ʻoua naʻa ʻofa ho mata kiate ia.
13 Il n'y aura pas dans ton sac poids et poids, un grand ou un petit.
“ʻOua naʻa ke ʻai ʻi hoʻo kato ʻae ngaahi maka fakamamafa kehekehe, ʻae lahi mo e siʻi.
14 Il n'y aura pas en ta maison mesure et mesure, une grande ou une petite.
‌ʻOua naʻa ke maʻu ʻi ho fale ʻae puha fua kehekehe, ʻae lahi mo e siʻi.
15 Ton poids sera vrai et juste, ta mesure sera vraie et juste, afin que tu vives de longs jours sur la terre que le Seigneur ton Dieu te donne pour héritage.
Ka ke maʻu ʻe koe ʻae maka haohaoa mo totonu, mo e puha fua haohaoa mo totonu ko ia te ke maʻu: koeʻuhi ke fakalōloa ai ho ngaahi ʻaho ʻi he fonua ʻaia ʻoku foaki ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate koe.
16 Car quiconque fait ces choses, quiconque pratique l'iniquité est en abomination au Seigneur ton Dieu.
He ko kinautolu kotoa pē ʻoku fai meʻa pehē, mo ia kotoa pē ʻoku fai taʻemāʻoniʻoni, ko e meʻa kovi lahi ia kia Sihova ko ho ʻOtua.
17 Souviens-toi de ce que t'a fait Amalec, durant ton voyage, au sortir de la terre d'Egypte.
“Manatu ki he meʻa naʻe fai ʻe ʻAmaleki kiate koe ʻi he hala, hili hoʻomou haʻu mei ʻIsipite;
18 Il s'opposa à toi sur la route; il s'en prit aux traîneurs exténués de fatigue derrière toi; car tu souffrais de la faim, et tu étais fatigué, et il n'eut point crainte de Dieu.
‌ʻA ʻene fakafetaulaki kiate koe ʻi he hala, ʻo ne teʻia ʻa homou mui fononga, ʻio ʻakinautolu kotoa pē naʻe muimui vaivai ʻiate koe, ʻi hoʻo vaivai mo hoʻo ongosia pea naʻe ʻikai manavahē ia ki he ʻOtua.
19 Ceci donc sera fait: Quand le Seigneur ton Dieu, malgré tous tes ennemis, t'aura mis en repos dans la contrée qu'il te donne pour héritage, tu effaceras sous le ciel le nom d'Amalec; garde-toi de l'oublier.
Ko ia ʻe hoko ʻo pehē, ʻoka tuku kiate koe ʻe Sihova ko ho ʻOtua, ʻae mālōlō mei ho ngaahi fili kotoa pē ʻoku tuʻu takatakai, ʻi he fonua ʻaia ʻoku foaki ʻe Sihova ko ho ʻOtua kiate koe ko ho tofiʻa, te ke tāmateʻi ʻae manatu ki ʻAmaleki mei he lalo langi; ʻoua naʻa ke fakangaloʻi eni.

< Deutéronome 25 >