Hiob 9
1 Hiob ɖo eŋu nɛ gblɔ be,
Job progovori i reče:
2 “Vavã menya be esia nye nyateƒe, gake aleke amegbetɔ kodzogbea anɔ dzɔdzɔe le Mawu ŋkumee?
“Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
3 Togbɔ be anye ame ƒe didi be yeahe nya kplii hã la, mate ŋu aɖo nya ɖeka pɛ hã ŋu nɛ le nya akpe dome o.
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
4 Eƒe nunya de to, eƒe ŋusẽ keke ta, ame kae tso ɖe eŋu kpɔ gbe abixɔxɔ?
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
5 Emli towo ɖa gake womenya o eye wòtrɔ wo bu anyi le eƒe dziku me.
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
6 Eʋuʋu anyigba le enɔƒe eye wòna eƒe sɔtiwo ʋuʋu kpekpekpe.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
7 Eƒoa nu na ɣe eye meklẽna o, etsɔa nu xea ɣletiviwo ŋkume ale be womeklẽna o.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
8 Eya ɖekae keke dziƒowo me eye wòzɔa ƒutsotsoewo dzi.
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
9 Eyae wɔ ɣletivi siwo woyɔna be, Avutɔ, Koklovinɔ kple Atifieŋu kple dzieheɣletiviwo.
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
10 Ewɔ nu dzɔtsu siwo me dzodzro meli o eye wòwɔ nukunu siwo mele xexlẽme o.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
11 Ne eva to ŋunye yi la, nyemate ŋu akpɔe o, ne etso eme va yi la, nyemate ŋu adze sii o.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
12 Ne exɔ nu le ame si sesẽtɔe la, ame kae ate ŋu aɖo asi edzi? Ame kae ate ŋu agblɔ nɛ be, ‘Nu kae nye ema wɔm nèle?’
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
13 Mawu meɖoa asi eƒe dziku dzi o, Rahab ƒe aʋakɔwo gɔ̃ hã bɔbɔ ɖe eƒe afɔ te.
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
14 “Eya ta aleke nye ya mate ŋu aɖe ɖeklemie? Afi ka makpɔ nyawo le atsɔ ahe nya kplii?
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
15 Togbɔ be nyemedze agɔ o hã la, nyemate ŋu aɖo nya ŋu nɛ o. Kuku ko mate ŋu aɖe na nye Ʋɔnudrɔ̃la be wòakpɔ nublanui nam.
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
16 Ne meyɔe eye wòtɔ nam gɔ̃ hã la, nyemebu be aɖo tom o.
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
17 Atsɔ ahomya agbãm gudugudu eye wòadzi nye abiwo ɖe edzi dzodzro.
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
18 Maɖe mɔ nam be magakpɔ gbɔdzɔe o, ke boŋ ana vevesese nakpɔ ŋusẽ ɖe dzinye.
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
19 Ne ŋusẽ ƒe nya wònye la, kpɔ ɖa, ŋusẽtɔe wònye! Ke ne enye ʋɔnudɔdrɔ̃ ƒe nya la, ame kae akplɔe ayi ʋɔnui?
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
20 Ne nyemeɖi fɔ o gɔ̃ hã la, nye nu abu fɔm, eye ne nyemedze agɔ o hã la, abu fɔm.
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
21 “Togbɔ be nyemeɖi fɔ o hã la, nyemetsɔ ɖeke le eme na ɖokuinye o eye medo vlo nye ŋutɔ nye agbe.
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
22 Wo katã le ɖeka eya ta megblɔ be, ‘Etsrɔ̃a ame maɖifɔ kple ame vɔ̃ɖi la siaa.’
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
23 Ne ameƒoti he ku vɛ kpata la, eɖea alɔme le ame maɖifɔ ƒe mɔkpɔkpɔ bubu ŋuti.
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
24 Ne anyigba aɖe ge ɖe ame vɔ̃ɖi ƒe asi me la, ekema etsyɔa nu mo na eƒe ʋɔnudrɔ̃lawo. Ne menye eyae o ɖe, ekema ame kae?
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
25 “Nye ŋkekewo le du ɖim wu duƒula, wodzo dzo kabakaba dzidzɔ aɖeke manɔmee.
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
26 Wozɔ mii va yi abe aƒlaʋuwo ene eye abe hɔ̃woe de agba anyi be yewoaƒo nu le anyigba ene.
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
27 Ne megblɔ be, ‘Maŋlɔ nye konyifafa be eye madzudzɔ adãɖoɖo, aɖo nukomo la,’
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
28 ekema nye fukpekpewo katã doa ŋɔdzi nam elabena menyae be màbum fɔmaɖilae o.
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
29 Esi wobum fɔɖilae xoxo ɖe, nu ka tae maganɔ ʋiʋlim dzodzro?
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
30 Ne mele tsi kple tsiledzalẽ eye metsɔ nunyadzalẽ klɔ asi gɔ̃ hã la,
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
31 aganyrɔm ɖe anyiʋe me, ale be manyɔ ŋu na nye awuwo gɔ̃ hã.
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
32 “Menye amee wònye abe nye ene ne maɖo nya ŋu nɛ, be makplɔe ayi ʋɔnui ahe nya kplii o.
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
33 Ne ame aɖe ɖe wòli aƒo nu le mía dome, ada asi ɖe mí ame evea dzi
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
34 ame si aɖe Mawu ƒe ameƒoti ɖa le ŋutinye, ale be eƒe ŋɔdzi magado vɔvɔ̃ nam o la, ne anyo.
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
35 Ekema maƒo nu na eya amea mavɔmavɔ̃e, gake abe ale si wòle nam fifia ene la, nyemate ŋui o.”
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
