< Sananlaskujen 26 >

1 Yhtä vähän kuin lumi kesällä ja sade elonaikana soveltuu tyhmälle kunnia.
Kao snijeg ljeti ili kiša o žetvi, tako pristaju počasti bezumnomu.
2 Kuin liitävä lintu, kuin lentävä pääskynen on aiheeton kirous: ei se toteen käy.
Kao vrabac kad prhne i lastavica kad odleti, tako se i bezrazložna kletva ne ispunja.
3 Hevoselle ruoska, aasille suitset, tyhmille vitsa selkään!
Bič konju, uzda magarcu, a šiba leđima bezumnika.
4 Älä vastaa tyhmälle hänen hulluutensa mukaan, ettet olisi hänen kaltaisensa sinäkin.
Ne odgovaraj bezumniku po njegovoj ludosti, da mu i sam ne postaneš jednak.
5 Vastaa tyhmälle hänen hulluutensa mukaan, ettei hän itseänsä viisaana pitäisi.
Odgovori bezumniku po ludosti njegovoj, da se ne bi učinio sam sebi mudar.
6 Jalat altaan katkaisee ja vääryyttä saa juoda, joka sanan lähettää tyhmän mukana.
Odsijeca noge sebi i gorčinu pije tko po bezumnom poruke šalje.
7 Velttoina riippuvat halvatun sääret; samoin sananlasku tyhmäin suussa.
Klecava bedra u hromoga - mudra je izreka u ustima bezumničkim.
8 Yhtä kuin sitoisi kiven linkoon kiinni, on antaa kunniaa tyhmälle.
Kamen za praćku vezuje tko bezumnom iskazuje čast.
9 Kuin ohdake, joka on osunut juopuneen käteen, on sananlasku tyhmäin suussa.
Trnovita grana u ruci pijanice: mudra izreka u ustima bezumnika.
10 Kuin jousimies, joka kaikkia haavoittaa, on se, joka tyhmän pestaa, kulkureita pestaa.
Strijelac koji ranjava sve prolaznike: takav je onaj tko unajmljuje bezumnika.
11 Kuin koira, joka palajaa oksennuksilleen, on tyhmä, joka yhä uusii hulluuksiansa.
Bezumnik se vraća svojoj ludosti kao što se pas vraća na svoju bljuvotinu.
12 Näet miehen, viisaan omissa silmissään-enemmän on toivoa tyhmästä kuin hänestä.
Vidiš li čovjeka koji se sam sebi mudrim čini? Znaj, i od bezumnika ima više nade nego od njega!
13 Laiska sanoo: "Tuolla tiellä on leijona, jalopeura torien vaiheilla".
Lijenčina veli: “Zvijer je na putu, i lav je na ulicama.”
14 Ovi saranoillaan kääntyilee, laiska vuoteellansa.
Kao što se vrata okreću na stožerima svojim, tako i lijenčina na postelji svojoj.
15 Laiska pistää kätensä vatiin; ei viitsi sitä viedä suuhunsa jälleen.
Lijenčina umače ruku u zdjelu, ali je ne može prinijeti ustima.
16 Laiska on omissa silmissään viisaampi kuin seitsemän, jotka vastaavat taitavasti.
Lijenčina se čini sebi mudrijim od sedmorice koji umno odgovaraju.
17 Kulkukoiraa korviin tarttuu se, joka syrjäisten riidasta suuttuu.
Psa za uši hvata tko se, u prolazu, umiješa u raspru koja ga se ne tiče.
18 Kuin mieletön, joka ammuskelee tulisia surmannuolia,
Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt,
19 on mies, joka pettää lähimmäisensä ja sanoo: "Leikillähän minä sen tein".
takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli: “Samo se našalih.”
20 Halkojen loppuessa sammuu tuli, ja panettelijan poistuessa taukoaa tora.
Kad nestane drva, oganj se gasi, i kad više nema klevetnika, prestaje svađa.
21 Hehkuksi hiilet, tuleksi halot, riidan lietsomiseksi toraisa mies.
Ugljen je za žeravnicu i drvo za oganj, a svadljivac da raspaljuje svađu.
22 Panettelijan puheet ovat kuin herkkupalat ja painuvat sisusten kammioihin asti.
Klevetnikove su riječi kao slastice: spuštaju se u dno utrobe.
23 Kuin hopeasilaus saviastian pinnalla ovat hehkuvat huulet ja paha sydän.
Srebrna gleđa preko zemljana suđa: laskave usne i opako srce.
24 Vihamies teeskentelee huulillaan, mutta hautoo petosta sydämessänsä.
Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prijevaru;
25 Jos hän muuttaa suloiseksi äänensä, älä häntä usko, sillä seitsemän kauhistusta hänellä on sydämessä.
ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori, jer u srcu mu je sedam grdila;
26 Vihamielisyys kätkeytyy kavalasti, mutta seurakunnan kokouksessa sen pahuus paljastuu.
ako himbom skriva mržnju, njegova će se opačina otkriti na zboru.
27 Joka kuopan kaivaa, se itse siihen lankeaa; ja joka kiveä vierittää, sen päälle se takaisin vyörähtää.
Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje.
28 Valheellinen kieli vihaa omia ruhjomiansa, ja liukas suu saa turmiota aikaan.
Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.

< Sananlaskujen 26 >