< Psalms 17 >
1 A Prayer of David. Hear, O Jehovah, righteousness, attend my cry, Give ear [to] my prayer, without lips of deceit.
Usliši, Gospode, pravdu, èuj glas moj, primi u uši molitvu moju ne iz usta lažljivijeh.
2 From before thee my judgment doth go out; Thine eyes do see uprightly.
Od lica tvojega neka izaðe sud moj, oèi tvoje neka pogledaju na pravicu.
3 Thou hast proved my heart, Thou hast inspected by night, Thou hast tried me, Thou findest nothing; My thoughts pass not over my mouth.
Ispitaj srce moje, obidi noæu; u ognju me okušaj, i neæeš naæi nepravde moje.
4 As to doings of man, Through a word of Thy lips I have observed The paths of a destroyer;
Usta se moja ne dohvataju djela ljudskih; radi rijeèi usta tvojih držim se putova oštrih.
5 To uphold my goings in Thy paths, My steps have not slidden.
Utvrdi stope moje na stazama svojim da ne zalaze koraci moji.
6 I — I called Thee, for Thou dost answer me, O God, incline Thine ear to me, hear my speech.
Tebe prizivljem, jer æeš me uslišiti, Bože! prigni k meni uho svoje, i èuj rijeèi moje.
7 Separate wonderfully Thy kindness, O Saviour of the confiding, By Thy right hand, from withstanders.
Pokaži divnu milost svoju, koji izbavljaš one koji se u te uzdaju od onijeh koji se protive desnici tvojoj.
8 Keep me as the apple, the daughter of the eye; In shadow of Thy wings thou dost hide me.
Èuvaj me kao zjenicu oka: sjenom krila svojih zakloni me
9 From the face of the wicked who spoiled me. Mine enemies in soul go round against me.
Od bezbožnika koji na me napadaju, od neprijatelja duše moje, koji su me opkolili.
10 Their fat they have closed up, Their mouths have spoken with pride:
Srce svoje zatvoriše; ustima svojim govore oholo.
11 'Our steps now have compassed [him];' Their eyes they set to turn aside in the land.
Izagnavši me opet su oko mene; oèi su svoje uprli da me obore na zemlju.
12 His likeness as a lion desirous to tear, As a young lion dwelling in secret places.
Oni su kao lav koji hoæe da rastrže, i kao laviæ koji sjedi u potaji.
13 Arise, O Jehovah, go before his face, Cause him to bend. Deliver my soul from the wicked, Thy sword,
Ustani, Gospode, preteci ih, obori ih. Odbrani dušu moju maèem svojim od bezbožnika,
14 From men, Thy hand, O Jehovah, From men of the world, their portion [is] in life, And [with] Thy hidden things Thou fillest their belly, They are satisfied [with] sons; And have left their abundance to their sucklings.
Rukom svojom, Gospode, od ljudi ovijeh, od ljudi ovoga svijeta, kojima je dio ovaj život, kojima si trbuh napunio svoga bogatstva, da æe im i sinovi biti siti i ostatak ostaviti svojoj djeci.
15 I — in righteousness, I see Thy face; I am satisfied, in awaking, [with] Thy form!
A ja æu u pravdi gledati lice tvoje; kad se probudim, biæu sit od prilike tvoje.