< Lamentations 5 >

1 Lord, haue thou mynde what bifelle to vs; se thou, and biholde oure schenschipe.
Spomeni se, Jahve, što nas je snašlo, pogledaj, vidi sramotu našu!
2 Oure eritage is turned to aliens, oure housis ben turned to straungers.
Baština naša pade u ruke strancima, domovi naši pripadoše tuđincima.
3 We ben maad fadirles children with out fadir; oure modris ben as widewis.
Siročad smo: oca nemamo, majke su nam kao udovice.
4 We drunken oure watir for monei, we bouyten oure trees for siluer.
Vodu što pijemo plaćamo novcem, i za drvo valja nam platiti.
5 We weren dryuun bi oure heedis, and reste was not youun to feynt men.
Jaram nam je o vratu, gone nas, iscrpljeni smo, ne daju nam predahnuti.
6 We yauen hond to Egipt, and to Assiriens, that we schulden be fillid with breed.
Pružamo ruke k Egiptu i Asiriji da se kruha nasitimo.
7 Oure fadris synneden, and ben not, and we baren the wickidnessis of hem.
Oci naši zgriješiše i više ih nema, a mi nosimo krivice njihove.
8 Seruauntis weren lordis of vs, and noon was, that ayenbouyte fro the hond of hem.
Robovi nama zapovijedaju, a nitko da nas izbavi iz ruku njihovih.
9 In oure lyues we brouyten breed to vs, fro the face of swerd in desert.
Kruh svoj donosimo izlažući život maču u pustinji.
10 Oure skynne is brent as a furneis, of the face of tempestis of hungur.
Koža nam gori kao peć užarena, ognjicom od plamena gladi.
11 Thei maden low wymmen in Sion, and virgyns in the citees of Juda.
Oskvrnuli su žene na Sionu i djevice u gradovima judejskim.
12 Princes weren hangid bi the hond; thei weren not aschamed of the faces of elde men.
Svojim su rukama vješali knezove, ni lica staračka nisu poštivali.
13 Thei mysusiden yonge wexynge men vnchastli, and children fellen doun in tree.
Mladići su nosili žrvnjeve, djeca padala pod bremenom drva.
14 Elde men failiden fro yatis; yonge men failiden of the queer of singeris.
Starci su ostavili vrata, mladići više ne sviraju na lirama.
15 The ioie of oure herte failide; oure song is turned in to mourenyng.
Radosti nesta iz naših srdaca, naš ples se pretvori u tugovanje.
16 The coroun of oure heed fellen doun; wo to vs! for we synneden.
Pao je vijenac s naše glave, jao nama što zgriješismo!
17 Therfor oure herte is maad soreuful, therfor oure iyen ben maad derk.
Evo zašto nam srce boluje, evo zašto nam oči se zastiru:
18 For the hil of Sion, for it perischide; foxis yeden in it.
zato što Gora sionska opustje i po njoj se šuljaju šakali.
19 But thou, Lord, schal dwelle with outen ende; thi seete schal dwelle in generacioun and in to generacioun.
Ali ti, Jahve, ostaješ zauvijek, tvoj je prijesto od koljena do koljena.
20 Whi schalt thou foryete vs with outen ende, schalt thou forsake vs in to lengthe of daies?
Zašto da nas zaboraviš zauvijek, da nas ostaviš za mnoge dane?
21 Lord, conuerte thou vs to thee, and we schal be conuertid; make thou newe oure daies, as at the bigynnyng.
Vrati nas k sebi, Jahve, obratit ćemo se, obnovi dane naše kao što nekoć bijahu.
22 But thou castynge awei hast cast awei vs; thou art wrooth ayens vs greetli.
Il' nas hoćeš sasvim zabaciti i na nas se beskrajno srditi?

< Lamentations 5 >