< Psalmien 108 >

1 Psalmi, Davidin veisu. Jumala! minun sydämeni on valmis: minä veisaan ja kiitän, niin myös minun kunniani.
Gotovo je srce moje, Bože; pjevaæu i hvaliæu zajedno sa slavom svojom.
2 Nouse, psaltari ja kantele; minä nousen varhain.
Preni se psaltire i gusle, ustaæu rano.
3 Sinua, Herra, minä kiitän kansain seassa: minä veisaan sinulle kiitosta sukukunnissa.
Slaviæu tebe, Gospode, po narodima, pojaæu tebi po plemenima.
4 Sillä sinun armos on suuri ylitse taivasten, ja sinun totuutes hamaan pilviin asti.
Jer je svrh nebesa milost tvoja i do oblaka istina tvoja.
5 Korota sinuas, Jumala, taivasten ylitse ja kunnias kaiken maan ylitse,
Uzvisi se više nebesa, Bože, i po svoj zemlji neka bude slava tvoja!
6 Että sinun rakkaat ystäväs vapaaksi tulisivat; auta oikialla kädelläs, ja kuule minun rukoukseni.
Da bi se izbavili mili tvoji, pomozi desnicom svojom, i usliši me.
7 Jumala on puhunut pyhässänsä, siitä minä iloitsen: minä jaan Sikemin, ja mittaan Sukkotin laakson.
Bog reèe u svetinji svojoj: “veseliæu se, razdijeliæu Sihem, i dolinu Sokot razmjeriæu.
8 Gilead on minun, Manasse on myös minun, ja Ephraim on minun pääni väkevyys: Juuda on minun päämieheni;
Moj je Galad, moj je Manasija, Jefrem je krjepost glave moje, Juda skiptar moj.
9 Moab on minun pesinastiani, minä venytän kenkäni Edomin päälle: Philistealaisten ylitse minä iloitsen.
Moav je èaša iz koje se umivam, Edomu æu pružiti obuæu svoju; nad zemljom Filistejskom popijevaæu.”
10 Kuka vie minua vahvaan kaupunkiin? kuka vie minua Edomiin?
Ko æe me odvesti u tvrdi grad? ko æe me otpratiti do Edoma?
11 Etkös sinä, Jumala, joka meitä heittänyt olet pois? Ja etkös mene ulos, Jumala, meidän sotaväkemme kanssa?
Zar neæeš ti, Bože, koji si nas odbacio, i ne ideš, Bože, s vojskama našim?
12 Saata meille apua tuskissamme; sillä ihmisten apu on turha.
Daj nam pomoæ u tjeskobi, obrana je èovjeèija uzalud.
13 Jumalassa me tahdomme urhoollisia töitä tehdä; ja hän polkee meidän vihollisemme alas.
Bogom smo jaki; on gazi neprijatelje naše.

< Psalmien 108 >