Psalms 38

1 A Psalm of David. A lament. Reprove me not, Lord, in your anger, and chasten me not in your wrath;

Gospode! nemoj me karati u gnjevu svojem, niti me nakazati u jarosti svojoj.

2 for your arrows have sunk into me, and your hand lies heavy upon me.

Jer strijele tvoje ustrijeliše me, i ruka me tvoja tišti.

3 In my flesh is no soundness because of your anger, no health in my bones, because of my sin.

Nema zdrava mjesta na tijelu mojem od gnjeva tvojega; nema mira u kostima mojim od grijeha mojega.

4 For that my guilt is gone over my head: it weighs like a burden too heavy for me.

Jer bezakonja moja izaðoše vrh glave moje, kao teško breme otežaše mi.

5 My wounds stink and fester, for my foolishness I am tormented.

Usmrdješe se i zagnojiše se rane moje od bezumlja mojega.

6 Bent and bowed am I utterly, all the day going in mourning.

Zgrèio sam se i pogurio veoma, vas dan idem sjetan;

7 My loins are filled with burning, and in my flesh is no soundness.

Jer sam iznutra pun ognja, i nema zdrava mjesta na tijelu mojem.

8 I am utterly crushed and numb; I cry louder than lion roars.

Iznemogoh i veoma oslabih, rièem od trzanja srca svojega.

9 Lord, you know all that I long for, my groans are not hidden from you.

Gospode! pred tobom su sve želje moje, i uzdisanje moje nije od tebe sakriveno.

10 My heart is throbbing, my strength has failed me. The light of my eyes – even it is gone from me.

Srce moje jako kuca, ostavi me snaga moja, i vid oèiju mojijeh, ni njega mi nema.

11 My dear ones and friends keep aloof, and my neighbours stand afar off.

Drugovi moji i prijatelji moji videæi rane moje otstupiše, daleko stoje bližnji moji.

12 They who aim at my life lay their snares, they who seek my hurt speak of ruin, nursing treachery all the day long.

Koji traže dušu moju namještaju zamku, i koji su mi zlu radi, govore o pogibli i po vas dan misle o prijevari.

13 But I turn a deaf ear and hear not; like the dumb I open not my mouth.

A ja kao gluh ne èujem i kao nijem koji ne otvora usta svojijeh.

14 I am like one without hearing, with no arguments in my mouth.

Ja sam kao èovjek koji ne èuje ili nema u ustima svojim pravdanja.

15 For my hope, O Lord, is in you. You will answer, O Lord my God,

Jer tebe, Gospode, èekam, ti odgovaraj za mene, Gospode, Bože moj!

16 when I utter the hope that those who made scorn of my tottering feet may not rejoice over me.

Jer rekoh: da mi se ne svete, i da se ne razmeæu nada mnom, kad se spotakne noga moja.

17 For I am ready to fall, my pain forsakes me never.

Jer sam gotov pasti, i tuga je moja svagda sa mnom.

18 I acknowledge my guilt, I am anxious because of my sin:

Priznajem krivicu svoju, i tužim radi grijeha svojega.

19 My wanton assailants are strong, those who wrongfully hate me are many,

Neprijatelji moji žive, jaki su, i (sila) ih ima što me nenavide na pravdi.

20 who render me evil for good, and oppose me, because I make good my goal.

Koji mi vraæaju zlo za dobro, neprijatelji su mi zato što sam pristao za dobrim.

21 Do not forsake me, O Lord; my God, be not far from me.

Nemoj me ostaviti, Gospode, Bože moj! nemoj se udaljiti od mene.

22 Hasten to help me, O Lord my saviour.

Pohitaj u pomoæ meni, Gospode, spasitelju moj!