< Job 29 >

1 Job, poursuivant l’exposé de son thème, dit:
Yobo akobaki koloba:
2 Ah! Que ne suis-je tel que j’étais aux temps passés, aux jours où Dieu me protégeait;
« Ah! Soki nakokaki kozala lisusu ndenge nazalaki na basanza oyo eleki, ndenge nazalaki na mikolo oyo Nzambe azalaki kobatela ngai,
3 où son flambeau brillait sur ma tête, et où sa lumière me guidait dans les ténèbres;
tango mwinda na Ye ezalaki kongenga na moto na ngai, mpe tango, na pole na Ye, nazalaki kotambola kati na molili.
4 tel que j’étais aux jours de mon automne, alors que l’amitié de Dieu s’étendait sur ma demeure;
Ah! Soki nakokaki kozala lisusu ndenge nazalaki na mikolo oyo nazalaki nanu na makasi, tango bolingo ya Nzambe ezalaki kopambola ndako na ngai,
5 que le Tout-Puissant était encore avec moi et que j’étais entouré de mes jeunes gens;
tango Nkolo-Na-Nguya-Nyonso azalaki nanu elongo na ngai bana mibali na ngai bazingelaki ngai,
6 quand je baignais mes pieds dans la crème, et que le rocher ruisselait pour moi de flots d’huile!
tango nzela na ngai etondisamaki na miliki mpe libanga ezalaki kosopa mafuta ya olive mpo na ngai!
7 Quand je me dirigeais vers la Porte, au seuil de la cité, et fixais mon siège sur la place publique,
Tango nazalaki kokende na ekuke ya mboka mpe nazalaki kotia kiti na ngai na esika oyo bato ebele bakutanaka,
8 les jeunes, en me voyant, se cachaient; les vieillards se levaient et se tenaient debout.
bilenge bazalaki komona ngai mpe bazalaki kobombama, mibange bazalaki kotelema,
9 Les grands retenaient leurs paroles et posaient la main sur la bouche.
bakambi bazalaki kozanga maloba mpe kozipa minoko na bango na maboko,
10 La voix des seigneurs expirait sur leurs lèvres, et leur langue se collait à leur palais;
bato ya lokumu bazalaki kokitisa mingongo na bango mpe lolemo na bango ezalaki kokangama na minoko na bango.
11 car l’oreille qui m’entendait me proclamait heureux, et l’œil qui me voyait rendait témoignage pour moi.
Moto nyonso oyo azalaki koyoka ngai azalaki koloba ete nazali moto ya esengo, mpe bato nyonso oyo bazalaki komona ngai bazalaki kotatola mpo na ngai;
12 C’Est que je sauvais le pauvre, criant au secours, et l’orphelin sans soutien.
pamba te nazalaki kosunga babola oyo bazalaki kosenga lisungi, mpe mwana etike oyo azangi moto oyo akosunga ye.
13 La bénédiction du désespéré allait à moi, et je mettais de la joie au cœur de la veuve.
Moto oyo akomaki pene ya kokufa azalaki kopambola ngai, mpe nazalaki kopesa esengo na motema ya mwasi oyo akufisa mobali.
14 Je me revêtais d’équité comme d’une parure, mon esprit de justice était mon manteau et mon turban.
Nazalaki kolata bosembo lokola elamba; bosembo ezalaki elamba na ngai mpe kitendi na ngai ya kokanga na moto.
15 J’Étais les yeux de l’aveugle, j’étais les pieds du boiteux.
Nazalaki miso ya mokufi miso mpe makolo ya mokakatani;
16 J’Étais un père pour les malheureux; la cause de l’inconnu, je l’étudiais à fond.
nazalaki tata ya moto oyo akelela, nazalaki kobundela moto oyo nayebi te;
17 Je brisais la mâchoire du malfaiteur, et j’arrachais la proie d’entre ses dents.
nabukaki mbanga ya moto mabe mpe nabotolaki bato oyo akangaki na minu na ye.
18 Et je disais: "Je finirai avec mon nid; comme le phénix je vivrai de longs jours.
Nazalaki kokanisa: ‹ Nakokufa kati na ndako na ngai moko sima na mikolo ebele lokola zelo.
19 Ma racine sera en contact avec l’eau, la rosée se posera, la nuit, sur mon branchage.
Misisa na ngai ekoluka mayi, mpe mayi oyo ezalaka na matiti ekovanda butu mobimba na bitape na ngai.
20 Ma gloire se renouvellera sans cesse, et mon arc se rajeunira dans ma main."
Lokumu na ngai ekozongisela ngai esengo, ata tolotolo ekokoma ya sika na loboko na ngai. ›
21 Ils m’écoutaient, pleins d’attente; ils faisaient silence pour entendre mon avis.
Bato bazalaki koyoka ngai na bokebi, bazalaki na kimia mpo na koyoka toli na ngai.
22 Quand j’avais fini de parler, ils ne répliquaient pas, et mes discours s’épandaient sur eux.
Sima na ngai koloba, bazalaki na liloba ya kozongisa te; maloba na ngai ezalaki kokota na esengo na matoyi na bango.
23 Ils m’attendaient comme la pluie; ils ouvraient la bouche comme pour l’ondée printanière.
Bazalaki kozela ngai ndenge bazelaka mvula, mpe bazalaki komela maloba na ngai lokola mvula ya suka.
24 Je leur souriais et ils n’osaient y croire; jamais ils n’éteignaient le rayonnement de ma face.
Soki nasekisi bango, bazalaki kondima te; kongenga ya elongi na ngai ezalaki na motuya mpo na bango.
25 Volontiers j’allais vers eux, m’asseyant à leur tête, et j’étais comme un roi dans son armée, comme quelqu’un: qui console des affligés.
Naponaki nzela mpo na bango mpe navandaki lokola mokonzi na bango; nazalaki kokonza bango lokola mokonzi kati na mampinga na ye, nazalaki lokola moto oyo azalaki kolendisa bato ya mawa. »

< Job 29 >