< Daniel 8 >

1 La troisième année du règne du roi Baltasar, une vision m'apparut, à moi Daniel, après celle qui m'était apparue auparavant.
‌ʻI hono tolu taʻu ʻoe pule ʻae tuʻi ko Pelesasa, naʻe ai ʻae meʻa naʻe hā mai kiate au, ʻio, kiate au Taniela, ʻi he hili ange ia ʻaia naʻe tomuʻa hā mai.
2 Et je vis dans la vision; et il arriva, comme je regardais, que je me trouvais à Suse, la forteresse qui est dans la province d'Elam, et je vis dans la vision, et j'étais près du fleuve Oulaï.
Pea ne u mamata ki he meʻa hā mai; pea naʻe hoko ʻo pehē ʻi heʻeku mamata, ne u ʻi Susani ʻi he fale ʻoe tuʻi, ʻaia ʻoku ʻi he vahe fonua ʻo ʻIlami; pea ne u mamata ʻi he meʻa hā mai, pea naʻaku ʻi he veʻe vaitafe ko ʻUlai.
3 Je levai les yeux et je vis: et voici qu'un bélier se tenait devant le fleuve; il avait deux cornes; les deux cornes étaient hautes, mais l'une était plus haute que l'autre, et la plus haute s'élevait la dernière.
Pea ne u hanga hake hoku mata ʻo mamata, pea vakai, naʻe tuʻu ʻi he veʻe vaitafe ʻae sipitangata pea naʻe ʻiate ia ʻae nifo ʻe ua: pea naʻe māʻolunga ʻae ongo nifo; ka naʻe māʻolunga ʻae taha ʻi he taha, pea naʻe tupu fakamuimui ʻaia naʻe māʻolunga.
4 Je vis le bélier heurtant de ses cornes vers l'occident, vers le septentrion et vers le midi; aucune bête ne tenait devant lui, et personne ne délivrait de sa main; il faisait ce qu'il voulait et grandissait.
Ne u mamata ki he sipitangata naʻe ʻoho fano ki he potu hihifo, mo e tokelau mo e tonga; ko ia naʻe ʻikai faʻa tuʻu ʻi hono ʻao ha fanga manu kehe, pea naʻe ʻikai ai ha niʻihi ʻe lavaʻi ha fakahaofi mei hono nima; ka naʻa ne fai ki he anga ʻo hono loto, pea ne hoko ʻo lahi.
5 Et moi, je considérais avec attention, et voici qu'un jeune bouc venait de l'occident sur la face de toute la terre, sans toucher la terre, et le bouc avait entre les yeux une corne très apparente.
Pea ʻi heʻeku kei fakakaukau, vakai naʻe haʻu ha kosi tangata mei he potu hihifo ʻi he funga ʻo māmani kotoa pē, pea naʻe ʻikai te ne tuʻu ki he kelekele: pea naʻe ʻi he kosi ha nifo māsila ʻi he vahaʻa ʻo hono mata.
6 Il arriva jusqu'au bélier aux deux cornes, que j'avais vu se tenant devant le fleuve, et il courut contre lui dans l'ardeur de sa force.
Pea naʻa ne haʻu ki he sipitangata ʻaia naʻe ʻi ai ʻae nifo ʻe ua, ʻaia ne u mamata ʻoku tuʻu ʻi he veʻe vaitafe, pea naʻa ne ʻoho mālohi kiate ia ʻi heʻene lili.
7 Je le vis s'approcher du bélier; s'irritant contre lui, il frappa le bélier et lui brisa les deux cornes, sans que le bélier eut la force de se tenir devant lui; il le jeta par terre et le foula aux pieds, et personne ne délivrait le bélier de sa main.
Pea ne u mamata ki heʻene ʻunuʻunu atu ki he sipitangata, pea naʻa ne ʻoho mālohi kiate ia, pea ne taaʻi ʻae sipitangata, ʻo fesiʻi hono ongo nifo: pea naʻe ʻikai ha mālohi ʻi he sipitangata ke tuʻu ʻi hono ʻao, ka naʻa ne lī hifo ia ki he kelekele pea ne malaki ia: pea naʻe ʻikai ha taha ke fakahaofi ʻae sipitangata mei hono nima.
8 Le jeune bouc grandit extrêmement et, quand il fut devenu fort, la grande corne se brisa, et je vis quatre cornes s'élever à sa place vers les quatre vents du ciel.
Ko ia naʻe hoko ʻo lahi ʻaupito ʻae kosi tangata: pea ʻi he lolotonga ʻa ʻene mālohi naʻe fasi ʻae nifo māsila; pea ke fetongi ia, naʻe tupu hake ʻae nifo ʻe fā ki he feituʻu matangi ʻe fā ʻoe langi.
