< Daniel 1 >
1 Dans la troisième année du règne de Joïakim, roi de Juda, Nabuchodonosor, roi de Babylone, marcha contre Jérusalem et l’assiégea.
ʻI hono tolu ʻoe taʻu ʻoe pule ʻa Sihoiakimi, ko e tuʻi ʻo Siuta, naʻe haʻu ʻa Nepukanesa ko e tuʻi ʻo Papilone ki Selūsalema, pea tauʻi ia.
2 Le Seigneur livra en son pouvoir Joïakim, roi de Juda, et une partie des vases de la maison de Dieu, qu’il transporta au pays de Sennaar, dans le temple de sa divinité; c’est dans le trésor de son dieu qu’il déposa ces vases.
Pea naʻe tuku ʻe he ʻEiki ʻa Sihoiakimi ko e tuʻi ʻo Siuta ki hono nima, mo e ngaahi ipu niʻihi ʻi he fale ʻoe ʻOtua; ʻaia naʻa ne ʻave ki he fonua, ko Saina, ki he fale ʻo hono ʻotua; pea ne ʻomi ʻae ngaahi ipu ki he feleoko ʻo hono ʻotua.
3 Le roi ordonna à Achpenaz, chef de ses eunuques, d’amener, d’entre les enfants d’Israël, issus de la lignée royale et des familles nobles,
Pea naʻe lea ʻae tuʻi kia ʻAsipinasi, ko e ʻeiki ʻo ʻene kau talifekau, ke ne ʻomai ha niʻihi ʻoe fānau ʻa ʻIsileli, pea mo e hako ʻoe tuʻi, pea mo e ngaahi houʻeiki:
4 des jeunes gens, exempts de tout défaut corporel, beaux de figure, initiés à toute sagesse, doués d’intelligence, versés dans les connaissances et qui pourraient être admis dans le palais du roi, et de leur enseigner l’écriture et la langue des Chaldéens.
Ko e fānau taʻehaʻila kae matamatalelei, pea poto ʻi he ngaahi poto kotoa pē, pea ʻiloʻi ʻae ngaahi ʻilo, mo poto ʻi he ngaahi poto ʻoku ako, pea mo kinautolu naʻe maʻu ʻae faʻa fai ʻiate kinautolu ke tuʻu ʻi he fale ʻoe tuʻi, ke ako kiate kinautolu ʻae poto mo e lea ʻae kau Kalitia.
5 Le roi leur assigna pour leur entretien journalier des plats de la table royale et du vin qui lui servait de boisson, de façon à les éduquer durant trois années, puis à en attacher quelques-uns au service du roi.
Pea ne tuʻutuʻuni ʻe he tuʻi ki ai ʻae tufakanga meʻakai ʻi he ʻaho kotoa pē, ʻi he meʻakai ʻae tuʻi, pea mo e uaine ʻaia naʻa ne inu: ʻo tauhi pehē ʻi he taʻu ʻe tolu, koeʻuhi ʻi he ngataʻanga ʻo ia ke nau tuʻu ʻi he ʻao ʻoe tuʻi.
6 Au nombre des enfants de Juda qui se trouvaient parmi eux figuraient Daniel, Hanania, Misaël et Azaria.
Pea naʻe ʻiate kinautolu, ʻi he fānau ʻo Siuta, ʻa Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia.
7 Le chef des eunuques leur attribua de nouveaux noms; il appela Daniel Beltchaçar, Hanania Chadrac, Misaël Mêchac et Azaria Abêd-Nego.
ʻAkinautolu naʻe ʻai ki ʻai ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau ʻae ngaahi hingoa, he naʻa ne ʻai kia Taniela ʻae hingoa ko Pelitisasa, pea kia Hanania ko Seteleki, pea kia Misaeli ko Mesake, pea kia ʻAsalia, ko ʻApetiniko.
8 Or Daniel prit la résolution de ne pas se souiller par les plats du roi et le vin qui lui servait de boisson; il insista donc auprès du chef des eunuques pour n’avoir pas à se souiller.
Ka naʻe fakapapau ʻa Taniela ʻi hono loto, ʻe ʻikai te ne fakaʻuliʻi ʻe ia ia, ʻaki ʻae tufakanga meʻakai ʻoe tuʻi pe ko e uaine naʻa ne inu: ko ia naʻa ne kole ki he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ke ʻoua naʻa ne fakaʻuliʻi ʻe ia ia.
9 Dieu fit trouver à Daniel grâce et mansuétude auprès du chef des eunuques.
Pea ko eni, kuo fakatupu ʻe he ʻOtua, ʻi he loto ʻoe ʻeiki ʻoe kau talifekau, ʻae lelei mo e ʻofa mamahi kia Taniela.
10 Le chef des eunuques dit à Daniel: "Je redoute le roi, mon maître, qui a réglé votre nourriture et votre boisson car s’il devait trouver votre mine plus chétive que celle des autres jeunes gens dans votre condition, vous m’en feriez responsable sur ma tête aux yeux du roi."
