Psalms 9
1 In to the ende, for the pryuytees of the sone, the salm of Dauid. Lord, Y schal knouleche to thee in al myn herte; Y schal telle alle thi merueils.
Hvalim te, Gospode, iz svega srca svojega, kazujem sva èudesa tvoja.
2 Thou hiyeste, Y schal be glad, and Y schal be fulli ioieful in thee; Y schal synge to thi name.
Radujem se i veselim se o tebi, pjevam imenu tvojemu, višnji!
3 For thou turnest myn enemy abac; thei schulen be maad feble, and schulen perische fro thi face.
Neprijatelji se moji vratiše natrag, spotakoše se i nesta ih ispred lica tvojega;
4 For thou hast maad my doom and my cause; thou, that demest riytfulnesse, `hast set on the trone.
Jer si svršio sud moj i odbranio me; sio si na prijesto, sudija pravedni.
5 Thou blamedist hethene men, and the wickid perischide; thou hast do awei the name of hem in to the world, and in to the world of world.
Rasrdio si se na narode i ubio bezbožnika, ime si im zatro dovijeka, zasvagda.
6 The swerdis of the enemy failiden in to the ende; and thou hast distried the citees of hem. The mynde of hem perischide with sown;
Neprijatelju nesta maèeva sasvijem; gradove ti si razvalio; pogibe spomen njihov.
7 and the Lord dwellith with outen ende. He made redi his trone in doom; and he schal deme the world in equite,
Ali Gospod uvijek živi; spremio je za sud prijesto svoj.
8 he schal deme puplis in riytfulnesse.
On æe suditi vasionome svijetu po pravdi, usudiæe narodima pravo.
9 And the Lord is maad refuyt, `ether help, `to a pore man; an helpere in couenable tymes in tribulacioun.
Gospod je utoèište ubogome, utoèište u nevolji.
10 And thei, that knowen thi name, haue hope in thee; for thou, Lord, hast not forsake hem that seken thee.
U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje, jer ne ostavljaš onijeh koji te traže, Gospode!
11 Synge ye to the Lord, that dwellith in Syon; telle ye hise studyes among hethene men.
Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova;
12 God foryetith not the cry of pore men; for he hath mynde, and sekith the blood of hem.
Jer on osveæuje krv, pamti je; ne zaboravlja jauka nevoljnijeh.
13 Lord, haue thou merci on me; se thou my mekenesse of myn enemyes.
Smiluj se na me, Gospode; pogledaj kako stradam od neprijatelja svojih, ti, koji me podižeš od vrata smrtnijeh,
14 Which enhaunsist me fro the yatis of deeth; that Y telle alle thi preisyngis in the yatis of the douyter of Syon.
Da bih kazivao sve hvale tvoje na vratima kæeri Sionove, i slavio spasenje tvoje.
15 Y schal `be fulli ioyeful in thin helthe; hethene men ben fast set in the perisching, which thei maden. In this snare, which thei hidden, the foot of hem is kauyt.
Popadaše narodi u jamu, koju su iskopali; u zamku, koju su sami namjestili, uhvati se noga njihova.
16 The Lord makynge domes schal be knowun; the synnere is takun in the werkis of hise hondis.
Poznaše Gospoda; on je sudio; u djela ruku svojih zaplete se bezbožnik.
Vratiæe se u pakao bezbožnici, svi narodi koji zaboravljaju Boga; (Sheol h7585)
18 For the foryetyng of a pore man schal not be in to the ende; the pacience of pore men schal not perische in to the ende.
Jer neæe svagda biti zaboravljen ubogi, i nada nevoljnicima neæe nigda poginuti.
19 Lord, rise thou vp, a man be not coumfortid; folkis be demyd in thi siyt.
Ustani, Gospode, da se ne posili èovjek, i da prime narodi sud pred tobom.
20 Lord, ordeine thou a lawe makere on hem; wite folkis, that thei ben men.
Pusti, Gospode, strah na njih; neka poznadu narodi da su ljudi.
