< Isaiah 42 >

1 Behold, My servant, I take hold on Him, My Chosen One—My soul has accepted, I have put My Spirit on Him, He brings forth judgment to nations.
“Vakai ki heʻeku tamaioʻeiki, ʻaia ʻoku ou poupou; ʻaia kuo u fili, pea ʻoku fiefia ʻiate ia hoku laumālie; kuo u tuku hoku laumālie kiate ia: te ne fakahā ʻae fakamaau ki he ngaahi Senitaile.
2 He does not cry, nor lift up, Nor cause His voice to be heard in the street.
‌ʻE ʻikai te ne tangi, pe hiki hake hono leʻo, pe fakaongo atu ia ʻi he hala.
3 A bruised reed He does not break, And faded flax He does not quench, He brings forth judgment to truth.
‌ʻE ʻikai te ne fesiʻi ha kaho kuo volu, pe tāmateʻi ʻae maama ʻoku kohu: te ne ʻomi ʻae fakamaau ki he moʻoni.
4 He does not become weak nor bruised, Until He sets judgment in the earth, And islands wait with hope for His law.
‌ʻE ʻikai te ne vaivai pe manavasiʻi, kaeʻoua ke ne fokotuʻu ʻae fakamaau ʻi māmani: pea ʻe tatali ʻae ngaahi motu ki heʻene fono.”
5 Thus said God, YHWH, Creating the heavens, and stretching them out, Spreading out the earth and its productions, Giving breath to the people on it, And spirit to those walking in it.
‌ʻOku pehē ʻe he ʻOtua ko Sihova, ʻaia naʻa ne fakatupu ʻae ngaahi langi, pea folahi atu ia; ko ia naʻe mafola atu ʻae fonua, pea mo ia ʻoku tupu ai; ko ia ʻoku foaki ʻae mānava ki he kakai ʻi he funga ʻo ia, mo e laumālie kiate kinautolu ʻoku ʻeveʻeva ʻi ai:
6 I, YHWH, called you in righteousness, And I lay hold on your hand, and keep you, And I give you for a covenant of a people, And a light of nations.
“Ko au ko Sihova naʻaku ui koe ʻi he māʻoniʻoni, pea te u puke ho nima, pea tauhi koe, pea foaki koe ko e fuakava ʻoe kakai, ko e maama ki he ngaahi Senitaile;
7 To open the eyes of the blind, To bring forth the bound one from prison, Those sitting in darkness from the house of restraint.
Ke fakaʻā ʻae mata ʻoe kui, ke ʻomi ʻae kau pōpula mei he fale fakapōpula, pea ko kinautolu ʻoku nofo ʻi he poʻuli mei he fale fakapōpula.
8 I [am] YHWH, this [is] My Name, And I do not give My glory to another, Nor My praise to carved images.
“Ko au ko Sihova: ko hoku huafa ia: pea ko hoku nāunau ʻe ʻikai te u foaki ki ha taha, pe ko hoku fakamālō ki he ngaahi tamapua kuo tongi.
9 The former things, behold, have come, And I am declaring new things, Before they spring up I cause you to hear.
Vakai, kuo hoko ʻae ngaahi meʻa muʻa, pea ʻoku ou fakahā ʻae ngaahi meʻa foʻou: ʻi he teʻeki ke hoko ʻoku ou fakahā ia kiate kimoutolu.
10 Sing a new song to YHWH, His praise from the end of the earth, You who are going down to the sea, and its fullness, Islands, and their inhabitants.
Hiva kia Sihova ʻaki ʻae hiva foʻou, pea mo hono fakamālō mei he ngataʻanga ʻo māmani, ʻakimoutolu ʻoku ʻalu hifo ki he tahi, pea mo ia kotoa pē ʻoku ʻi ai; ʻae ngaahi motu, mo e kakai ʻoku nofo ai.
11 The wilderness and its cities lift up [their voice], Kedar inhabits the villages, The inhabitants of Sela sing, They cry from the top of mountains.
Tuku ke hiki hake honau leʻo ʻe he toafa mo e ngaahi kolo, ʻae ngaahi nofoʻanga ʻoku ʻi Keta: tuku ke hiva ʻae ngaahi kakai ʻoe maka, tuku ke nau kalanga mei he tumutumu ʻoe ngaahi moʻunga.
12 They ascribe to YHWH glory, And they declare His praise in the islands.
Tuku ke nau ʻatu ʻae ongoongolelei kia Sihova, pea fakahā hono fakamālō ʻi he ngaahi motu.
13 YHWH goes forth as a mighty one. He stirs up zeal as a man of war, He cries, indeed, He shrieks, He shows Himself mighty against His enemies.
‌ʻE hāʻele atu ʻa Sihova ʻo hangē ko e tangata mālohi ʻaupito, te ne ueʻi hono houhau ʻo hangē ko e tangata ʻoku toʻa lahi: te ne kalanga, ʻio, ʻo kalanga mālohi, te ne lavaʻi hono ngaahi fili.
14 I have kept silent from of old, I keep silent, I refrain Myself, I cry out as a travailing woman, I desolate and swallow up together.
