< Zechariah 7 >

1 It happened in the fourth year of king Daryavesh that the word of YHWH came to Zechariah in the fourth day of the ninth month, the month of Chislev.
Pea naʻe hoko ʻo pehē, ʻi hono fā taʻu ʻoe tuʻi ko Talaiasi, naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kia Sakalaia, ʻi hono fā ʻoe ʻaho ʻi hono hiva ʻoe māhina ko Kisilu.
2 The people of Bethel sent Sharezer and Regem Melech, and their men, to entreat YHWH's favor,
Ka kuo nau fekau ʻa Selesa, mo Likemeleki, mo ʻena kau tangata, ki he fale ʻoe ʻOtua, ke nau lotu ʻi he ʻao ʻo Sihova,
3 and to speak to the priests of the house of YHWH of hosts, and to the prophets, saying, "Should I weep in the fifth month, separating myself, as I have done these so many years?"
Pea ke lea ki he kau taulaʻeiki, naʻe ʻi he fale ʻo Sihova ʻoe ngaahi kautau, pea ki he kau palōfita, ʻo pehē, “He te u tangi ʻi hono nima ʻoe māhina, mo vaheʻi au, ʻo hangē ko ia kuo u fai ʻi he ngaahi taʻu lahi ni?”
4 Then the word of YHWH of hosts came to me, saying,
Hili ia naʻe hoko mai kiate au, ʻae folofola ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻo pehē,
5 "Speak to all the people of the land, and to the priests, saying, 'When you fasted and mourned in the fifth and in the seventh month for these seventy years, did you at all fast to me, really to me?
“Lea ki he kakai kotoa pē ʻoe fonua, pea mo e kau taulaʻeiki, ʻo pehē, He kuo mou fai ʻa hoʻomou ʻaukai, mo hoʻomou tangi mamahi, ʻi hono nima pea mo hono fitu ʻoe māhina, ʻi he taʻu ko eni ʻe fitungofulu, ʻio, ko hoʻomou ʻaukai na naʻe momoʻi fai ia kiate au?
6 When you eat, and when you drink, do you not eat for yourselves, and drink for yourselves?
Ko hoʻomou kai, pea mo hoʻomou inu, ʻikai naʻa mou kai mo inu maʻamoutolu pe?”
7 Aren't these the words which YHWH proclaimed by the former prophets, when Jerusalem was inhabited and in prosperity, and its cities around her, and the Negev and the lowland were inhabited?'"
‌ʻIkai ʻoku totonu ʻa hoʻomou fanongo ki he ngaahi folofola ʻa Sihova, ʻaia kuo ne fakahā ʻi he kau palōfita ʻi muʻa, ʻi heʻene kei kakai, mo kei monūʻia ʻa Selūsalema, mo e ngaahi kolo naʻe tuʻu takatakai ʻiate ia, ʻi he kuonga naʻe kei kakai ʻae potu tonga, pea mo e potu tokalelei?
8 The word of YHWH came to Zechariah, saying,
Pea naʻe hoko mai ʻae folofola ʻa Sihova kia Sakalaia, ʻo pehē,
9 "Thus has YHWH of hosts spoken, saying, 'Execute true judgment, and show kindness and compassion every man to his brother.
“ʻOku folofola ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻo pehē, ‘Fai ke totonu ʻae fakamaau, pea feʻofaʻaki mo manavaʻofa ʻae tangata taki taha ki hono kāinga:
10 Do not oppress the widow, nor the fatherless, the foreigner, nor the poor; and let none of you devise evil against his brother in your heart.'
Pea ʻoua naʻa fakamālohiʻi ʻae fefine kuo mate hono husepāniti, pe ko e tamai mate, pe ko e muli, pe ko e masiva; pea ʻoua naʻa ai ha taha te ne fai fakakākā ʻi hono loto ki hono kāinga.’
11 But they refused to listen, and turned their backs, and stopped their ears, that they might not hear.
Ka naʻa nau talangataʻa ke fanongo, mo nau hamusi mai honau uma, pea naʻa nau fakaongotuli honau telinga, ke ʻoua naʻa nau ongoʻi.
12 Yes, they made their hearts as hard as flint, lest they might hear the law, and the words which YHWH of hosts had sent by his Spirit by the former prophets. Therefore great wrath came from YHWH of hosts.
‌ʻIo, naʻa nau ngaohi honau loto ke hangē ko e maka fefeka ʻaupito, telia naʻa nau ongoʻi ʻae fono, mo e ngaahi lea kuo fai mai ʻe Sihova ʻoe ngaahi kautau, ʻi hono laumālie, ʻi he kau palōfita naʻe ʻi muʻa, pea ko ia kuo hoko ai ʻae houhau lahi meia Sihova ʻoe ngaahi kautau.
13 It has come to pass that, as he called, and they refused to listen, so they will call, and I will not listen," said YHWH of hosts;
Ko ia kuo hoko ʻo pehē, ʻi heʻene kalanga naʻe ʻikai te nau fie fanongo; pea ko ia, kuo nau kalanga, ka naʻe ʻikai te u fanongo,” ʻoku pehē ʻa Sihova ʻoe ngaahi kautau.
14 "but I will scatter them with a whirlwind among all the nations which they have not known. Thus the land was desolate after them, so that no man passed through nor returned: for they made the pleasant land desolate."
“Ka kuo u vilingiaʻi ʻaki ʻakinautolu ʻae ʻahiohio ki he ngaahi puleʻanga, ʻaia naʻe ʻikai te nau ʻiloʻi. Ko ia naʻe hili ange ia kuo lala ʻae fonua, pea naʻe ʻikai kei feʻaluʻaki ai ha tangata: he naʻa nau ʻai ke lala ʻaupito ʻae fonua matamatalelei.”

< Zechariah 7 >