Job 37
1 Myn herte dredde of this thing, and is moued out of his place.
Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 It schal here an heryng in the feerdfulnesse of his vois, and a sown comynge forth of his mouth.
Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 He biholdith ouere alle heuenes; and his liyt is ouere the termes of erthe.
Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
4 Sown schal rore aftir hym, he schal thundre with the vois of his greetnesse; and it schal not be souyt out, whanne his vois is herd.
iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 God schal thundre in his vois wondurfulli, that makith grete thingis and that moun not be souyt out.
Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 Which comaundith to the snow to come doun on erthe, and to the reynes of wijntir, and to the reynes of his strengthe.
Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
7 Which markith in the hond of alle men, that alle men knowe her werkis.
svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
8 An vnresonable beeste schal go in to his denne, and schal dwelle in his caue, `ethir derke place.
U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
9 Tempestis schulen go out fro the ynnere thingis, and coold fro Arturus.
S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
10 Whanne God makith blowyng, frost wexith togidere; and eft ful brood watris ben sched out.
Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
11 Whete desirith cloudis, and cloudis spreeden abrood her liyt.
I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
12 Whiche cloudes cumpassen alle thingis bi cumpas, whidur euere the wil of the gouernour ledith tho, to al thing which he comaundith `to tho on the face of the world;
kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 whether in o lynage, ethir in his lond, ether in what euer place of his merci he comaundith tho to be foundun.
Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
14 Joob, herkene thou these thingis; stonde thou, and biholde the meruels of God.
Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
15 Whethir thou woost, whanne God comaundide to the reynes, that tho schulen schewe the liyt of hise cloudis?
Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
16 Whether thou knowist the grete weies of cloudis, and perfit kunnyngis?
Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
17 Whether thi cloothis ben not hoote, whanne the erthe is blowun with the south?
Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 In hap thou madist with hym heuenes, which moost sad ben foundid, as of bras.
Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
19 Schewe thou to vs, what we schulen seie to hym; for we ben wlappid in derknessis.
DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
20 Who schal telle to hym, what thingis Y speke? yhe, if he spekith, a man schal be deuourid.
Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
21 And now men seen not liyt; the eir schal be maad thicke sudenli in to cloudis, and wynd passynge schal dryue awei tho.
Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
22 Gold schal come fro the north, and ferdful preisyng of God.
Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 For we moun not fynde him worthili; he is greet in strengthe, and in doom, and in riytfulnesse, and may not be teld out.
Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 Therfor men schulen drede hym; and alle men, that semen to hem silf to be wise, schulen not be hardi to biholde.
Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”
