Job 29
1 Also Joob addide, takynge his parable, and seide,
Job nastavi svoju besjedu i reče:
2 Who yyueth to me, that I be bisidis the elde monethis, bi the daies in whiche God kepte me?
“O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
3 Whanne his lanterne schynede on myn heed, and Y yede in derknessis at his liyt.
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
4 As Y was in the daies of my yongthe, whanne in priuete God was in my tabernacle.
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
5 Whanne Almyyti God was with me, and my children weren in my cumpas;
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
6 whanne Y waischide my feet in botere, and the stoon schedde out to me the stremes of oile;
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
7 whanne Y yede forth to the yate of the citee, and in the street thei maden redi a chaier to me.
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
8 Yonge men, `that is, wantoun, sien me, and weren hid, and elde men risynge vp stoden;
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
9 princes ceessiden to speke, and puttiden the fyngur on her mouth;
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
10 duykis refreyneden her vois, and her tunge cleuyde to her throte.
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
11 An eere herynge blesside me, and an iye seynge yeldide witnessyng to me;
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12 for Y hadde delyueride a pore man criynge, and a fadirles child, that hadde noon helpere.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
13 The blessyng of a man `to perische cam on me, and Y coumfortide the herte of a widewe.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
14 Y was clothid with riytfulnesse; and Y clothide me as with a cloth, and with my `doom a diademe.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
15 Y was iye `to a blynde man, and foot to a crokyd man.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
16 Y was a fadir of pore men; and Y enqueride most diligentli the cause, which Y knew not.
otac ubogima, zastupnik strancima.
17 Y al tobrak the grete teeth of the wickid man, and Y took awei prey fro hise teeth.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
18 And Y seide, Y schal die in my nest; and as a palm tre Y schal multiplie daies.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
19 My roote is openyde bisidis watris, and deew schal dwelle in my repyng.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
20 My glorie schal euere be renulid, and my bouwe schal be astorid in myn hond.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
21 Thei, that herden me, abiden my sentence; and thei weren ententif, and weren stille to my counsel.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
22 Thei dursten no thing adde to my wordis; and my speche droppide on hem.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
23 Thei abididen me as reyn; and thei openyden her mouth as to the softe reyn `comynge late.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
24 If ony tyme Y leiyide to hem, thei bileueden not; and the liyt of my cheer felde not doun in to erthe.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
25 If Y wolde go to hem, Y sat the firste; and whanne Y sat as kyng, while the oost stood aboute, netheles Y was comfortour of hem that morenyden.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
