Job 11
1 Then answered Zophar the Naamathite, and said,
Sofar iz Naama progovori tad i reče:
2 Should not the multitude of words be answered? and should a man full of talk be justified?
“Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac još i opravdati?
3 Should thy falsehoods make men hold their peace? and when thou mockest, shall no man make thee ashamed?
Zar će tvoje trice ušutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano?
4 For thou hast said, My doctrine [is] pure, and I am clean in thy eyes.
Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.'
5 But Oh that God would speak, and open his lips against thee;
Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori
6 And that he would show thee the secrets of wisdom, that [they are] double to that which is! Know therefore that God exacteth of thee [less] than thy iniquity [deserveth].
kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe račun ište.
7 Canst thou by searching find out God? canst thou find out the Almighty to perfection?
Možeš li dubine Božje proniknuti, dokučiti savršenstvo Svesilnoga?
8 [It is] as high as heaven; what canst thou do? deeper than hell; what canst thou know? (Sheol h7585)
Od neba je više: što još da učiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ? (Sheol h7585)
9 The measure of it [is] longer than the earth, and broader than the sea.
Duže je od zemlje - šire je od mora!
10 If he shall cut off, and shut up, or gather together, then who can hinder him?
Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti?
11 For he knoweth vain men: he seeth wickedness also; will he not then consider [it]?
Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda.
12 For vain man would be wise, though man is born [like] a wild ass's colt.
Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.
13 If thou preparest thy heart, and stretchest out thy hands towards him;
Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,
14 If iniquity [is] in thy hand, put it far away, and let not wickedness dwell in thy tabernacles.
ako li zloću iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,
15 For then shalt thou lift up thy face without spot; yes, thou shalt be steadfast, and shalt not fear:
čisto ćeš čelo moći tad podići, čvrst ćeš biti i bojati se nećeš.
16 Because thou shalt forget [thy] misery, [and] remember [it] as waters [that] pass away:
Svojih se kušnja nećeš sjećat' više kao ni vode koja je protekla.
17 And [thy] age shall be clearer than the noon-day: thou shalt shine forth, thou shalt be as the morning.
Jasnije će tvoj život sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće.
18 And thou shalt be secure, because there is hope; yes, thou shalt dig [about thee], [and] thou shalt take thy rest in safety.
U uzdanju svom živjet ćeš sigurno i zaštićen počivat ćeš u miru.
19 Also thou shalt lie down, and none shall make [thee] afraid; yes, many shall make suit to thee.
Kad legneš, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju tražiti naklonost.
20 But the eyes of the wicked shall fail, and they shall not escape, and their hope [shall be as] the expiration of the breath.
A zlikovcima ugasnut će oči, neće im više biti utočišta: izdahnut', bit će jedina im nada.”
