Psalms 137

1 By rivers of Babylon—There we sat, Indeed, we wept when we remembered Zion.

Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona;

2 We hung our harps on willows in its midst.

o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali.

3 For there our captors asked us the words of a song, And our spoilers—joy: “Sing to us of a song of Zion.”

I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: “Pjevajte nam pjesmu sionsku!”

4 How do we sing the song of YHWH, On the land of a stranger?

Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj!

5 If I forget you, O Jerusalem, my right hand forgets!

Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!

6 My tongue cleaves to my palate, If I do not remember you, If I do not exalt Jerusalem above my chief joy.

Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!

7 Remember, YHWH, for the sons of Edom, The day of Jerusalem, Those saying, “Raze, raze to its foundation!”

Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: “Rušite! Srušite ga do temelja!”

8 O daughter of Babylon, O destroyed one, O the blessedness of him who repays to you your deed, That you have done to us.

Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela!

9 O the blessedness of him who seizes, and has dashed your sucklings on the rock!

Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad!