< Sophonie 2 >

1 Recueillez-vous, rentrez en vous-mêmes, race sans pudeur,
Fakataha ʻakimoutolu, ʻio, fakataha, ʻae puleʻanga ʻoku ʻikai ke holi;
2 avant que le décret ait enfanté, que le jour ait passé comme la paille; avant que vienne sur vous l’ardeur de la colère de Yahweh, avant que vienne sur vous le jour de la colère de Yahweh.
‌ʻI he teʻeki ke ʻomi ʻae tuʻutuʻuni ʻe he ʻaho, ʻaia ʻalu atu ʻo hangē ko e kafukafu, ʻi he teʻeki ke hoko kiate kimoutolu ʻae houhau kakaha ʻo Sihova, ʻi he teʻeki ke hoko kiate kimoutolu ʻae ʻaho ʻoe tuputāmaki ʻo Sihova.
3 Cherchez Yahweh, vous tous humbles du pays, qui avez pratiqué sa loi; recherchez la justice, recherchez l’humilité. Peut-être serez-vous à l’abri au jour de la colère de Yahweh!...
Mou kumi kia Sihova, ʻakimoutolu kotoa pē ʻae angamalū ʻoe fonua, kuo mou fai ʻa ʻene fakamaau; kumi ki he māʻoniʻoni, kumi ki he angamalū: heiʻilo ʻe fufū ʻakimoutolu ʻi he ʻaho ʻoe houhau ʻo Sihova.
4 Car Gaza sera abandonnée, et Ascalon réduite en désert; on chassera Azot en plein midi, et Accaron sera déracinée.
Koeʻuhi ʻe liʻaki ʻa Kesa, pea fakaʻauha ʻa ʻAsikeloni: te nau kapusi ʻa ʻAsitoti ʻi he hoʻatā, pea ʻe taʻaki fuʻu ʻa Ekiloni.
5 Malheur aux habitants de la région de la mer, à la nation des Crétois! La parole de Yahweh est prononcée contre vous, Canaan, terre des Philistins: « Et je te détruirai en sorte qu’il ne te reste plus d’habitants. »
Ke malaʻia ki he kakai ʻoe matātahi, ko e puleʻanga ʻoe kakai Kiliti! ʻOku ʻiate kimoutolu ʻae folofola ʻa Sihova; ʻE Kēnani, ko e fonua ʻoe kakai Filisitia, naʻa mo koe, te u fakaʻauha koe, ke ʻoua naʻa ai ha taha ʻe nofo ai.
6 La région de la mer deviendra des pâturages, des grottes de bergers et des parcs de moutons.
Pea ʻe hoko ʻae matātahi ko e ngaahi nofoʻanga, mo e ngaahi fale maʻa e kau tauhi sipi, mo e ngaahi lotoʻā maʻa e fanga sipi.
7 Ce sera un territoire pour le reste de la maison de Juda, ils y paîtront leurs troupeaux; le soir, ils prendront leur gîte dans les maisons d’Ascalon, car Yahweh, leur Dieu, les visitera et les rétablira.
Pea ʻe tuku ʻae fonua maʻa e toenga ʻoe fale ʻo Siuta; te nau kai ai: te nau tokoto ʻi he ngaahi fale ʻo ʻAsikeloni ʻi he efiafi: koeʻuhi ʻe ʻaʻahi kiate kinautolu ʻa honau ʻOtua ko Sihova, pea ʻe liliu ai honau fakapōpula.
8 J’ai entendu les insultes de Moab, et les outrages des fils d’Ammon, qui insultaient mon peuple, et s’agrandissaient aux dépens de ses frontières.
Kuo u fanongo ki he valoki ʻa Moape, mo e ngaahi manuki ʻae fānau ʻa ʻAmoni, ʻaia kuo nau lauʻikoviʻi ai ʻa hoku kakai, mo fakahikihiki ʻakinautolu ki honau fonua.
9 C’est pourquoi, je suis vivant, — oracle de Yahweh des armées, le Dieu d’Israël: Moab sera comme Sodome, et les fils d’Ammon comme Gomorrhe: un lieu livré aux orties, une carrière de sel, un désert à jamais. Le reste de mon peuple le pillera, et ce qui demeurera de ma nation, les aura en héritage.
Ko ia ʻoku pehē ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ko e ʻOtua ʻo ʻIsileli, ʻOku ou moʻui, pea ko e moʻoni ʻe hangē ko Sotoma ʻa Moape, pea ko e fānau ʻa ʻAmoni ʻe hangē ko Komola, ʻio, ko e potu ʻoe ʻakau veli, mo e ngaahi luo māsima, mo e fakaʻauha tuʻumaʻu: ʻe maumauʻi ʻakinautolu ʻe he toe ʻo ʻeku kakai, pea ʻe maʻu ʻakinautolu ʻe he toenga ʻo ʻeku kakai.
10 Cela leur arrivera pour leur orgueil, parce qu’ils ont été méprisants et insolents, contre le peuple de Yahweh des armées.
‌ʻE maʻu eni ʻekinautolu, ko e meʻa ʻi heʻenau fielahi, koeʻuhi kuo nau valoki, mo fakahikihiki ʻakinautolu, ki he kakai ʻo Sihova ʻoe ngaahi kautau.
11 Yahweh sera un objet de terreur pour eux, car il anéantira tous les dieux de la terre; et devant lui se prosterneront, chacun de son lieu, les habitants de toutes les îles des nations.
‌ʻE fakailifia ʻa Sihova kiate kinautolu: he te ne fakahonge ʻae ngaahi ʻotua kotoa pē ʻoe fonua; pea ʻe lotu ʻae kakai kiate ia, taki taha ʻi hono potu, ʻio, ko e ngaahi ʻotu motu kotoa pē ʻoe hiteni.
12 Vous aussi, Ethiopiens!... Ils seront transpercés par mon épée.
ʻAkimoutolu foki, ʻae kakai ʻItiopea, ʻe tāmateʻi ʻakimoutolu ʻe heʻeku heletā.
13 Il étendra aussi sa main contre le nord, il détruira Assur, et il fera de Ninive une solitude, aride comme le désert.
Pea ʻe mafao atu ʻe ia ʻa hono nima ki he tokelau, mo maumauʻi ʻa ʻAsilia; pea te ne ngaohi ʻa Ninive ko e fakaʻauha, pea mōmoa ʻo hangē ko e toafa.
14 Au milieu d’elle prendront leur gîte des troupeaux, des animaux de toute espèce; même le pélican, même le hérisson se logeront sur ses chapiteaux; on entendra des chants dans les fenêtres, la désolation sera sur le seuil, car on a mis à nu les boiseries de cèdres.
Pea ʻe tokoto ʻae fanga sipi ʻi he lotolotonga ʻo ia, ʻae fanga manu kotoa pē ʻoe ngaahi puleʻanga; ʻe fakatou nofo ʻae komolane mo e pitane ʻi he funga matapā ʻi ʻolunga; ʻe hiva ʻa honau leʻo ʻi he ngaahi matapā sioʻata; ʻe ʻi he ngaahi lakaʻanga ʻoe matapā ʻae fakaʻauha: he te ne veteki ʻae ngāue ʻoe sita.
15 C’est là la ville joyeuse, assise avec assurance, qui disait en son cœur: « Moi, et rien que moi! » Comment est-elle devenue un désert, une demeure pour les bêtes? Quiconque passera sur elle sifflera et agitera la main.
Ko eni ʻae kolo fakafiefia ʻaia naʻe nofo fakafiemālie kovi, ʻaia naʻe pehē ʻi hono loto, Ko au, pea ʻoku ʻikai ha tokotaha mo au: hono ʻikai kuo hoko ia ko e fakaʻauha, ko e potu ke tokoto ai ʻae fanga manu! ʻE taki taha ʻiseʻisa mo ʻalu atu ʻiate ia, mo tupetupeʻi hono nima.

< Sophonie 2 >