Psalms 17
1 The preier of Dauid. Lord, here thou my riytfulnesse; biholde thou my preier. Perseuye thou with eeris my preier; not maad in gileful lippis.
Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi poslušaj, usliši molitvu iz usta iskrenih!
2 Mi doom come `forth of thi cheer; thin iyen se equite.
Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide što je pravo.
3 Thou hast preued myn herte, and hast visitid in niyt; thou hast examynyd me bi fier, and wickidnesse is not foundun in me.
Istraži mi srce, pohodi noću, ognjem me iskušaj, al' u meni nećeš nać' bezakonja. Ne zgriješiše usta moja
4 That my mouth speke not the werkis of men; for the wordis of thi lippis Y haue kept harde weies.
kao što griješe ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona.
5 Make thou perfit my goyngis in thi pathis; that my steppis be not moued.
Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim.
6 I criede, for thou, God, herdist me; bowe doun thin eere to me, and here thou my wordis.
Zazivam te, Bože, ti ćeš me uslišit': prikloni mi uho i čuj riječi moje.
7 Make wondurful thi mercies; that makist saaf `men hopynge in thee.
Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dušmana izbavljaš one što se utječu desnici tvojoj.
8 Kepe thou me as the appil of the iye; fro `men ayenstondynge thi riyt hond. Keuere thou me vndur the schadewe of thi wyngis;
Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih
9 fro the face of vnpitouse men, that han turmentid me. Myn enemyes han cumpassid my soule;
od zlotvora što na me nasrću. Dušmani me bijesni opkoljuju,
10 thei han closide togidere her fatnesse; the mouth of hem spak pride.
bešćutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto,
11 Thei castiden me forth, and han cumpassid me now; thei ordeyneden to bowe doun her iyen in to erthe.
Koraci njini sad me okružuju, smjeraju da me na zemlju obore;
12 Thei, as a lioun maad redi to prey, han take me; and as the whelp of a lioun dwellynge in hid places.
slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću što vreba u potaji.
13 Lord, rise thou vp, bifor come thou hym, and disseyue thou hym; delyuere thou my lijf fro the `vnpitouse,
Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grešnika mi život mačem spasi,
14 delyuere thou thi swerd fro the enemyes of thin hond. Lord, departe thou hem fro a fewe men of `the lond in the lijf of hem; her wombe is fillid of thin hid thingis. Thei ben fillid with sones; and thei leften her relifis to her litle children.
a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj život, kojima želudac puniš dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju što im pretekne.
15 But Y in riytfulnesse schal appere to thi siyt; Y schal be fillid, whanne thi glorie schal appere.
A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati.