“Kuo fuoloa mo ʻeku fakalongo pe; naʻaku nofo pe, ʻo taʻofi au: ka te u tangi ni ʻo hangē ha fefine langā; te u fakaʻauha mo maumauʻi hifo fakataha.
15 I make desolate mountains and hills, And I dry up all their herbs, And I have made rivers become islands, And I dry up ponds.
Te u ngaohi ke lala ʻae ngaahi moʻunga mo e potu tafungofunga, pea fakamōmoa ʻae ngaahi ʻakau iiki; pea te u ngaohi ʻae ngaahi vaitafe ko e ngaahi motu, pea te u fakamōmoa mo e ngaahi anovai.
16 And I have caused the blind to go, In a way they have not known, I cause them to tread in paths they have not known, I make a dark place become light before them, And unleveled places become a plain, These [are] the things I have done to them, And I have not forsaken them.
Pea te u ʻomi ʻae kui ʻi he hala naʻe ʻikai te nau ʻilo; te u tataki ʻakinautolu ʻi he ngaahi hala naʻe ʻikai te nau ʻilo ki ai: te u ngaohi ʻae poʻuli ko e maama ʻi honau ʻao, mo e ngaahi meʻa pikopiko ke totonu. Ko e ngaahi meʻa ni te u fai kiate kinautolu, ka e ʻikai liʻaki ʻakinautolu.
17 Removed backward—utterly ashamed, Are those trusting in a carved image, Those saying to a molten image, “You [are] our gods.”
“ʻE fakafoki ki mui ʻakinautolu, ʻe mā lahi, ʻakinautolu ʻoku falala ki he ngaahi tamapua kuo tongi, ʻakinautolu ʻoku pehē ki he ngaahi fakatātā kuo haka, ‘Ko homau ʻotua ʻakimoutolu.’
18 You deaf, hear; and you blind, look to see.
“Fanongo, ʻakimoutolu ʻoku tuli; pea sio, ʻakimoutolu ʻoku kui, koeʻuhi ke mou ʻā.
19 Who [is] blind but My servant? And deaf as My messenger I send? Who [is] blind as he who is at peace, Indeed, blind, as the servant of YHWH?
Ko hai ʻoku kui, ka ko ʻeku tamaioʻeiki? Pe tuli, ʻo hangē ko ʻeku talafekau ʻaia naʻaku fekau? Ko hai ʻoku kui ʻo hangē ko ia ʻoku haohaoa, pea kui ʻo hangē ko e tamaioʻeiki ʻa Sihova?
20 Seeing many things, and you do not observe, Opening ears, and he does not hear.
‌ʻOku ke mamata ki he ngaahi meʻa lahi, ka ʻoku ʻikai te ke tokangaʻi ia; ʻo fakaava ʻae telinga, ka ʻoku ʻikai te ke fanongo.
21 YHWH has delight for the sake of His righteousness, He magnifies law, and makes honorable.
‌ʻOku fiemālie lahi ʻa Sihova koeʻuhi ko ʻene māʻoniʻoni ʻaʻana; te ne hakeakiʻi ʻae fono, pea ngaohi ke ongoongolelei ia.
22 And this [is] a people seized and spoiled, Snared in holes—all of them, And they were hidden in houses of restraint, They have been for a prey, And there is no deliverer, A spoil, and none is saying, “Restore.”
Ka ko e kakai eni kuo faʻao ʻenau ngaahi meʻa, pea kuo vetea ʻakinautolu; kuo moʻua ʻakinautolu kotoa pē ʻi he ngaahi luo, pea kuo fufū ʻakinautolu ʻi he ngaahi fale fakapōpula: ʻoku pau ke pōpula ʻakinautolu, pea ʻe ʻikai ha taha ke fakamoʻui; kuo faʻao ʻakinautolu, pea ʻoku ʻikai pehē ʻe ha taha, ‘Ke toe ʻomi.’
23 Who among you gives ear [to] this? Attends, and hears afterward?
Ko hai ʻiate kimoutolu te ne tokanga ki he meʻa ni? Ko hai te ne fakafanongo pea ongoʻi ʻi he kuonga ʻe hoko mai?
24 Who has given Jacob for a spoil, And Israel to the spoilers? Is it not YHWH—He against whom we sinned? Indeed, they have not been willing to walk in His ways, Nor have they listened to His law.
Ko hai naʻe tuku ʻa Sēkope ke vetea, pea mo ʻIsileli ki he kau kaihaʻa? ʻIkai ko Sihova, ʻaia kuo tau fai hala ki ai? He naʻe ʻikai te nau fie ʻeveʻeva ʻi hono ngaahi hala, pea naʻe ʻikai te nau talangofua ki heʻene fono.
25 And He pours fury on him, His anger, and the strength of battle, And it sets him on fire all around, And he has not known, And it burns against him, and he does not lay it to heart!
Ko ia kuo ne lilingi kiate ia ʻae kakaha ʻo hono houhau, pea mo e mālohi ʻoe tau: pea kuo ne tutu ia ʻo takatakai, ka naʻe ʻikai te ne faʻa ʻilo; pea naʻe vela ia, ka naʻe ʻikai tokanga hono loto ki ai.”

< Isaiah 42 >