Job 3
1 Aftir these thingis Joob openyde his mouth,
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 and curside his dai, and seide, Perische the dai in which Y was borun,
poče svoju besjedu i reče:
3 and the nyyt in which it was seid, The man is conceyued.
“O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4 Thilke dai be turnede in to derknessis; God seke not it aboue, and be it not in mynde, nethir be it liytned with liyt.
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5 Derknessis make it derk, and the schadewe of deeth and myist occupie it; and be it wlappid with bittirnesse.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6 Derk whirlwynde holde that niyt; be it not rikynyd among the daies of the yeer, nethir be it noumbrid among the monethes.
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 Thilke nyyt be soleyn, and not worthi of preisyng.
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8 Curse thei it, that cursen the dai, that ben redi to reise Leuyathan.
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9 Sterris be maad derk with the derknesse therof; abide it liyt, and se it not, nethir the bigynnyng of the morwetid risyng vp.
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10 For it closide not the doris of the wombe, that bar me, nethir took awei yuels fro min iyen.
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11 Whi was not Y deed in the wombe? whi yede Y out of the wombe, and perischide not anoon?
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12 Whi was Y takun on knees? whi was Y suclid with teetis?
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 For now Y slepynge schulde be stille, and schulde reste in my sleep,
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14 with kyngis, and consuls of erthe, that bilden to hem soleyn places;
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15 ethir with prynces that han gold in possessioun, and fillen her housis with siluer;
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16 ethir as a `thing hid not borun Y schulde not stonde, ethir whiche conseyued sien not liyt.
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17 There wickid men ceessiden of noise, and there men maad wery of strengthe restiden.
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18 And sum tyme boundun togidere with out disese thei herden not the voys of the wrongful axere.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19 A litil man and greet man be there, and a seruaunt free fro his lord.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20 Whi is liyt youun to the wretche, and lijf to hem that ben in bitternesse of soule?
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21 Whiche abiden deeth, and it cometh not;
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22 as men diggynge out tresour and ioien greetly, whanne thei han founde a sepulcre?
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23 Whi is liyt youun to a man, whos weie is hid, and God hath cumpassid hym with derknessis?
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24 Bifore that Y ete, Y siyhe; and as of watir flowynge, so is my roryng.
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25 For the drede, which Y dredde, cam to me; and that, that Y schamede, bifelde.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26 Whether Y dissymilide not? whether Y was not stille? whether Y restide not? and indignacioun cometh on me.
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