9 De l'une d'elles sortit une corne, petite, qui grandit beaucoup vers le midi, vers l'orient et vers le glorieux pays.
Pea naʻe tupu mei ha taha ʻiate kinautolu ha kihiʻi nifo siʻi, ʻaia naʻe tupu ʻo lahi ʻaupito, ki he potu tonga, pea mo e potu hahake, pea mo e fonua ʻoe monūʻia.
10 Elle grandit jusqu'à l'armée des cieux; elle fit tomber à terre une partie de cette armée et des étoiles, et les foula aux pieds.
Pea naʻe tupu ia ʻo lahi, ʻio, ʻo aʻu ki he ngaahi fetuʻu ʻoe langi, pea naʻa ne lī hifo ʻae kau māʻolunga niʻihi, pea mo e ngaahi fetuʻu ki he kelekele, ʻo ne malaki ʻakinautolu.
11 Elle grandit jusqu'au chef de l'armée et lui enleva le culte perpétuel, et le lieu de son sanctuaire fut renversé.
‌ʻIo, naʻa mo e ʻEiki ʻoe ngaahi tokolahi naʻa ne fai fakafielahi ki ai, pea naʻe taʻofi meiate ia ʻae feilaulau ʻaho, pea naʻe fakalieliaʻi hono potu tapu.
12 Et une armée a été livrée par infidélité, avec le culte perpétuel, et la corne a jeté la vérité par terre; elle l'a fait et elle a réussi.
Pea naʻe tuku kiate ia ʻae kautau ke taʻofi ʻaki ʻae feilaulau ʻaho koeʻuhi ko e angahala, pea naʻa ne fakahifo ki lalo ʻae moʻoni, pea naʻa ne faʻa fai mo tupu lelei.
13 Et j'entendis un saint qui parlait: et un autre saint dit à celui qui parlait: " Jusqu'à quand durera ce qu'annonce la vision touchant le culte perpétuel, le péché de désolation. ainsi que l'abandon du sanctuaire et de l'armée pour être foulés? "
Pea ne u fanongo ki he tokotaha ʻoe kau māʻoniʻoni naʻe lea, pea naʻe pehē ʻe he tokotaha kehe ʻoe kau māʻoniʻoni ki he tokotaha ko ia naʻe lea, “ʻE fēfē hono fuoloa ʻoe meʻa hā mai ki he feilaulau ʻaho, pea mo e angahala fakamalaʻia ʻaia ʻoku tukuange ai ʻae potu māʻoniʻoni, pea mo e kau tau ke moloki hifo ʻi he vaʻe?”
14 Il me dit: " Jusqu'à deux mille trois cents soirs et matins; puis le sanctuaire sera purifié. "
Pea naʻa ne pehē mai kiate ia, “ʻO aʻu ki hono ua afe ma tolungeau ʻoe ʻaho; ʻaia ʻe toki fakamaʻa ai ʻae potu māʻoniʻoni.”
15 Tandis que moi, Daniel, je voyais la vision et que j'en cherchais l'intelligence, voici que se tenait devant moi comme une figure d'homme.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, hili ʻeku mamata, ʻio, ko au Taniela, ki he meʻa hā mai, mo ʻeku kumi ki hono ʻuhinga, pea ʻiloange naʻe hangē ne tuʻu ʻi hoku ʻao ha tangata.
16 Et j'entendis une voix d'homme du milieu de l'Oulaï; elle cria et dit: " Gabriel, fais-lui comprendre la vision. "
Pea ne u fanongo ki he leʻo ʻoe tangata mei he vahaʻa ʻoe ongo kauvai ʻo ʻUlai, ʻaia naʻe ui ʻo pehē, “ʻE Kepeleli ke ke fakapotoʻi ʻae tangata ni ke ne ʻilo ʻae meʻa hā mai.”
17 Il vint alors près du lieu où je me tenais, et à son approche je fus effrayé, et je tombai sur ma face. Il me dit: " Comprends, fils de l'homme, que la vision est pour le temps de la fin. "
Ko ia naʻa ne haʻu ʻo ofi ki he potu ʻaia ne u tuʻu ai: pea ʻi heʻene haʻu ne u manavahē, pea ne u tō fakafoʻohifo ki hoku mata: pea ne pehē mai kiate au, “Ke ke ʻilo ʻe foha ʻoe tangata, he ka aʻu ki he ngataʻanga ʻoe kuonga ʻe hoko ai ʻae meʻa hā mai.”
