< Psalms 39 >

1 TO THE OVERSEER. FOR JEDUTHUN. A PSALM OF DAVID. I have said, “I observe my ways, Against sinning with my tongue, I keep a curb for my mouth, While the wicked [is] before me.”
Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. Odlučio sam: “Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik.”
2 I was mute [with] silence, I kept silent from good, and my pain is excited.
Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča.
3 My heart [is] hot within me, In my meditating the fire burns, I have spoken with my tongue.
U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom:
4 “Cause me to know, O YHWH, my end, And the measure of my days—what it [is],” I know how frail I [am].
“Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan.
5 Behold, You have made my days handbreadths, And my age [is] as nothing before You, Only, every man set up [is] all vanity. (Selah)
Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek.
6 Only, each habitually walks in an image, Only, [in] vain, they are disquieted, He heaps up and does not know who gathers them.
Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti.”
7 And now, what have I expected? O Lord, my hope—it [is] of You.
A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!
8 Deliver me from all my transgressions, Do not make me a reproach of the fool.
Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku!
9 I have been mute, I do not open my mouth, Because You have done [it].
Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio.
10 Turn aside Your stroke from off me, From the striving of Your hand I have been consumed.
Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje.
11 With reproofs against iniquity, You have corrected man, And dissolve his desirableness as a moth, Only, every man [is] vanity. (Selah)
Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek.
12 Hear my prayer, O YHWH, And give ear [to] my cry, Do not be silent to my tear, For I [am] a sojourner with You, A settler like all my fathers.
Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji.
13 Look from me, and I brighten up before I go and am not!
Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem!

< Psalms 39 >