< Psalms 22 >
1 To ouercome, for `the morewtid hynd; the salm of Dauid. God, my God, biholde thou on me, whi hast thou forsake me? the wordis of my trespassis ben fer fro myn helthe.
Zborovođi. Po napjevu “Košuta u zoru”. Psalam. Davidov. Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga.
2 Mi God, Y schal crye bi dai, and thou schalt not here; and bi nyyt, and not to vnwisdom to me.
Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka.
3 Forsothe thou, the preisyng of Israel, dwellist in holynesse;
A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova!
4 oure fadris hopiden in thee, thei hopiden, and thou delyueridist hem.
U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi;
5 Thei crieden to thee, and thei weren maad saaf; thei hopiden in thee, and thei weren not schent.
k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu.
6 But Y am a worm, and not man; the schenschip of men, and the outcastyng of the puple.
A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir.
7 Alle men seynge me scorneden me; thei spaken with lippis, and stiriden the heed.
Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom:
8 He hopide in the Lord, delyuere he hym; make he hym saaf, for he wole hym.
“U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”
9 For thou it art that drowist me out of the wombe, thou art myn hope fro the tetis of my modir;
Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke.
10 in to thee Y am cast forth fro the wombe. Fro the wombe of my modir thou art my God; departe thou not fro me.
Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj.
11 For tribulacioun is next; for noon is that helpith.
Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne.
12 Many calues cumpassiden me; fatte bolis bisegiden me.
Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene.
13 Thei openyden her mouth on me; as doith a lioun rauyschynge and rorynge.
Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče.
14 I am sched out as watir; and alle my boonys ben scaterid. Myn herte is maad, as wex fletynge abrood; in the myddis of my wombe.
Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim.
15 Mi vertu driede as a tiyl stoon, and my tunge cleuede to my chekis; and thou hast brouyt forth me in to the dust of deth.
Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene.
16 For many doggis cumpassiden me; the counsel of wickid men bisegide me. Thei delueden myn hondis and my feet;
Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge,
17 thei noumbriden alle my boonys. Sotheli thei lokiden, and bihelden me;
sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me.
18 thei departiden my clothis to hem silf, and thei senten lot on my cloth.
Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.
19 But thou, Lord, delaie not thin help fro me; biholde thou to my defence.
Ali ti, o Jahve, daleko mi ne budi; snago moja, pohiti mi u pomoć!
20 God, delyuere thou my lijf fro swerd; and delyuere thou myn oon aloone fro the hond of the dogge.
Dušu moju istrgni maču, iz šapa pasjih život moj.
21 Make thou me saaf fro the mouth of a lioun; and my mekenesse fro the hornes of vnycornes.
Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih!
22 I schal telle thi name to my britheren; Y schal preise thee in the myddis of the chirche.
A sada, braći ću svojoj naviještat' ime tvoje, hvalit ću te usred zbora.
23 Ye that dreden the Lord, herie hym; alle the seed of Jacob, glorifie ye hym.
“Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte!
24 Al the seed of Israel drede hym; for he forsook not, nethir dispiside the preier of a pore man. Nethir he turnede awei his face fro me; and whanne Y criede to hym, he herde me.
Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je čuo.”
25 Mi preisyng is at thee in a greet chirche; Y schal yelde my vowis in the siyt of men dredynge hym.
Zato ću te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvršit' zavjete.
26 Pore men schulen ete, and schulen be fillid, and thei schulen herie the Lord, that seken hym; the hertis of hem schulen lyue in to the world of world.
Siromasi će jesti i nasitit će se, hvalit će Jahvu koji traže njega: nek' živi srce vaše dovijeka!
27 Alle the endis of erthe schulen bithenke; and schulen be conuertid to the Lord. And alle the meynees of hethene men; schulen worschipe in his siyt.
Spomenut će se i Jahvi se vratit' svi krajevi zemlje; pred njim će n§icÄe pasti sve obitelji pogana.
28 For the rewme is the Lordis; and he schal be Lord of hethene men.
Jer Jahvino je kraljevstvo, on je vladar pucima.
29 Alle the fatte men of erthe eeten and worschipiden; alle men, that goen doun in to erthe, schulen falle doun in his siyt.
Njemu će se jedinom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze. I moja će duša za njega živjeti,
30 And my soule schal lyue to hym; and my seed schal serue him.
njemu će služiti potomstvo moje. O Gospodu će se pripovijedat'
31 A generacioun to comyng schal be teld to the Lord; and heuenes schulen telle his riytfulnesse to the puple that schal be borun, whom the Lord made.
slijedećem koljenu, o njegovoj pravdi naviještati narodu budućem: “Ovo učini Jahve!”