< Proverbs 1 >

1 The parablis of Salomon, the sone of Dauid, king of Israel;
Prièe Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva,
2 to kunne wisdom and kunnyng;
Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju rijeèi razumne,
3 to vndurstonde the wordis of prudence; and to take the lernyng of teching; to take riytfulnesse, and dom, and equyte;
Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo,
4 that felnesse be youun to litle children, and kunnyng, and vndurstonding to a yong wexynge man.
Da se daje ludima razboritost, mladiæima znanje i pomnjivost.
5 A wise man heringe schal be wisere; and a man vndurstondinge schal holde gouernails.
Mudar æe slušati i više æe znati, i razuman æe steæi mudrost,
6 He schal perseyue a parable, and expownyng; the wordis of wise men, and the derk figuratif spechis of hem.
Da razumije prièe i znaèenje, rijeèi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove.
7 The drede of the Lord is the bigynning of wisdom; foolis dispisen wisdom and teching.
Poèetak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu.
8 My sone, here thou the teching of thi fadir, and forsake thou not the lawe of thi modir;
Slušaj, sine, nastavu oca svojega, i ne ostavljaj nauke matere svoje.
9 that grace be addid, ethir encreessid, to thin heed, and a bie to thi necke.
Jer æe biti vijenac od milina oko glave tvoje, i grivna na grlu tvom.
10 Mi sone, if synneris flateren thee, assente thou not to hem.
Sine moj, ako bi te mamili grješnici, ne pristaj;
11 If thei seien, Come thou with vs, sette we aspies to blood, hide we snaris of disseitis ayens an innocent without cause;
Ako bi rekli: hodi s nama da vrebamo krv, da zasjedamo pravome ni za što;
12 swolowe we him, as helle swolowith a man lyuynge; and al hool, as goynge doun in to a lake; we schulen fynde al preciouse catel, (Sheol h7585)
Proždrijeæemo ih kao grob žive, i svekolike kao one koji slaze u jamu; (Sheol h7585)
13 we schulen fille oure housis with spuylis; sende thou lot with vs,
Svakojakoga blaga dobiæemo, napuniæemo kuæe svoje plijena;
14 o purs be of vs alle;
Bacaæeš ždrijeb svoj s nama; jedan æe nam tobolac biti svjema;
15 my sone, go thou not with hem; forbede thi foot fro the pathis of hem.
Sine moj, ne idi na put s njima, èuvaj nogu svoju od staze njihove.
16 For the feet of hem rennen to yuel; and thei hasten to schede out blood.
Jer nogama svojim trèe na zlo i hite da proljevaju krv.
17 But a net is leid in veyn bifore the iyen of briddis, that han wengis.
Jer se uzalud razapinje mreža na oèi svakoj ptici;
18 Also `thilke wickid disseyueris setten aspies ayens her owne blood; and maken redi fraudis ayens her soulis.
A oni vrebaju svoju krv i zasjedaju svojoj duši.
19 So the pathis of ech auerouse man rauyschen the soulis of hem that welden.
Taki su putovi svijeh lakomijeh na dobitak, koji uzima dušu svojim gospodarima.
20 Wisdom prechith with outforth; in stretis it yyueth his vois.
Premudrost vièe na polju, na ulicama pušta glas svoj;
21 It crieth ofte in the heed of cumpenyes; in the leeues of yatis of the citee it bringith forth hise wordis,
U najveæoj vrevi vièe, na vratima, u gradu govori svoje besjede:
22 and seith, Hou long, ye litle men in wit, louen yong childhod, and foolis schulen coueyte tho thingis, that ben harmful to hem silf, and vnprudent men schulen hate kunnyng?
Ludi, dokle æete ljubiti ludost? i potsmjevaèima dokle æe biti mio potsmijeh? i bezumni dokle æe mrziti na znanje?
23 Be ye conuertid at my repreuyng; lo, Y schal profre forth to you my spirit, and Y schal schewe my wordis.
Obratite se na karanje moje; evo, izasuæu vam duh svoj, kazaæu vam rijeèi svoje.
24 For Y clepide, and ye forsoken; Y helde forth myn hond, and noon was that bihelde.
Što zvah, ali ne htjeste, pružah ruku svoju, ali niko ne mari,
25 Ye dispisiden al my councel; and chargiden not my blamyngis.
Nego odbaciste svaki savjet moj, i karanja mojega ne htjeste primiti;
26 And Y schal leiye in youre perisching; and Y schal scorne you, whanne that, that ye dreden, cometh to you.
Zato æu se i ja smijati vašoj nevolji, rugaæu se kad doðe èega se bojite;
27 Whanne sodeyne wretchidnesse fallith in, and perisching bifallith as tempest; whanne tribulacioun and angwisch cometh on you.
Kad kao pustoš doðe èega se bojite, i pogibao vaša kao oluja kad doðe, kad navali na vas nevolja i muka.
28 Thanne thei schulen clepe me, and Y schal not here; thei schulen rise eerli, and thei schulen not fynde me.
Tada æe me zvati, ali se neæu odazvati; rano æe tražiti, ali me neæe naæi.
29 For thei hatiden teching, and thei token not the drede of the Lord,
Jer mrziše na znanje, i straha Gospodnjega ne izabraše;
30 nether assentiden to my councel, and depraueden al myn amendyng.
Ne pristaše na moj svjet, i preziraše sva karanja moja.
31 Therfor thei schulen ete the fruytis of her weie; and thei schulen be fillid with her counseils.
Zato æe jesti plod od putova svojih, i nasitiæe se savjeta svojih.
32 The turnyng awei of litle men in wit schal sle hem; and the prosperite of foolis schal leese hem.
Jer æe lude ubiti mir njihov, i bezumne æe pogubiti sreæa njihova.
33 But he that herith me, schal reste with outen drede; and he schal vse abundaunce, whanne the drede of yuels is takun awei.
Ali ko me sluša, boraviæe bezbrižno, i biæe na miru ne bojeæi se zla.

< Proverbs 1 >