18 Comme il me parlait, je tombai par terre sur ma face, frappé d'assoupissement; mais il me toucha et me fit tenir debout, au lieu où je me tenais.
Pea ʻi heʻene kei lea kiate au, naʻaku mohe maʻu mo hoku mata ki he kelekele: ka naʻa ne ala mai kiate au, pea fokotuʻu hake au.
19 Et il dit: " Voici que je vais t'apprendre ce qui arrivera au dernier temps de la colère; car c'est pour le temps de la fin.
Pea ne pehē, “Vakai, te u fakapotoʻi koe ʻi he ngaahi meʻa e hoko ʻi he ngataʻanga ʻoe houhau: koeʻuhi ʻe hoko ʻae ngataʻanga ʻi hono kuonga kuo tuʻutuʻuni.
20 Le bélier à deux cornes que tu as vu, ce sont les rois de Médie et de Perse;
“Ko e sipitangata ʻaia naʻa ke mamata ai naʻe ua hono nifo, ko e ngaahi tuʻi ʻo Mitia mo Peasia ia.
21 le bouc velu, c'est le roi de Javan, et la grande corne entre ses yeux, c'est le premier roi.
Pea ko e kosi fulufulu ko e tuʻi Kalisi ia; pea ko e nifo māsila ʻoku ʻi he vahaʻa ʻo hono ongo mata ko e ʻuluaki tuʻi ia.
22 Si cette corne s'est brisée, et si quatre cornes se sont dressées à sa place; c'est que quatre royautés s'élèveront de cette nation, mais sans avoir la même force.
Pea koeʻuhi foki naʻe fasi ia, pea tuʻu hake ai ʻae toko fā, ʻe tuʻu hake mei he puleʻanga ʻae puleʻanga ʻe fā, ka e ʻikai tatau mo hono mālohi ʻoʻona.
23 A la fin de leur domination, quand le nombre des infidèles sera complet, il s'élèvera un roi au dur visage et pénétrant les choses cachées.
“Pea ʻi he kuonga fakamui ʻo honau puleʻanga, ʻoka hoko ʻo kakato ʻae ngaahi angahala, ʻe tuʻu hake ha tuʻi ʻoku fofonga houhau, pea faʻa ʻiloʻi ʻae ngaahi kupuʻi lea ʻilongataʻa.
24 Sa force s'accroîtra, mais non par sa propre force; il fera de prodigieux ravages; il réussira dans ses entreprises; il ravagera les puissants et le peuple des saints.
Pea ko hono mālohi ʻe lahi ʻaupito, ka e ʻikai ʻi heʻene mālohi ʻaʻana: pea te ne fai ʻae fakaʻauha fakamanavahē, pea ʻe tupu pe ia mo faʻa fai, pea ʻe fakaʻauha ʻae kakai mālohi mo māʻoniʻoni.
25 A cause de son habileté, il fera prospérer la ruse dans sa main; il s'enorgueillira dans son cœur, et en pleine paix il fera périr beaucoup de gens; il s'élèvera contre le prince des princes, et il sera brisé sans la main d'un homme.
Pea ko e meʻa ʻi heʻene fai fakapotopoto foki, te ne ʻai ke ʻaonga ʻae kākā ʻi hono nima; pea te ne fakafuofua lahi ia ʻi hono loto, pea te ne fakaʻauha ʻae tokolahi ʻaki ʻae melino; pea te ne tuʻu hake foki ki he ʻEiki ʻoe ngaahi ʻeiki; ka e fesiʻi ia taʻeala ki ai ha nima.
26 La vision touchant le soir et le matin, qui a été exposée c'est la vérité. Mais toi, serre la vision, car elle se rapporte à un temps éloigné. "
Pea ko e meʻa hā mai ʻoe efiafi mo e pongipongi, ʻaia naʻe tala ʻoku moʻoni ia: ko ia ke ke tāpuni ke maʻu ʻae meʻa hā mai; he ko e meʻa ia ki he ngaahi ʻaho lahi.”
27 Et moi, Daniel, je tombai en défaillance et fus malade pendant plusieurs jours; puis je me levai et m'occupai des affaires du roi. J'étais stupéfait de ce que j'avais vu, et personne ne le comprenait.
Pea ko au Taniela ne u pongia, pea ne u mahaki ʻi he ngaahi ʻaho niʻihi; pea hili ia ne u tuʻu hake ʻo fai ʻae ngāue ʻae tuʻi: pea ne u ofo ʻi he meʻa hā mai, ka naʻe ʻikai ʻilo hono ʻuhinga ʻe ha taha.

< Daniel 8 >