< Psalmaro 103 >
1 De David. Benu, ho mia animo, la Eternulon, Kaj mia tuta internaĵo Lian sanktan nomon.
Davidova. Blagoslavljaj, duša moja, Gospoda; in vse osrčje moje svetost njegovo.
2 Benu, ho mia animo, la Eternulon, Kaj ne forgesu ĉiujn Liajn bonfarojn.
Blagoslavljaj, duša moja, Gospoda; in ne pozabi nobene dobrote njegove,
3 Li pardonas ĉiujn viajn pekojn, Li sanigas ĉiujn viajn malsanojn;
Kateri ti odpušča vse tvoje krivice, kateri ozdravlja vse bolezni tvoje;
4 Li savas de la tombo vian vivon, Li kronas vin per boneco kaj favorkoreco;
Kateri otima iz jame življenje tvoje, kateri te odeva z milostjo in usmiljenjem;
5 Li satigas per bonaĵoj vian maljunan aĝon, Ke via juneco renoviĝas kiel ĉe aglo.
Kateri napolnjuje z vsem dobrim usta tvoja, da se hraniš čilega kakor orel, kakor otročja leta tvoja.
6 La Eternulo faras justecon kaj juĝon al ĉiuj prematoj.
Kar je pravično, dela Gospod, in sodbe vsem zatiranim.
7 Li sciigis Siajn vojojn al Moseo, Siajn farojn al la Izraelidoj.
Razodel je Mojzesu pota svoja, naslednikom Izraelovim svoja dela.
8 Favorkora kaj kompatema estas la Eternulo, Longetolerema kaj tre bona.
Usmiljen je in milosten Gospod; potrpežljiv in obilen v dobrotah.
9 Ne eterne Li indignas, Kaj ne por ĉiam Li koleras.
Ne prepira se vekomaj; in večno ne hrani jeze.
10 Ne laŭ niaj pekoj Li agis kun ni, Kaj ne laŭ niaj krimoj Li redonis al ni.
Ne dela nam po grehih naših, in ne povrača nam po naših krivicah;
11 Ĉar kiel alte estas la ĉielo super la tero, Tiel granda estas Lia boneco por tiuj, kiuj Lin timas.
Temuč, kakor visoka so nebesa nad zemljo, močna je milost njegova proti njim, kateri se ga bojé.
12 Kiel malproksime estas la oriento de la okcidento, Tiel Li malproksimigis de ni niajn pekojn.
Kakor daleč je vzhod od zahoda, daleč od nas odvrača pregreške naše.
13 Kiel patro korfavoras filojn, Tiel la Eternulo korfavoras tiujn, kiuj Lin timas.
Kakor se usmili oče otrok, usmili se Gospod njih, ki se ga bojé.
14 Ĉar Li scias nian esencon; Li memoras, ke ni estas polvo.
Ker on pozna podobo našo, spominja se, da smo prah.
15 La tagoj de homo estas kiel herbo; Kiel floro de kampo, tiel li floras.
Da so senu podobni človeka dnevi, kakor poljska cvetica, tako on cveté.
16 Pasas super ĝi vento, kaj ĝi jam ne ekzistas; Kaj ĝia loko ĝin jam ne rekonas.
Ko veter potegne čeznjo, skoraj je ni, in je ni več zagledati na mestu njenem.
17 Sed la boneco de la Eternulo daŭras eterne al tiuj, kiuj Lin timas, Kaj Lia bonfaremeco iras ĝis la pranepoj,
Milost pa Gospodova je od veka do veka proti njim, ki se ga bojé, in pravica proti vnukom.
18 Kiuj observas Lian interligon Kaj memoras Liajn ordonojn por ilin plenumi.
Proti njim, ki hranijo zavezo njegovo, in proti njim, ki se spominjajo njegovih zapovedi, da jih izpolnjujejo.
19 La Eternulo starigis en la ĉielo Sian tronon; Kaj Lia reĝeco regas ĉion.
Gospod je v nebesih postavil prestol svoj, in kraljestvo njegovo gospoduje ljudém.
20 Benu la Eternulon Liaj anĝeloj, potencaj per sia forto, Kiuj plenumas Lian vorton, Por ke oni obeu la voĉon de Lia vorto.
Blagoslavljajte Gospoda, angeli njegovi, premogočni v moči, ki izpolnjujete besedo njegovo in poslušate glas njegove besede.
21 Benu la Eternulon ĉiuj Liaj ĉirkaŭantoj, Liaj servantoj, kiuj plenumas Lian volon.
Blagoslavljajte Gospoda, vse vojske njegove, služabniki njegovi izpolnjujoči voljo njegovo.
22 Benu la Eternulon ĉiuj Liaj kreitaĵoj, En ĉiuj lokoj de Lia regado. Benu, ho mia animo, la Eternulon.
Blagoslavljajte Gospoda, vsa dela njegova po vseh krajih njegovega gospostva; blagoslavljaj, duša moja Gospoda!