Psalms 12

1 To the Overseer, on the octave. — A Psalm of David. Save, Jehovah, for the saintly hath failed, For the stedfast have ceased From the sons of men:

Pomagaj, Gospode; jer nesta svetijeh, jer je malo vjernijeh meðu sinovima èovjeèijim.

2 Vanity they speak each with his neighbour, Lip of flattery! With heart and heart they speak.

Laž govore jedan drugome, usnama lažljivijem govore iz srca dvolièna.

3 Jehovah doth cut off all lips of flattery, A tongue speaking great things,

Istrijebiæe Gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi,

4 Who said, 'By our tongue we do mightily: Our lips [are] our own; who [is] lord over us?'

Ljude, koji govore: jezikom smo jaki, usta su naša u nas, ko je gospodar nad nama?

5 Because of the spoiling of the poor, Because of the groaning of the needy, Now do I arise, saith Jehovah, I set in safety [him who] doth breathe for it.

Videæi stradanje nevoljnih i uzdisanje ništih, sad æu ustati, veli Gospod, i izbaviti onoga kome zlobe.

6 Sayings of Jehovah [are] pure sayings; Silver tried in a furnace of earth refined sevenfold.

Rijeèi su Gospodnje rijeèi èiste, srebro u vatri oèišæeno od zemlje, sedam puta pretopljeno.

7 Thou, O Jehovah, dost preserve them, Thou keepest us from this generation to the age.

Ti æeš nas, Gospode, odbraniti, i saèuvati nas od roda ovoga dovijeka.

8 Around the wicked walk continually, According as vileness is exalted by sons of men!

Bezbožnici idu naokolo; kad se oni podižu, sramote se sinovi èovjeèiji.