Pea ne pehē ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau kia Taniela, “ʻOku ou manavahē ki hoku ʻeiki ko e tuʻi, ʻaia kuo ne tuʻutuʻuni ʻa hoʻomou meʻakai, mo hoʻomou inu, ko e hā ka mamata ai ia ki homou mata ʻoku matamata kovi ʻi he fānau, ʻaia ʻoku mou faʻahinga ki ai? Ka pehē te mou fakatuputāmaki ke tō ki hoku ʻulu mei he tuʻi.”
11 Daniel répliqua au gouverneur que le chef des eunuques avait préposé à Daniel, Hanania, Misaël et Azaria:
Pea ne pehē ʻe Taniela kia Melasa, ʻaia naʻe fakanofo ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ke pule kia Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia,
12 "De grâce, mets tes serviteurs à l’épreuve pendant une dizaine de jours: qu’on ne nous donne que des légumes secs à manger et de l’eau à boire.
ʻoku ou kole kiate koe, ke ke ʻahiʻahi ʻa hoʻo kau tamaioʻeiki ʻi he ʻaho ʻe hongofulu, pea ke nau tuku kiate kimautolu ʻae sepo, ke mau kai, mo e vai ke mau inu.
13 Puis, tu examineras notre mine et la mine des jeunes gens nourris des mets du roi, et, selon ce que tu verras, tu agiras à l’égard de tes serviteurs."
Pea tuku ke vakai ki homau mata ʻi ho ʻao, pea mo e mata ʻoe fānau ʻoku kai ʻae tufakanga ʻoe meʻakai ʻae tuʻi: pea hangē ko hoʻo mamata, fai ki hoʻo kau tamaioʻeiki.”
14 II leur céda sur ce point et les mit à l’épreuve pendant dix jours.
Pea pehē, naʻa ne tokanga kiate kinautolu ʻi he meʻa ni, pea ne ʻahiʻahiʻi ʻakinautolu ʻi he ʻaho ʻe hongofulu.
15 Au bout de ces dix jours, leur mine parut meilleure et leur embonpoint plus marqué que ceux de tous les jeunes gens nourris des mets du roi.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe ʻaho ʻe hongofulu, naʻe matamatalelei hake mo sino ʻa honau mata ʻi he fānau kotoa pē, ʻaia naʻe kai ʻae tufakanga ʻoe meʻakai ʻae tuʻi.
16 Dès lors, le gouverneur enlevait leurs plats et le vin qu’on leur servait à boire, et leur donnait des légumes secs.
Ko ia naʻe ʻave ʻe Melasa ʻa ʻenau tufakanga meʻakai, pea mo e uaine naʻe tuku ke nau inu, pea ne tuku kiate kinautolu ʻae sepo.
17 Et à ces jeunes gens, à tous les quatre, Dieu avait accordé le savoir et la faculté de comprendre toute écriture et toute science; quant à Daniel, il possédait l’intelligence de toute vision et des songes.
Pea ko e kau talavou ʻe toko fā ni, naʻe foaki ʻe he ʻOtua kiate kinautolu ʻae ʻilo mo e mafai, ʻi he ngaahi ʻiloʻilo kotoa pē mo e poto, pea naʻe maʻu ʻe Taniela ʻae ʻiloʻi ʻoe ngaahi meʻa hā mai kotoa pē, mo e ngaahi misi.
18 Au terme du délai que le roi avait fixé pour les lui amener, le chef des eunuques les introduisit auprès de Nabuchodonosor.
Pea ʻi he ngataʻanga ʻoe ngaahi ʻaho naʻe lea ʻae tuʻi, ke ne ʻomi ki loto ʻakinautolu, pea naʻe ʻomi ki loto ʻakinautolu ʻe he ʻeiki ʻoe kau talifekau, ki he ʻao ʻo Nepukanesa.
19 Le roi s’entretint avec eux: parmi tous les jeunes gens il ne s’en trouvait pas de comparables à Daniel, Hanania, Misaël et Azaria; ils furent donc attachés au service du roi.
Pea naʻe lea ʻae tuʻi mo kinautolu; pea ʻiate kinautolu kotoa pē, naʻe ʻikai ke ʻilo ha niʻihi ʻoku tatau mo Taniela, mo Hanania, mo Misaeli, mo ʻAsalia: ko ia naʻe tuʻu ʻakinautolu ʻi he ʻao ʻo Nepukanesa.
20 Et sur toute question d’ingénieuse sagesse que le roi leur posait, il les trouvait dix fois supérieurs à tous les devins et magiciens qui vivaient dans tout son royaume.
Pea ʻi he ngaahi meʻa kotoa pē ʻoe poto, mo e ʻilo ʻaia naʻe fehuʻi ai ʻae tuʻi kiate kinautolu, naʻa ne ʻiloʻi ʻakinautolu, ne nau lelei hake ʻo liunga hongofulu, ʻi he kau fiemana, mo e kau ʻasitolōnoma kotoa pē, ʻaia naʻe ʻi hono puleʻanga kotoa pē.
21 Daniel alla ainsi jusqu’à la première année de Cyrus.
Pea naʻe kei ʻi ai pe ʻa Taniela, ʻo aʻu ki hono ʻuluaki taʻu ʻoe tuʻi ko Kolesi.