< Job 13 >

1 “Behold, my eye has seen all, My ear has heard, and it attends to it.
Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
2 According to your knowledge I have known—also I. I am not more fallen than you.
Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
3 Yet I speak for the Mighty One, And I delight to argue for God.
Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
4 And yet, you [are] forgers of falsehood, Physicians of nothing—all of you,
Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
5 O that you would keep perfectly silent, And it would be to you for wisdom.
Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
6 Please hear my argument, And attend to the pleadings of my lips,
Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
7 Do you speak perverseness for God? And do you speak deceit for Him?
Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
8 Do you accept His face, if you strive for God?
Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
9 Is [it] good that He searches you, If, as one mocks at a man, you mock at Him?
Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
10 He surely reproves you, if you accept faces in secret.
Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
11 Does His excellence not terrify you? And His dread fall on you?
Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
12 Your remembrances [are] allegories of ashes, For high places of clay [are] your heights.
Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
13 Keep silent from me, and I speak, And pass over me what will.
Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
14 Why do I take my flesh in my teeth? And my soul put in my hand?
Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
15 Behold, He slays me—I do not wait! Only, I argue my ways to His face.
On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
16 Also—He [is] to me for salvation, For the profane do not come before Him.
I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
17 Hear my word diligently, And my declaration with your ears.
Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
18 Now behold, I have set the cause in order, I have known that I am righteous.
Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
19 Who [is] he that strives with me? For now I keep silent and gasp.
Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
20 Only two things, O God, do with me, Then I am not hidden from Your face:
Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
21 Put Your hand far off from me, And do not let Your terror terrify me.
digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
22 And You call, and I answer, Or—I speak, and You answer me.
Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
23 How many iniquities and sins do I have? Let me know my transgression and my sin.
Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
24 Why do You hide Your face? And reckon me for an enemy to You?
Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
25 Do You terrify a leaf driven away? And do You pursue the dry stubble?
Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
26 For You write bitter things against me, And cause me to possess iniquities of my youth,
O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
27 And you put my feet in the stocks, And observe all my paths—You set a print on the roots of my feet,
koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
28 And he, as a rotten thing, wears away, A moth has consumed him as a garment.”
Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!

< Job 13 >