< Job 23 >

1 Et Job répondit et dit:
A Jov odgovori i reèe:
2 Encore aujourd’hui ma plainte est amère, la main qui s’appesantit sur moi est plus pesante que mon gémissement!
Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih.
3 Oh! si je savais le trouver, et parvenir là où il est assis!
O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova,
4 J’exposerais [ma] juste cause devant lui, et je remplirais ma bouche d’arguments;
Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga,
5 Je saurais les paroles qu’il me répondrait, et je comprendrais ce qu’il me dirait.
Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao.
6 Contesterait-il avec moi dans la grandeur de sa force? Non, mais il ferait attention à moi.
Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao.
7 Là, un homme droit raisonnerait avec lui, et je serais délivré pour toujours de mon juge.
Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije.
8 Voici, je vais en avant, mais il n’y est pas; et en arrière, mais je ne l’aperçois pas;
Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga;
9 À gauche, quand il y opère, mais je ne le discerne pas; il se cache à droite, et je ne le vois pas.
Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti.
10 Mais il connaît la voie que je suis; il m’éprouve, je sortirai comme de l’or.
Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato.
11 Mon pied s’attache à ses pas; j’ai gardé sa voie, et je n’en ai point dévié.
Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh.
12 Je ne me suis pas retiré du commandement de ses lèvres; j’ai serré [par-devers moi] les paroles de sa bouche plus que le propos de mon propre cœur.
Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak.
13 Mais lui, il a une [pensée], et qui l’en fera revenir? Ce que son âme désire, il le fait.
Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini.
14 Car il achèvera ce qui est déterminé pour moi; et bien des choses semblables sont auprès de lui.
I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo.
15 C’est pourquoi je suis terrifié devant sa face; je considère, et je suis effrayé devant lui.
Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega.
16 Et Dieu a fait défaillir mon cœur, et le Tout-puissant m’a frappé de terreur;
Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio.
17 Parce que je n’ai pas été anéanti devant les ténèbres, et qu’il ne m’a pas caché l’obscurité.
Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?

< Job 23 >