Lamentations 5
1 Lord, haue thou mynde what bifelle to vs; se thou, and biholde oure schenschipe.
Opomeni se, Gospode, što nas zadesi; pogledaj i vidi sramotu našu.
2 Oure eritage is turned to aliens, oure housis ben turned to straungers.
Našljedstvo naše privali se tuðincima, domovi naši inostrancima.
3 We ben maad fadirles children with out fadir; oure modris ben as widewis.
Postasmo sirote, bez oca, matere naše kao udovice.
4 We drunken oure watir for monei, we bouyten oure trees for siluer.
Svoju vodu pijemo za novce, svoja drva kupujemo.
5 We weren dryuun bi oure heedis, and reste was not youun to feynt men.
Na vratu nam je jaram, i gone nas; umoreni nemamo odmora.
6 We yauen hond to Egipt, and to Assiriens, that we schulden be fillid with breed.
Pružamo ruku k Misircima i Asircima, da se nasitimo hljeba.
7 Oure fadris synneden, and ben not, and we baren the wickidnessis of hem.
Oci naši zgriješiše, i nema ih, a mi nosimo bezakonja njihova.
8 Seruauntis weren lordis of vs, and noon was, that ayenbouyte fro the hond of hem.
Robovi nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh.
9 In oure lyues we brouyten breed to vs, fro the face of swerd in desert.
Sa strahom za život svoj od maèa u pustinji donosimo sebi hljeb.
10 Oure skynne is brent as a furneis, of the face of tempestis of hungur.
Koža nam pocrnje kao peæ od ljute gladi.
11 Thei maden low wymmen in Sion, and virgyns in the citees of Juda.
Sramote žene na Sionu i djevojke po gradovima Judinijem.
12 Princes weren hangid bi the hond; thei weren not aschamed of the faces of elde men.
Knezove vješaju svojim rukama, ne poštuju lica staraèkoga.
13 Thei mysusiden yonge wexynge men vnchastli, and children fellen doun in tree.
Mladiæe uzimaju pod žrvnje, i djeca padaju pod drvima.
14 Elde men failiden fro yatis; yonge men failiden of the queer of singeris.
Staraca nema više na vratima, ni mladiæa na pjevanju.
15 The ioie of oure herte failide; oure song is turned in to mourenyng.
Nesta radosti srcu našemu, igra naša pretvori se u žalost.
16 The coroun of oure heed fellen doun; wo to vs! for we synneden.
Pade vijenac s glave naše; teško nama, što zgriješismo!
17 Therfor oure herte is maad soreuful, therfor oure iyen ben maad derk.
Stoga je srce naše žalosno, stoga oèi naše potamnješe,
18 For the hil of Sion, for it perischide; foxis yeden in it.
Sa gore Siona, što opustje, i lisice idu po njoj.
19 But thou, Lord, schal dwelle with outen ende; thi seete schal dwelle in generacioun and in to generacioun.
Ti, Gospode, ostaješ dovijeka, prijesto tvoj od koljena do koljena.
20 Whi schalt thou foryete vs with outen ende, schalt thou forsake vs in to lengthe of daies?
Zašto hoæeš da nas zaboraviš dovijeka, da nas ostaviš zadugo?
21 Lord, conuerte thou vs to thee, and we schal be conuertid; make thou newe oure daies, as at the bigynnyng.
Obrati nas, Gospode, k sebi, i obratiæemo se; ponovi dane naše kako bijahu prije.
22 But thou castynge awei hast cast awei vs; thou art wrooth ayens vs greetli.
Jer eda li æeš nas sasvijem odbaciti i gnjeviti se na nas veoma?
